Piše : Nezir Halilović
Uzvišeni Allah u Svome časnom Kur'anu učin nas da, kao muslimani, nikada ne smijemo pasti pod utjecaj predrasuda i suditi o nekome samo na osnovu njegovog okruženja i navodi nam primjer Asije, žene koja je živjela u braku sa najoholijim čovjekom koji je ikada hodao zemljom. Uzvišeni Gospodar svjetova je vječno hvali Svojim riječima tako da sva stvorenja uzmu pouku iz njenog primjera i da se nikada, ama baš nikada, dokle god imaju pameti i čitaju Kur'an, ne prepuste utjecaju i sudu predrasuda.
Ko je Asija
U predaji koju bilježi Ibn Džerir u svom ”Tarihu”, od Ibn Ishaka se kaže: „Uzvišeni Allah je usmrtio Jusufa, a.s., i umro je i vladar (faraon) koji je bio sa njim, Rejjan bin Velid. Nakon njega su se nasljeđivali faraoni silnici na vlasti u Misiru, a Uzvišeni Allah je tu nastanio i rasprostranio Izraelćane. Kada je Jusuf preselio na Ahiret, kako što su mi naveli, kaže prenosilac, ukopan je u mermernom sanduku na jednoj od obala Nila. Nakon toga su Izraelćani živjeli pod upraovom faraona slijedeći ostatke svoje vjere koje su sačuvali od Jusufa, Ja'kuba, Ishaka i Ibrahima, a oni su im bili propisali islam. Bili su privrženi svojoj vjeri sve do vremena faraona kojem će biti poslan Musa, a.s. Nikada nijedan faraon prije njega nije bio grublji, osorniji prema Allahu, hvalisaviji u govoru, niti je živio duže od njega. Kako navode, njegovo ime je bioVelid bin Mus'ab. Nijedan faraon prije njega nije bio oholiji, bezobzirniji, niti teži Izraelćanima od njega. On ih je mučio i učinio robovima i slugama koji su obavljali sve njegove poslove. Tako su jedni morali graditi, drugi obrađivati zemlju, treći ubirati plodove, itd. Svi su morali raditi poslove za njega, a ko nije bio raspoređen ni u jedan posao za njega, morao je plaćati teške namete. On se toliko loše odnosio prema njima, kako Uzvišeni Allah kaže, sue-l-azab – groznim mukama ih mučeći. Uprkos svemu, oni su i dalje bili čvrsto na onome što je preostalo od njihove vjere koju nisu željeli po bilo koju cijenu ostaviti. Faraon je uzeo za ženu Asiju, kćerku Muzahimovu, koja je bila od malobrojnih savršenih žena. Tako je dugi niz godina vladao njima mučeći ih najgroznijim mukama. Kada je Uzvišeni Allah želio da ih izvuče iz tog stanja poslao je Musaa, a.s., i dao mu poslanstvo.“
Ibn Ishak navodi da je Asija bila potomak farona iz vremena Jusufa, a.s. Neki kažu da je on oženio Asiju nakon svoga brata, ali nigdje ne navode ocjenu te predaje.
Kur'an o faraonovoj ženi
Nemoguće je govoriti o Asiji van konteksta govora o Musau, a.s., a u prošlom broju smo obradili dobar dio kazivanja o njegovom rođenju i događajima oko toga. Još jednom ćemo se podsjetiti ajeta koji izravno spominju Asiju (faraonovu ženu):
I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili. I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” (El-Kasas, 7-9.)
Kada je Musaova majka pustila tabut niz rijeku preuzeli su ga talasi, pa ga je jedan podizao, a drugi spuštao među talase, sve dok nije ušao u okrilje vodenog žbunja kod faraonove kuće. Upravo u to vrijeme, Asijine robinje su izašle do rijeke da se okupaju, pa kad vidješe tabut i htjedoše da ga otvore rekoše jedna drugoj: „U ovome je blago, ako ga otvorimo, neće nam vjerovati šta smo našli u njemu!“ Pa ga donesoše svojoj gospodarici Asiji, misleći da je u njemu blago i ne dotičući njegov poklopac sve dok ga nisu donijele njoj. Kada je Asija, faraonova žena, vidjela i otvorila tabut u njemu je vidjela prelijepo malo dijete prema kome je odmah osjetila veliku milost i naklonost i koje je odmah zavoljela. Kada su koljači čuli za to požurili su faraonovoj ženi sa svojim noževima, želeći da ga zakolju, a ona im je rekla: „Idite odavde, ovo je samo jedno dijete, koje ništa ne znači Izraelćanima, niti povećava njihov broj.“ Čim je o tome obavijestila faraona on je htio da ga zakolje, pa ga je Asija stala moliti da joj ga pokloni sve dok nije pristao, govoreći mu: „Ako mi ga pokloniš učinit ćeš nešto veliko, lijepo i dobro, a ako ga zakolješ tebe neće boljeti.“ Iako je pristao da joj udovolji, faraon nije mogao a da ne prokomentariše: „Zaista se plašim da je on od Izraelćana i da je upravo on onaj koji će nas sve upropastiti!“ Neki navode da je ona rekla faraonu: „Nemoj ga ubiti, jer on je došao iz daleka, a ne od Izraelćana.”
U jednom hadisu koji bilježi Taberi u svom ”Tarihu” stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Tako mi Onoga sa kojim se zaklinje, da je faraon potvrdio da će mu on biti radost Uzvišeni Allah bi ga uputio sa njim, baš kao što je uputio njegovu ženu, ali mu je to bilo onemogućeno.” Tako je malo dijete i dobilo ime Musa, zato što su ga našli u vodi i granama drveća, jer se na staroegipatskom (koptskom) voda kaže „MU“, a drveće „ŠA“, pa je nastalo MUŠA, tj. Musa. Nakon toga su mu tražili dojilje, i nakon što nije htio mlijeko ni jedne od njih, na kraju, Allahovom odredbom, je bio vraćen svojoj majci koja ga je dojila, a o tome smo detaljno pisali u prošlom broju.
Musa, a.s., u krilu plemenite Asije
Asija je veliku nježnost i pažnju poklanjala malom dječaku. Kada je prohodao Asija se gotovo neprestano igrala sa njim posvećujući mu svu neophodnu ljubav i pažnju. Tako je jedne prilike dok se igrala sa njim naišao faraon, a ona mu je rekla: „Uzmi ga malo, on je moja i tvoja radost!“ Pa je faraon rekao: „Možda tvoja i jeste, ali moja nije sigurno!“ Ibn Abbas kaže: „Da je rekao: ‘Da, on je i moja radost, kasnije bi povjerovao u njega, ali on je to odbio.'“ Ali kada je on ipak poslušao ženu, uz gunđanje, Musa ga je zgrabio za bradu i počupao je, na što je faraon povikao: „Pošaljite mi koljače! Ovo je moj obećani dušmanin!“, pa je Asija rekla: ”Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti. On je samo dijete koje ništa ne shvaća, i to je učinio zbog svog neznanja i mladosti. Ti znaš da u cijelom Misiru nema ni jedna žena nakićenija draguljima od mene. Ja ću mu staviti dragulje i žar, pa ako uzme za dragulje, onda on zna i onda ga zakolji, a ako uzme žar, onda ti je to dokaz da je on samo dijete.“ Pa mu je iznijela dragulje i posudu u kojoj je bio žar. Tad je došao Džibril, kako navodi Taberi, i učinio da mu ruka zgrabi žar, a Musa ju je brzopleto stavio u svoja usta, što mu je opržilo jezik.“ Nakon toga, Musaovo djetinjstvo je proteklo bez značajnijih momenta, jer dalje o tom njegovom periodu ne možemo naći navode u Kur'anu, hadisima, niti u govorima cijenjene uleme, sve do perioda kada je već odrastao i kada će početi njegova priprema za poslanstvo, ali to nije tema ovog našeg rada.
Asija je bila nerotkinja
Da, Asija je bila nerotkinja, pa ipak faraon je cijenio i poštovao svoju ženu, i vidjeli smo, čak i kada je osjetio da mu je to malo dijete neprijatelj koji će mu doći glave, i pod tako velikim psihološkim pritiskom i nemirom, ispunio je želju svoje žene koja nema djece. Inače u Kur'anu su česta spominjanja žena koje nisu mogle imati djecu. Samo ćemo spomenuti Saru i Zekerijjaovu ženu, a o njima ćemo detaljnije govoriti, inša-Allah. Naveli smo prvi dio kur'anskog kazivanja o Asiji koji se spominje na brojnim mjestima u Kur'anu u okviru kazivanja o Musaovom djetinjstvu. Međutim, u suri Et-Tahrim, imamo ponovo govor o toj plemenitoj ženi i to Uzvišeni Allah nam, pored spomena o njoj navodi i njenu dovu koju je uputila Uzvišenom Allahu, nakon što se njen posinak Musa vratio kao poslanik i nakon što je ona povjerovala u njega. Uzvišeni Allah kaže:
A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 11.)
Period velikih iskušenja sa faraonom
Kada je Asija prihvatila islam, tj. povjerovala u Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, nije je mogla zaobići faraonova srdžba i gnjev. Mislite li da je bilo lahko, pred tim silnikom od koga je strahovao čitav svijet, okrenuti se nečemu drugom, van onoga što on zastupa i iznijeti svoje mišljenje?! Ko od nas pred silnicima, uopće smije i spomenuti svoje mišljenje, a pogotovo po cijenu života stati iza tog mišljenja? E pa, ako mi to danas ne smijemo, još u ta drevna vremena, Asija je smjela. Prihvatila je islam, i ništa je više nije moglo omesti ni pokolebati na tom putu.
Katade kaže: „Faraon je bio najuobraženija osoba i najžešći nevjernik na kugli zemaljskoj, ali, tako mi Allaha, njegovo nevjerovanje supruzi njegovoj nije nimalo naštetilo, pošto je ona bila pokorna svome Gospodaru. To je stoga što se zna da je Allah, dž.š., Pravedni Sudac i da kažnjava osobu samo za njene grijehe.“
Ibn Džerir prenosi da je Selman rekao: „Žena faraonova bila je po suncu kažnjavana, a kada bi bila ostavljena, meleki bi je prekrili svojim krilima i tada bi gledala svoju kuću u Džennetu.“
Ibn Džerir prenosi da je Ebu Bezze rekao: „Faraonova je žena pitala ko će pobijediti, pa joj je rečeno da će to biti Gospodar Musaov i Harunov. Ona je tada rekla: ‘Vjerujem u Gospodara Musaova i Harunova.’ Tada je faraon poslao na nju svoje ljude, govoreći: ‘Pogledajte najveću stijenu koju nađete, pa ako ostane pri svojim riječima, navalite tu stijenu na nju. Međutim, ako se odrekne tih riječi i dalje će mi biti žena.’ Kada su došli do takve stijene, ona je podigla svoj pogled prema nebu, pa je vidjela svoju kuću u Džennetu i ostala je pri svojim riječima. Duša joj je u tom trenu izašla, pa je stijena pala na tijelo u kojem duše više nije bilo.“
Što se tiče njenih riječi: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu, ulema kaže da se njima misli prvo na komšije, tj. molila je prvo za komšiju, pa tek onda za kuću.
Žene vjernice
Pored Asije koja je odmah povjerovala u Musa, a.s., žena faraonovog rizničara je, također, vjerovala. Za to je saznala kćerka faraonova i to je otkrila svome ocu. Čuvši to, faraon je naredio da se odmah kazni, ne bi li porekla Allaha i prihvatila faraona za svoga gospodara. Ona je to odbila govoreći: „Moj i tvoj Gospodar i Gospodar svega što postoji jeste Allah i samo Njega obožavam.“ Faraon ju je zastrašivao da će joj djecu zaklati pred očima! A ona je na to samo rekla: „Čini šta si naumio!“ Na te riječi faraon je je zaklao jedno po jedno pred njenim očima!!! Duša svakog djeteta koje je zaklao ju je dozivala riječima: „Strpi se, majčice, tebe kod Allaha čeka velika nagrada.“ Faraonova žena je čula duše dva njena djeteta, najmlađeg i najstarijeg, pa joj se iman povećao. Nakon toga, žena faraonovog rizničara ispusti dušu. Sa druge strane, faraon je osjetio da je i njegova žena postala vjernica, pa je naredio da se ubije kako smo već spomenuli.
Poslanikova supruga u Džennetu
Ne treba posebno govoriti kolika je počast za ženu na dunjaluku da bude Poslanikova supruga. Naravno, tu čast treba zaslužiti i sve su one podnijele ogromnu žrtvu. Nema sumnje, da je Asijina žrtva vanredno velika, jer ona je među svega nekoliko pripadnika svoga naroda imala snage da pogleda istini u oči i potpuno je bezrezervno prihvati. Vidjeli smo kako je okončala svoj život i kako joj je Uzvišeni Allah primio dovu i u pogledu džennetske kuće, sjetite se da ju je vidjela još na ovom svijetu, a i u pogledu svog „komšiluka“, jer je u brojnim predajama ukazuje da će ona biti supruga Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Džennetu. U hadisu koji prenosi Zubejr bin Bekkar se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hatidži, r.a.: „Osjećam da će me Uzvišeni Allah u Džennetu oženiti s tobom i s Merjemom bint Imran, sa Kulsum, sestrom Musaa i Asijom, faraonovom ženom.“ Na što je ona rekla: „Je li te Allah obavijestio o tome?“ On je rekao: „Da.“ A ona je rekla: „Na hajr.“
Tirmizi bilježi sahih-hadis: „Među ženama svjetova ističu se četiri: Merjema, kćerka Imranova, Hatidža, Fatima i Asija, žena faraonova!“
Ibn Džerir navodi hadis: „Savršenih ljudi je mnogo, a među ženama su savršene samo Merjema, kćerka Imranova, i Asija, žena faraonova, a prednost Aiše nad ostalim ženama je poput prednosti popare nad ostalim vrstama hrane.“
Šta na kraju reći osim: Neka je Alahovo zadovoljstvo na tu plemenitu ženu i molimo Uzvišenog Allaha da je naše majke, supruge, sestre i kćerke, uzmu za primjer i uzor u svom životu.
