Kao što su se posmatrači i analitičari čudili ruskoj odluci od prije izvjesnog vremena ne iskoristi pravo veta na odluku Vijeća sigurnosti UN-a da ukine sankcije Gulbuddinu Hekmatyaru, svojevremeno jednom od najvažnijih lidera rata u Afganistanu, koji je odgovoran za smrt stotina sovjetskih vojnika tokom sovjetske okupacije Afganistana, čuđenje je izazvala i prošlosedmična podrška ruskog izaslanika za Afganistan Zamira Kopolova zahtjevu talibana da se strane trupe povuku iz te zemlje.
Kako shvatiti to da zemlja koja tvrdi da je posvećena borbi protiv terorista gdje god da su, podržava poziv pokreta koji je optužen za niz terorističkih djela i koja pruža utočište liderima svjetski poznate terorističke organizacije Al-Kaide, kao i mnogim državljanima Rusije i zemalja bivšeg SSSR-a koji su sljedbenici te ideologije?
I gdje odjednom nestade onaj ljutiti ton Kremlja u komentarima na odluku Washingtona od prije nekog vremena da pregovara sa talibanskim predstavnicima u Dohi?
Novu rusku retoriku prema talibanima možemo shvatiti kroz poznatu tezu „u politici ne postoje vječni neprijatelji, kao ni vječni prijatelji“. To bi značilo da jučerašnji neprijatelj danas može postati poželjan prijatelj, i obrnuto, ako u tome postoji interes. Ali, kakav interes Moskva vidi u izražavanju podrške talibanskom stavu, štaviše, u očitoj namjeri da se zbliže i otvore prema njima, nakon dugogodišnje ignorancije i averzije? Odgovor se možda krije u nedavnoj izjavi američkog ministra odbrane Jamesa Mattisa u kojoj je izrazio zabrinutost svoje zemlje zbog „rastuće veze između Moskve i lidera talibana“. Uz napomenu da je ova izjava uslijedila nedugo nakon druge dvije izjave u istom kontekstu. Prva je izjava generala Josepha Votela, komandanta američke Centralne komande izrečena pred Odborom za oružane snage u američkom Kongresu da Moskva sada podržava talibane oružjem i drugim vrstama pomoći, s ciljem da nametne novu realnost u Afganistanu.
Drugu izjavu dao je komandant američkih snaga u Afganistanu general John Nicholson kojom je potvrdio intenziviranje komunikacije između zvaničnika Kremlja i lidera talibana.
Glasnogovornik ruskog ministarstva vanjskih poslova promptno je negirao da njegova zemlja pruža pomoć talibanima u naoružanju, ali je potvrdio postojanje kontakata između njih nudeći neuvjerljivo objašnjenje da je to „vezano za sigurnost ruskih građana koji rade u Afganistanu“.
Zaključujemo iz navedenog da su talibani postali karta u igri političkog nadmetanja između dvije svjetske velesile, kao u vrijeme Hladnog rata, za koji se mislilo da je završen padom SSSR-a, ali je sve izvjesnije da se on vraća, samo u novom ruhu. Moglo bi se reći da se Moskva u tretiranju afganistanskog pitanja vodi logikom „neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj“ i dok talibani izvode vojne operacije protiv američkih i zapadnih vojnih snaga, i protiv proameričke vlade u Kabulu, zaslužuje podršku, jer ostvaruju ruski cilj: izlaganje SAD-a i zapadnoevropskih zemalja neuspjehu i poniženju. Odnosno nanošenje štete ovim zemljama koje su Rusiji nametnule sankcije nakon događaja u Ukrajini i ruske aneksije Krima u 2014. Istovremeno, talibani ispunjavaju ciljeve druge tri zemlje:
- Irana, ruskog saveznika u Siriji o čijem neprijateljstvu prema SAD-u nema potrebe govoriti,
- Kine koja je saveznik Rusiji u suprotstavljanju globalnoj američkoj strategiji.
- I, na kraju, Pakistanu, zemlji koja je stvorila talibane i omogućila im da preuzmu vlast 1996. godine i koja sada želi da se talibani pobjednički vrate na postolje kako bi pomogli Pakistanu da zaustavi utjecaj Indije u Afganistanu koji raste od vladavine predsjednika Hamida Karzaija i nastavlja jačati pod mandatom predsjednika Ashrafa Ghanija.
Stoga, ne iznenađuje da je Moskva prije tri mjeseca organizirala konferenciju četiri zemlje (Rusije, Kine, Pakistana i Irana) o uspostavi mira i stabilnosti u Afganistanu. Pravi cilj konferencije je, zapravo, da se izradi aranžman koji će omogućiti Moskvi da prvo igra ulogu posrednika u afganistanskim pitanje, a onda da tu ulogu iskoristi za uspostavu kontrole i širenje političkog utjecaja na geopolitičkom prostoru južne Azije na račun Washingtona i njegovih saveznika. Naravno, širenje i kontrola uključuje, između ostalog, osiguravanje ruskih granica i granica saveznika od prolaska terorista, krijumčara drogom, kao i sprečavanje da taj prostor postane nova baza IDIŠ-a nakon evidentnog kraha u Iraku i Siriji.
Sve u svemu, Afganistan u kojem su sovjetske snage poražene američkim oružjem, sada je pod lupom Rusije koja se tu želi vratiti u sklopu planova i ambicija vezanih za Bliski istok.
Pripremio: Abdullah Nasup
Izvor: www.alittihad.ae
