Azerbejdžanski Karabag postigao je historijsku pobjedu nad poljskom Legijom, uspješno se plasiravši u grupnu fazu Evropske lige. Ova pobjeda ima dvostruki značaj jer se desila u vrijeme kada Azerbejdžan vodi neizvjesni rat protiv armenskih okupatora. Također, FK Karabag je izbjeglički klub.
Tim je osnovan 1951. godine u Agdamu. Sve do 1993. godine Karabag je igrao na Imrat stadionu, jedinom stadionu u Agdamu. Zajedno sa cjelokupnim stanovništvom protjeran je i klub, u prijestonicu Azerbejdžana Baku.
Agdam pripada okupiranoj regiji Nagorno-Karabah. Ovaj grad je prije okupacije imao oko 40 hiljada stanovnika, armenski okupatori su ga potpuno uništili uz počinjenje stravičnih zločina. Agdam danas mnogi nazivaju “Kavkaskom Hirošimom”.
Agdam je središte istoimenog okruga u kojem je armenska vojska tokom 1992. godine počinila genocid nad azerbejdžanskim muslimanima.
Francuski časopis “Valeurs Actuelles”, u svojem izdanju od 14. marta 1992. godine pisao je o najsavremenijem vojnom naoružanju i plaćenicima Armenaca: “U ovoj” autonomnoj regiji “armenske oružane snage zajedno s domorocima Bliskog istoka imaju najmoderniju vojnu opremu, uključujući i helikoptere. ASALA ima vojne baze i skladišta municije u Siriji i Libanonu. Armenci su uništili Azerbajdžance Karabaha provođenjem krvavog pokolja u više od 100 muslimanskih sela”,
Francuski “Le Monde” (Pariz), 14. marta 1992. godine: “… Strani novinari u Agdamu među ubijenim ljudima vidjeli su žene i troje skalpirane djece s iščupanim noktima. Ovo nije azerbajdžanska propaganda, već stvarnost.”
“The Sunday Times” (London), 1. marta 1992. godine istaknuo je zlodjela koju su Armenci počinili protiv Azerbajdžanaca: “Preživjeli su izvijestili kako su armenski vojnici pucali i proboli bajonetima više od 450 Azera, mnoge od njih su žene i djeca, koji su bježali od napada na njihov grad. Stotine, možda hiljade, nestale su i vjerojatno su mrtve.” Oni su pucali, pucali, pucali,” rekla je Razia Aslanova, koja je stigla u Agdam s drugim ženama i djecom koji su prošli kroz armenske linije. Rekla je da su njezin muž, šurjak i njezin zet masakrirani pred njom, dok joj je kći nestala.
Grad duhova
Agdam je danas grad duhova. U Agdamu sada caruju pljačkaši i lutalice, a armenske vlasti zabranjuju posjete ovom gradu.
Rachel Cunningham, žena-nomad koja ima blog o putovanjima napisala je slijedeće: “Jedino što još stoji uspravno u tom gradu je džamija, ali i nju su zauzeli golubovi. Iako joj je sjaj narušen, džamija i dalje stoji i promatra razrušeni grad.”
Jedan drugi putopisac je zapisao. “Ulazimo u Agdam. Razrušeno muslimansko groblje na obodu grada, odakle počinju ruševine. Na putu do džamije prolazimo zgradu na kojoj je ostalo nešto malo mozaika iz sovjetskog perioda. To je jedina boja koju smo tamo i vidjeli. Nalazimo se ispred onoga što je nekada bila džamija, mjesto gdje su se ljudi molili, a gdje danas puštaju domaće životinje.
Nažalost, da bi što više oskrnavili muslimansku ostavštinu, aremnski banditi su Agdam džamiju pretvorili u svinjac. Zbog toga su 2010. godine Azeri i Turci pisali papi Benediktu XVI i molili ga da zaustavi ovakve događje, iako su Armeni pravoslavni narod koji ne priznaje papu.
