Piše: dr. Aid el-Karni
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čitaj povijest jer se u njoj kriju mnogobrojne pouke i razmišljaj o tome kako su propala i nestala carstva, kako su zalutali narodi koji nisu slijedili Objavu, kako su, oni koji bi se domogli vlasti, nered i zulum na Zemlji činili.
Rekao je Ebu Kesir – Džerir ibn el-Esir: ”Pitajte me o povijesti, jer ja sam njen istinski poznavalac.”
Mi mu odgovaramo: ”O Ebu Kesir, tvoja vrijednost kao učenjaka je ogromna. Možeš li nam onda reći koji su tvoji komentari na povijesne događaje koje ti želimo spomenuti?”
”Izvolite, spomenite što želite”, odgovorio je.
Upitali smo: ”Kako komentarišeš Muhammedovo, s.a.v.s., rođenje?”
Odgovorio je: ”To je rođenje svjetlosti, rođenje istinske sreće. To je pobjeda koju je Allah darovao kosmosu i veličanstvena vijest kojoj nema slične u ljudskoj povijesti.”
”A Hidžra u Medinu” upitali smo?
Odgovorio je: ”To je početak slobode, svjetlo istinske zore, uspostavljanje pravedne države, otvaranje puta islamu i snaženje istine.”
Rekli smo: ”Kakav je tvoj komentar na događaj koji se zove Bitka na Bedru?”
Odgovorio je: ”To je potvrda iskrenosti ashaba, dan iskorjenjivanja mušričke skupine i obezglavljivanja lažova i poricatelja istine, te ponosa i slave za islam.”
”Kako komentarišeš smrt Allahovog Poslanika, s.a.v.s.?”, upitali smo?
Odgovorio je: ”To je događaj zbog kojeg su srca, uistinu, krvarila, a duše bile ispunjene bolom. Ali, to je dokaz da je sve prolazno osim Jednog i Jedinog Allaha i dokaz da nijednom stvorenju nije propisano da vječno ostane na dunjaluku.”
Zatim smo upitali: ”A kakav je tvoj komentar na događaj koji je u povijest poznat kao Bitka na Kadisijji?”
Odgovorio je: ”To je prizor pobjede Istine, prizor potpunog kraja Perzijske države i dokaz da, onaj ko bude neprijatelj Milostivom, nema zaštitnika, nema sigurnosti niti moći da se odbrani.”
”A Bitku na Jermuku?”
Rekao je: ”To je dan kada su Bizantinci bježali sa bojnog polja poput ptica kukavica i dokaz da je svakom zulumćaru određen dan propasti.”
”A Bitku kod Ajnu Džaluta?”
Rekao je: ”To je kraj i tragedija Mongola i poniženje njihove vojske rukama iskrenih sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s.”
”A Bitku na Hitinu?”
Rekao je: ”To je dan kada je u prašinu pala zabluda i laž i dan kada je krst otišao iz Palestine.”
”A kako komentiraš to što je Halid ibn Velid umro u postelji, a ne na bojnom polju iako je to silno želio?”
Rekao je: ”To je dokaz da je Halid bio čovjek poput neprobojnog oklopa, njegova smrt je bila tragedija za muslimane, sreća za nevjernike, a praznik za kukavice. Kao da se smrt bojala Halida, pa je došla da ga iznenadi u trenutku dok je bolestan ležao u postelji.”
”Predivan je ovaj dijalog. Možeš li nam sada nastaviti pričati o nekim značajnim događajima iz povijesti?”
”Da”, odgovorio je, i nastavio: ”Kada je abasijski halifa el-Me'mun (zaljubljenik u grčku filozofiju) doveo ljude u iskušenje sa idejom i dogmom o stvorenosti Kur'ana, Allah mu je suprotstavio hrabrog čuvara i predvodnika sunneta, Ahmeda ibn Hanbela.
Zar niste čuli da je Hadžadž ibn Jusuf ubio Abdullaha ibn Zubejra, zaklao Seida ibn Džubejra i u bunar bacio Ibrahima el-Tejmija?!
I da je faraon izgovorio tri rečenice koje su mu donijele propast. Rekao je: ”O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene” (El-Kasas, 38.), pa je nosom zarovao u zemlju. Zatim je rekao: ”O narode moj, zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku?” (Ez-Zuhruf, 51.), pa je zauvijek istjeran iz Egipta. I rekao je: ”Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti.” (El-Mu'min, 29.) pa je narod odveo putem propasti.
Zatim, zamislite čuda, Golda Meir, kao žena porazila je arapske vođe, a kako bi tek bilo da je ona bila naočiti i hrabri muškarac.
U osvit islama Arapi su bili predvodnici svijeta, a kada su izgubili znakove na putu, ”nagrađeni” su porazima i Allah im je oduzeo vlast i dao je Kurdima, jer su oni postali pomagači Allahove vjere. Kada su i oni popustili, vlast su preuzeli Seldžuci, a zatim su ključevi vlasti došli u ruke Turaka. Međutim, kada su oni postali zaokupljeni luksuzom i raskošnim životom, oduzet je ključ vlasti od njih, jer taj ključ nije dostojan nositi osim onaj ko se odaziv na poziv: ”Dođite na namaz, dođite na spas!”
To je dokaz da islam ne gleda na boju kože, na posebnost nekog mjesta, već na onoga ko će pomoći istinu i ko je istinoljubiv.
Ako vojska ne posti ramazan, doživjet će poraz kada nastupi mjesec haziran. Vojska koja ne vjeruje u poučavanje meleka Džibrila, ne može ostvariti pobjedu protiv Izraela.
Veličina čovjeka je u slijeđenju bezgriješnog Poslanika, s.a.v.s., a ne u položaju i ugledu. Dokaz za moju tvrdnju je i činjenica da je ensiklopedija Britannica, dvadeset stranica posvetila cjelokupnoj abasijskoj dinastiji, a samom Ibn Tejmijji posvetila je četrdeset stranica, zbog njegovog neizmjernog doprinosa islamu.
Kada su Emevije došle na vlast, rekli su: ”Naša vlast će trajati vječno!” A nije potrajala ni punih osamdeset godina.
Kada su Abbasije preuzele vlast, rekli su: ”Mi ćemo vladati zemljom dok se ne pojavi imam Mehdi”, a Allah je htio da vladaju toliko da su postali samo vijest iz povijesti koja se spomene s vremena na vrijeme.
U pričama o prijašnjim narodima su, zaista, pouke za one koji su razumom obdareni.”
