Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Salahuddin es-Safedi u svom enciklopedijskom djelu El-vâfi bil-vefejat spomenuo je priču koja se dogodila između Hasana el-Basrija i Ibn Sirina.
Naime, u jednom trenutku došlo je do udaljavanja i zahlađivanja odnosa između Hasana Basrija i Ibn Sirina, pa ako bi Ibn Sirin bio spomenut pred Hasanom Basrijem, on bi rekao: ”Poštedite nas spominjanja tih tkalaca”, aludirajući na to da je većina Ibn Sirinove porodice tkala odjeću.
Nakon toga Hasan Basri je sanjao čudan san. Vidio je sebe u snu kao da je go i da stoji na smetljištu udarajući štapom po smetljištu. Probudio se zabrinut zbog svog sna, pa je poslao jednog svog učenika Ibn Sirinu da mu ispriča san, ali da kaže da je on sanjao san, a ne Hasan Basri.
Međutim, Ibn Sirin je bio mnogo mudriji i pronicljiviji od toga da bi ga to pitanje zavaralo, pa je rekao Hasanovom učeniku: ”Reci onome ko je sanjao taj san, ne pitaj tkalca za njegovo tumačenje.”
Kada je vijest o tome stigla do Hasana Basrija, odmah je otišao do Ibn Sirina, a kada ga je Ibn Sirin ugledao, ustao je i zagrlio ga, a zatim su sjeli i prekorili jedan drugog zbog svog postupka.
Zatim je Hasan Basri rekao: ”Ebu Bekre, zaboravi na ovo što se desilo, već mi protumači san koji je zaokupio moje srce.”
Ibn Sirin mu je rekao: ”Ne opterećuj sebe ovim snom, jer golotinja koju si vidio u snu je golotinja dunjaluka, a ti nisi od onih koji tragaju za dunjalukom. A što se tiče smetljišta, to je upravo dunjaluk koji si vidio onakvim kakav on zaista jeste, a što se tiče štapa, to je mudrost koju prenosiš ljudima.”
Nakon toga, Hasan Basri je upitao: ”A kako si znao da sam ja sanjao ovaj san?”
Ibn Sirin je rekao: ”Ja ne znam boljeg čovjek od tebe koji bi mogao sanjati takav san.”
Rivalstvo među ljudima – pogotovo ako se bave istim poslom – teško da iko može izbjeći, u suprotnom, Hasan Basri i Ibn Sirin bi sigurno pobjegli od toga. No, uprkos njihovoj pobožnosti i dobroti, među njima je došlo do spora i udaljavanja jednog od drugog.
Međutim, istinske ljudske veličine, kada među njima dođe do spora i rivalstva, ne zaboravljaju jedni drugima dobra djela i ne poriču odlike i prednosti jednih nad drugima.
Hasan Basri nije poslao svog učenika Ibn Sirinu da mu objasni san, osim zato što je znao da je Ibn Sirin vješt u toj oblasti.
A Ibn Sirin nije otkrio da je Hasan Basri vlasnik tog sna, osim na osnovu toga što je poznavao njegovu učenost, pobožnost i ispravnost njegovog vjerovanja.
Zato dobro pazi, ako dođe do rivalstva između tebe i tvog brata muslimana, da ne slijediš primjer prokletog Iblisa kada je za Adema, alejhi selam, rekao: ”Ja sam bolji od njega.”
Umjesto toga, slijedi primjer Musaa, alejhi selam, koji je, nakon što ga je Allah odabrao za poslanika, rekao: ”Moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje.” (El-Kasas, 34.)
Slučaj pravih velikana i bogobojaznih ljudi je takav da oni iskoriste i najmanji događaj i priliku da bi riješili međusobne sporove, jer je povratak istini bolji od ustrajavanja u zabludi.
I neka te tvoja sujeta i ponos ne navedu na oholost i grijeh, već iskoristi priliku i preuzmi incijativu, jer ponekad prođu godine otuđenosti među braćom muslimanima samo zato što su propustili priliku.
