Autor: Goran Redžepagić/Telegram.hr
Dok su ruski trgovci oružjem, za vrijeme vojnog i tehničkog foruma Army 2002 koji se prošli tjedan održavao na aerodromu Kubinka pokraj Moskve, pokušavali uvjeriti potencijalne kupce u superiornost njihovog naoružanja, Združene snage Ukrajine zorno su demonstrirale nemoć ruskih sustava protuzračne obrane. Od okupiranog poluotoka Krim pa do Belgorodske oblasti u Ruskoj Federaciji u nebo su letjela skladišta ubojnih sredstava, razarana zapovjedna mjesta, gorjele su letjelice u vojnim zrakoplovnim bazama.
Zbunjena službena Moskva za sve je prvo okrivila svoje ljude. Nepravilno rukovanje opasnim tvarima i ubojnim sredstvima navedeno je kao uzrok. Kad su eksplozije postale malo češće onda su okrivili nevidljive sabotere.
Tajnoviti saboteri
Ruska tajna služba FSB uhapsila je navodne članove Hizb ut-Tahrira na Krimu, rekavši da su pronašli “tragove” ukrajinske umiješanosti. U gradovima Džankoj, gdje je uništeno ogromno skladište oružja, i Jalta privedeno je šest ruskih državljana koji su bili članovi organizacije Hizb ut-Tahrir, zabranjene u Rusiji. Navodno su djelovali po uputama iz Ukrajine.
Članovi ćelije se sumnjiče da su, uz potporu “ukrajinskih emisara” širili “terorističku ideologiju” i regrutirali lokalne muslimane u svoje redove. Od uhićenika su oduzeti informativni materijali, sredstva komunikacije i elektronički mediji. Petero ih je uhićeno na dva mjeseca, a šestom je određen kućni pritvor.
Surovo i temeljito
Svi osumnjičeni su Krimski Tatari, pripadnici autohtone etničke skupine čiji su preci raseljeni s Krima 1944. godine. Razlog protjerivanja cjelokupne populacije bila je optužba za suradnju s njemačkom okupatorima.
Etničko čišćenje bilo je surovo i temeljito. Krim su morali napustiti i Krimski Tatari koji su se borili u redovima Crvene armije. Nakon demobilizacije 1945. godine, njih 8000 preživjelih boraca Crvene armije također je deportirano u srednju Aziju, a kuće, zemlja i sva imovina su im oduzeti.
Usmjeravanje bijesa
Godine 1988. formalno je dopušten povratak Krimskih Tatara na svoju zemlju. Međutim, masovnije se realizira tek nakon osamostaljenja Ukrajine 1991. godine. Jedna od prvih mjera koju je uvela Moskva nakon okupacije Krima 2014. godine jest zabrana povratka Krimskih Tatara, zaustavljanje restitucije njihove oduzete imovine i stavljanje izvan zakona većine njihovih kulturnih, vjerskih i političkih organizacija.
Tradicija ruskih vlastodržaca je okriviti manjinsku zajednicu kad nešto ide po zlu. Usmjeravanje bijesa mase prema onima koji se ne mogu braniti, a ni pobjeći, jedan je od načina skretanja pažnje sa stvarnih problema. Rusko-japanski rat 1905. godine okončan je katastrofalnim porazom Rusije na moru. Pod vodstvom admirala Toga Hihačira, japanska imperijalna flota potpuno je uništila Baltičku flotu carske Rusije u bitci kod Cušime.
Jeftini kineski dron
Zbog neviđenog poniženja, vlast je bijes mase usmjerila prema židovskoj zajednici. Sve se završio brojnim antisemitskim pogromima u jesen 1905. godine. Normalno, nikome nije na pamet palo okriviti nesposobno političko i vojno rukovodstvo carske Rusije.
Međutim, video snimak napada jeftinog kineskog drona Mugin-5 na zapovjednu zgradu Crnomorske flote u Sevastopolju zaustavio je priču o nepostojećim saboterima i dobrano posramio rusko oružje i novopostavljenog zapovjednika Crnomorske flote vice-admirala Viktora Sokolova. Tek drugi dan nakon što je stupio u ured prvog čovjeka flote, a već mu na glavu pada jeftini komercijalni dron od 9,499.00 američkih dolara.
Ni komarac…
Samo jedanaest kilometara jugozapadno od zapovjedništva Crnomorske flote u Sevastopolju nalazi se borbeni položaj S400 Trijumf, NATO oznake SA-21 Growler, najmoćnijeg ruskog PZO sustava u operativnoj upotrebi. Ukupno četiri proturaketna sustava podržavaju tri namjenska radara, a panoramski radar, radar za velike visine i radar za otkrivanje niskoletećih ciljeva trebali su biti garancija da se niti komarac ne može neopažen približiti floti.
Za otkrivanje ciljeva na maloj visini radarska antena nalazi se na uzdignutoj platformi, 30 metara iznad tla. Izdignuta lokacija radara trebala je osigurati detekciju i uništenje niskoletećih ciljeva male radarske odrazne površine kao što su krstareći projektili u krugu od 40 kilometara od borbenog položaja PZO sustava.
Almaz-Antej, proizvođač sustava S400 Trijumf, tvrdi da jednim projektilom obara krstareći raketu sa 70 posto, bespilotnu letjelicu s 80, a borbeni avion s 90 postotaka vjerojatnosti. Međutim, u slučaju dva napada kineskim dronovima na sjedište Crnomorske flote, sustav S400 Trijumf, kojeg je Turska platila dvije i pol milijarde američkih dolara, nije niti reagirao a kamo li oborio jeftini komercijalni dron. Dakle, PZO sustavi S400 Trijumf, izvozni ponos ruske vojne industrije, imaju ozbiljan nedostatak.
Rusi evakuirali avione
Zapovjedništvo Vojske Ruske Federacije očito je postalo svjesno ograničenja vlastite protuzračne obrane. Prema nekim navodima u zrakoplovnu bazu Balbek, sjeverno od Sevastopolja, nedavno su preletjeli i avioni MiG-31, modernizirani za lansiranje hipertoničnih raketa zrak-zemlja Kh-47M2 Kinzhal, u prijevodu „Bodež“.
Ipak, nakon ukrajinskih napada na Krim, supersonični nosači hipertoničnih raketa preletjeli su nazad u Rusiju, zajedno sa borbenim zrakoplovima koji nisu imali mjesta u zaštićenim skloništima. Zrakoplovna baze Balbek jedna je od rijetkih koja ima dio zatvorenih armirano betonskih skloništa za avione.
U strahu su velike oči
Letovih jeftinih kineskih dronova prema zapadnim obalama poluotoka Krima pretežno su demonstrativno-propagandne naravi. Možda služe i za snimanje mogućnosti ruske PZO ali za to nema potvrda.
Osim što u gradovima na zapadnoj obali Krima već noćima zavijaju sirene na uzbunu, od letova dronova nema velikog razarajućeg učinka. Pored raketne PZO, Rusi su počeli gađati dronove i sa protuzrakoplovnom artiljerijom. Tragovi svjetlećih granata, kalibra od 30 milimetara obasjavaju noćno nebo iznad Sevastopolja, Sakija i Evpatorija. U strahu su velike oči.
Ipak, i dalje za javnost ostaje misterija kakvim se dalekometnim razornim naoružanjem služe Ukrajinci za napade duboko unutar teritorije pod ruskom kontrolom? Ukrajinci mudro šute. Rusi ne žele priznati da ih Ukrajinci uspješnu razvaljuju s preko 200 kilometara udaljenosti.
Briga oko mosta
Kako bi od potencijalnih ukrajinskih napada zaštitili najvrjedniji objekt, a to je cestovno -željeznički most koji povezuje Krim sa Rusijom, vojska je poduzela opširne mjere aktivne i pasivne zaštite. Oko mosta razmješteni su PZO sustavi kratkog, srednjeg i velikog dometa.
Za ometanje satelitski navođenih projektila uz most je i raspoređena elektronička oprema za ometanje GPS signala. Radi zbunjivanja radarski navođenih oružja, sa sjeverne strane mosta ispred čeličnih lukova, postavljene su dvije barže na kojim su montirani desetci proturadarskih reflektora.
Njihova uloga je augmentacija odbijenog radarskog signala u cilju zbunjivanja projektila koji koriste aktivno radarsko samonavođenje. Raketa bi umjesto mosta trebala pogoditi jači izvor signala. Drugu pasivnu mjeru zaštite mosta čine specijalna vozila opremljena uređajima za stvaranje guste dimne zavjese. Cilj je ometanje optoelektronskih, laserskih i termovizijskih glava za samonavođenje. Postavljanje dimne zavjese već je testirano na mostu.
Svjedoci nemoći
Nakon svih dosadašnjih gubitaka očito je da Rusi sudbinu mosta ne žele prepustiti slučaju. Ni sami više ne vjeruju da je njihova protuzračna obrana nesavladiva brana za projektile koji dolaze iz zraka.
Na žalost po službenu propagandu iz Moskve, deseci tisuća ruskih turista koji su preko mosta pobjegli u Rusiju živi su svjedoci nemoći Vojske Ruske Federacije. Malo će tko ozbiljan povjerovati u teoriju o saboterima. No to ne znači da će progon Krimskih Tatara prestati.
