Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić / Vatra duše (nefsa) gasi se neovisnošću od ljudi
Dželaluddin Rumi pitao je svog prijatelja Šemsuddina et-Tabrizija: ”Kako se gasi vatra duše (nefsa)?”
On je odgovorio: “Vatra duše gasi se neovisnošću. Budi neovisan, sinko moj, jer onaj ko ostavi on posjeduje.”
Dželaluddin Rumi, rekao je: ”Kakvo je stanje ljudi?”
Šemsuddin et-Tabrizi, odgovorio je: “Dvije su vrste ljudi: ko želi da te napusti naći će izlaz makar u rupi na vratima, a ko želi da te voli naći će ulaz makar i u stijeni.”
Ovaj savjet nosi u sebi duboka značenja i tajnu za postizanje sreće i smirenosti.
Šta zapravo znači neovisnost (el-istigna’) o kojoj je govorio Šemsuddin et-Tabrizi? To znači osjećaj neovisnosti od svega i svakoga osim od Allaha, i neoslanjanje na materijalne stvari ili na druge ljude u ostvarivanju svoje sreće.
Međutim, pod ostavljanjem, koje je put do neovisnosti, ne misli se na odustajanje od traženja pomoći od ljudi u životnim poslovima koje je Uzvišeni Allah podijelio među ljudima na način da se oni međusobno nadopunjuju u njima i da imaju samilost jedni prema drugima. To su kolektivne obaveze (fardi kifaje) u kojima muslimani moraju sarađivati i međusobno se pomagati u njihovom ispunjavanju.
Ostavljanje ovdje podrazumijeva značenja koja se odnose na srce i njegovo suzdržavanje od onoga što je u rukama ljudi, što potvrđuje i hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Budi zadovoljan sa onom što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji.”
Zadovoljstvo onim što je Allah dao i kako je podijelio blagodati među ljudima je ono što vjerniku priskrbljuje ponos i neovisnost. On se ne boji nikoga osim svog Gospodara i ne traži pomoć ni od koga drugog osim od Allaha, i ne saginje glavu osim pred Allahom, jer on vidi sva stvorenja bićima poput njega, koja ne mogu nikakvu korist donijeti, niti štetu otkloniti. Ta, sve što po zemlji hodi je od zemlje.
Kada se ovo ubjeđenje učvrsti u srcu vjernika, on i zemaljski kraljevi su jednaki, jer su on i oni Allahovi robovi, i njihova sudbina je u Allahovoj ruci. On je Onaj Koji uskraćuje i daje, a njegovo davanje može biti uskraćivanje, a uskraćivanje može biti davanje, samo što mi to ne shvatamo.
Kako primijeniti neovisnost u našim životima?
– Zahvalnošću i zadovoljstvom: zahvaljuj Allahu na Njegovim blagodatima, ma koliko ti se činile male i neznatne, budi zadovoljan sa onim što imaš i ne tuguj za onim što ti je promaklo.
– Poniznošću, a ona znači spoznaju da mi zapravo ne posjedujemo ništa u ovome životu, i da je svaka blagodat od Allaha.
– Neuzdizanjem nad drugim ljudima i poštivanjem njihovih osjećanja.
– Skromnošću i umanjivanjem materijalnih želja duše.
– Fokusiranjem na duhovne i moralne vrijednosti.
– Stpljivošću i izdržljivošću u suočavanju sa poteškoćama i iskušenjima, i nepožurivanjem u ostvarivanju cilja.
A kako se odnositi prema ljudima?
Sa onim ko želi da nas napusti: olakšavamo njegov odlazak, poštujemo ga i održavamo dobar odnos s njim.
Sa onim ko želi našu naklonost i ljubav: uzvraćamo mu naklonošću i ljubavlju u ime Allaha, poštujemo ga i pomažemo mu u svemu što možemo.
