Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Sa arapskog jezika preveo: Amir Durmić
Vjerovanje u kader i ulaganje truda
Ulaganje truda i poduzimanje odgovarajućih koraka na putu ostvarenja određenog cilja ne samo da nisu u suprotnosti sa vjerovanjem u kadā i kader, već oni predstavljaju jedan od sastavnih dijelova tog vjerovanja.
“Zbog toga, vjernik, i pored toga što čvrsto vjeruje u Allahovo određenje, obavezan je ulagati trud u činjenje dobrih djela, te poduzimati sve propisane korake koji ga vode ka konačnom uspjehu i, uz sve to, Allaha iskreno moliti da mu olakša činjenje onoga što ga vodi ka istinskoj sreći i od Njega tražiti da mu na tom putu bude na pomoći.”[1]
Kur'an i sunnet obiluju dokazima koji jasno ukazuju da je na putu obavljanja svakodnevnih poslova i u svrhu ostvarivanja različitih životnih ciljeva obavezno poduzeti šerijatski legitimne i propisane korake. Takav je, naprimjer, slučaj sa traganjem za opskrbom, naoružavanjem i pripremanjem kako bi se oduprlo neprijatelju, opskrbljivanjem uoči polaska na put itd.
Uzvišeni Allah kaže:
A kad se (džuma) namaz okonča, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite… (El-Džumua, 10)
…pa hodajte predjelima zemaljskim i hranite se onim što On daje… (El-Mulk, 15)
I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje… (El-Enfal, 60)
Putnicima koji kreću na hadž, Uzvišeni Allah naredio je da se za put pripreme i opskrbe:
…I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se! A najbolja opskrba je bogobojaznost… (El-Bekara, 197)
Također, Svevišnji Allah Svojim robovima naređuje da Mu se obraćaju dovom i da od Njega traže pomoć. U tom kontekstu, Uzvišeni Allah kaže:
Gospodar vaš rekao je: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!…” (El-Mu'min, 60)
Pomozite sebi strpljenjem i molitvom… (El-Bekara, 45)
Uzvišeni Allah naredio je da se pristupi poduzimanju svih legitimnih koraka u ostvarenju ciljeva koji vode ka Njegovom zadovoljstvu i Njegovom Džennetu, kao što su, naprimjer, klanjanje namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i obavljanje hadža.
Život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba, ali i svih muslimana koji su krenuli njihovim stopama, svjedoče da su svi oni na putu ostvarenja ciljeva koje su zacrtali poduzimali sve potrebne korake i ulagali maksimalan trud.[2]
Šejh Ibn Sa'di, Allah mu se smilovao, kaže: “Veliki broj ljudi smatra da se poduzimanje svih potrebnih koraka na putu ostvarenja određenog cilja suprotstavlja vjerovanju u kadā i kader, što je velika i nedopustiva greška, a takvo uvjerenje ruši temelje na kojima opstoji vjerovanje u kader, kao i mudrost koja iz njega proizlazi.
Da li građevina može biti izgrađena prije njenih temelja
Onaj ko je ovakvog uvjerenja, kao da kaže kako vjerovanje u kadā i kader znači vjerovati da se stvari dešavaju same od sebe, bez ikakvih povoda i uzroka, što u isto vrijeme znači negirati da se one uopće mogu desiti, jer je dešavanje svih stvari, kako smo to prethodno već spomenuli, usko povezano sa svojim uzrocima. Tako je, naprimjer, Uzvišeni Allah uređenje i funkcionalost čitavog kosmosa zasnovao na uzročno-posljedičnom odnosu, što znači da je On dijelove kosmosa međusobno povezao, a stvaranje nekih njegovih dijelova zasnovao je na onome što je već prethodno stvorio. Neznalicama, koje misle da se poduzimanje odgovarajućih koraka radi ostvarivanja ciljeva suprotstavlja vjerovanju u Allahovo određenje, postavljamo sljedeća pitanja: ‘Da li građevina može biti izgrađena prije njenih temelja? Mogu li žitarice i plodovi biti ubrani ukoliko prethodno zemlja nije uzorana i vodom zalijevana? Može li se čovjek nadati djeci i porodu ukoliko se prethodno nije oženio? Može li čovjek biti uveden u Džennet bez ispravnog vjerovanja i činjenja dobrih djela, ili u Džehennem bez nevjerovanja ili griješenja?’ Ako bismo povjerovali u nešto ovako apsurdno, u tom slučaju vjerovanje u kader bilo bi poništeno i izgubilo bi svaki smisao, a mudrost vjerovanja u njega nestala bi. Svi vjernici trebaju znati da je Uzvišeni Allah, Svojom neizmjernom mudrošću i Svojom svemoći, svakom događaju odredio povod, a ka ostvarenju svakog cilja trasirao put i precizirao sredstvo koje mu vodi. Sve ovo Uzvišeni Allah usadio je duboko u ljudsku narav i dao da zdravi razum to prihvata i priznaje. Također, Svojim šerijatom On je to potvrdio, te dao da događaji u stvarnosti teku po principu uzroka i posljedica. On je svemu što je stvorio dao oblik koji mu najbolje odgovara, a potom je svako stvorenje uputio ka različitim vrstama djelovanja koja je također zbog njih stvorio i njima ih odredio, bilo da se radi o fizičkim pokretima ili pak vidovima ponašanja i vladanja. Sva dešavanja na ovom i budućem svijetu odvijaju se i odvijat će se shodno ovom zadivljujućem i izvanrednom sistemu, koji prije svega svjedoči savršenost Allahove moći i Njegovu veličanstvenu mudrost, dok, s druge strane, Njegovim robovima daje podstreka da se trude i budu aktivni na polju činjenja djela koja će im koristiti.
Ako je onaj koji žudi za spasom na ahiretu svjestan da takvo nešto nije moguće postići osim uz iskreno vjerovanje, činjenje dobrih djela i izbjegavanje svega onoga što je zabranjeno, on će ulagati maksimalan trud da ostvari i u praksu sprovede sve ono što od njega iskreno vjerovanje i zahtijeva. Takav će nastojati da učini što više dobrih djela koja ga vode ka uspjehu na ahiretu, klonit će se svega onoga što je u suprotnosti s dobrim djelima i iskrenim vjerovanjem, a, uz sve to, iskreno će se kajati zbog grijeha koje je, i pored nastojanja da ih ne počini, ipak povremeno činio.
Zemljoradnik je svjestan činjenice da uroda neće biti ako sjeme ne položi u zemlju, ako usjeve ne bude navodnjavao i ako se o njima ne bude brinuo. Zbog toga, on se trudi da učini sve spomenute radnje i da, koristeći sva raspoloživa sredstva, svoje usjeve učini kvalitetnijim i obilnijim, a da ih u isto vrijeme zaštiti od svih prijetnji koje bi im eventualno mogle naškoditi.
Identičan je slučaj i sa zanatlijom koji vrlo dobro zna da se nijedan od mnoštva proizvoda različitih namjena ne može napraviti osim strpljivim učenjem i dugotrajnom praksom, pa zbog toga i stječe znanje o dotičnoj vještini i sprovodi je u praksu.
Onaj ko želi djecu ili povećanje broja ovaca u stadu, uložit će trud, i u svrhu ostvarenja spomenutih ciljeva, poduzeti sve potrebne korake. Ovakav je slučaj i sa svim ostalim ljudskim težnjama i ciljevima koji se žele ostvariti.”[3]
Riječi ”da sam” šejtanu otvaraju vrata
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ukoliko čovjek zanemari izvršavanje obaveza koje je inače dužan izvršavati, pravdajući svoj nemar time što je u Knjizi sudbine sve već zapisano, u tom slučaju njemu je njegova nemarnost uistinu i propisana, i zbog nje će biti uvršten u nesretnike. Ovakve riječi slične su riječima čovjeka koji bi rekao: ‘Niti ću jesti niti ću piti, jer, ukoliko mi je Allah propisao da ću se zasititi i da će mi žeđ biti ugašena, tako će se i desiti, a ako On to nije propisao, ja ću i pored svega ostati gladan i žedan’, ili onoga koji bi rekao: ‘Neću općiti sa svojom suprugom jer, ukoliko mi je Allah odredio da ću dobiti dijete, tako će se uistinu i desiti.’
Sličan je slučaj sa ljudima koji Uzvišenom Allahu ne upućuju dove, niti od Njega traže pomoć, niti se na Njega istinski oslanjaju, vjerujući da na to pravo imaju samo odabrani. Ukoliko ovakvo uvjerenje stavimo pod lupu ispravnog poimanja vjerovanja u kader, shvatit ćemo da su svi oni koji tako misle velike neznalice, ogrezle u zabludi. Dokaz za to jeste hadis koji u svome Sahihu bilježi imam Muslim, u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Pridaj pažnju onome što će ti koristiti, od Allaha traži pomoć i ne malaksaj! Ukoliko te zadesi nešto (što ne voliš), ne reci: Da sam postupio tako i tako, desilo bi se tako i tako!, već reci: To je Allahovo određenje i On je uradio šta je želio, jer riječi da sam…, šejtanu otvaraju mogućnost djelovanja.'[4]
U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje vjerniku da nastoji ostvariti ono što će mu biti od koristi i da pri tome od Allaha traži pomoć, a zabranio mu je da bude nemaran i nesposoban, te da svoju nesposobnost pravda kaderom. Potom mu je naredio da, ukoliko ga zadesi neka nevolja, zbog toga ne bude očajan i da ne žali za onim što je prošlo, jer se tako moralo desiti, nego da se preda i pokori Allahovoj odredbi jer on svakako, kada je riječ o onome što se desilo, ništa drugo i nije u stanju učiniti. Jedan je mudrac kazao: ‘Postoje dvije vrste teških situacija; prve su one iz kojih se može pronaći izlaz, a druge su bezizlazne. Ako je riječ o onima iz kojih se može pronaći izlaz, čovjek se treba truditi dok izlaz ne nađe, a ako se radi o bezizlaznoj situaciji, u tom slučaju ne smije biti očajan.'”[5]
Svima onima koji ne izvršavaju svoje vjerske dužnosti i zanemaruju činjenje dobrih djela, pa takvo ponašanje pravdaju Allahovim određenjem, možemo odgovoriti i na sljedeći način: “Onaj ko je rekao: ‘Uzvišeni Allah zapisao je (i odredio) sudbinu stvorenja pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju…'[6], i koji je rekao: ‘Nema nikoga od vas, nijedne stvorene duše, a da joj Allah već nije propisao njeno mjesto u Džennetu ili u Vatri…'[7], taj isti rekao je i sljedeće: ‘Radite, jer svakome je olakšano ono zbog čega je stvoren.'”[8] Također ih pitamo, citirajući riječi Kur'ana:
…Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?!… (El-Bekara, 85)
Antre
Bilješke
[1] – Šejh Abdullah Gunejman, Šerhu kitabit-tevhidi min Sahihil-Buhari, 2/629.
[2] – Dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 83–84.
[3] – Ibn Sa'di, Er-Rijadun-nadira, str. 125–126. Također vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 50–53.
[4] – Muslim, Sahih, br. 2664.
[5] – Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/284–285. Također vidjeti: Abdulkerim Zejdan, Es-Sunenul-ilahijja, str. 21–33.
[6] – Muslim, Sahih, 8/51, br. 2653.
[7] – Muslim, Sahih, 8/47, br. 2647.
[8] – Muslim, Sahih, 8/47, br. 2647.
