Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hvala Allahu, Koji je ljudski život osvijetlio svjetlom poslanstva i Božanske upute, Koji je Muhammeda, s.a.v.s., učinio pečatom Svojih poslanika, a Kur'an pečatom poslanicā i posljednjom objavom preko koje je ljudima objasnio smisao i mudrost života, i izbavio ih iz tmina zablude, neznanja i stradalništva, objavivši: ”A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.” (El-Ma'ida, 15.)
On je Ebul-Kasim Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Mutallib, posljednji Allahov poslanik, poslanik cijelog čovječanstva, najčasniji i najveći čovjek kroz sva vremena. Zvali su ga ”El-Emin”, Povjerljivi, on je u svojoj ličnosti objedinio blagost i čovječnost, psihološku i moralnu uravnoteženost i tačnost. Njegova poslanička misija bila je, između ostaloga, obilježena i mnoštvom mu'džiza (natprirodnih djela), koje su bile potvrda njegovog poslanstva, ali je i njegovo rađanje i dolazak na ovaj svijet također bilo u znaku mu'džiza i nadnaravnih pojava koje su same po sebi bile radosna vijest i nagovještaj dolaska na svijet posljednjeg Allahovog poslanika i izbavitelja čovječanstva.
Islamski historičari zabilježili su mnogobrojne predaje o čudima koja su se desila prilikom njegovog rođenja, a koja govore o veličini Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti.
Jedno od tih čuda i radosnih vijesti i nagovještaja njegovog poslanstva jeste i to da je Poslanikova, s.a.v.s., majka Amina kazivala da prilikom porođaja nije osjećala nikakve bolove koje inače osjećaju sve žene prilikom poroda.
Zatim, njegova majka Amina, kada ga je zanijela, vidjela je u snu kako iz nje izlazi svjetlost koja je dosezala do Šama. Naime, ashabi su pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, obavijesti nas o sebi?” On im je odgovorio: ”Ja sam dova moga oca Ibrahima, a.s., i radosna vijest Isaa, a.s. Moja majka je, kada me je zanijela, vidjela kao da iz nje izlazi svjetlo koje je obasjalo dvorce u Busri u Šamu.” (Silsila es-sahiha, hadis br. 1544.)
Hafiz Ibn Hadžer, rekao je: ”Kada je Amina rodila Muhammeda, s.a.v.s., iz nje je izašlo svjetlo koje je obasjalo cijelu kuću.”
Imam Ahmed je zabilježio predaju u kojoj dolazi: ”Iblis je zacvilio i zajaukao četiri puta: onda kada je proklet, kada je spušten na Zemlju, kada se rodio Muhammed, s.a.v.s., i kada je objavljena sura El-Fatiha.”
Prilikom rođenja Muhammeda, s.a.v.s., šejtanima je bilo onemogućeno da se približe nebeskim kapijama i da kradom prisluškuju, njegovim rođenjem najavljen je kraj idolopoklonstvu, a lažna božanstva su ponižena i bačena naglavačke, njegovo rođenje je ugasilo vatru koju su obožavali Perzijanci, a koja se hiljadu godina nije gasila.
Prilikom njegovog rođenja zatresao se dvorac perzijskog kisre i srušilo se na njemu četrnaest tornjeva. U vjerodostojnoj predaji od Osmana ibn Ebil-Asa dolazi da je rekao: ”Moja majka mi je pričala da je bila prisutna kada se Amina porađala i kazala je da je vidjela svjetlost koja je tako jako sijala da je pomislila da su se zvijezde spustile iznad njene glave i da se bojala da ne padnu na nju.” A to znači da je ta velika svjetlost koja se pojavila, približila ono što je bilo daleko i da je ona čovječanstvu priskrbila snagu pomoću koje i daleke stvari vidi kao da su pred očima i nadohvat ruku. Na taj način su prisutni u Amininoj kući, usred Mekke, vidjeli dvorce u Busri u Šamu, tako jasno da je Amina, kako dolazi u predajama, vidjela vratove deva u Busri. Kakva je to veličanstvena svjetlost?! Kada bi se postojeće svjetlo pojačalo, zaslijepilo bi ljude i ne bi mogli vidjeti ni ono što je ispred njihovih očiju, ali, onaj kome je dato Božansko svjetlo, njemu se poboljšava i unutrašnji vanjski vid, i to svjetlo spaljuje zastore daljine i čovjek vidi stvari na velikoj udaljenosti i svjedoči zadivljujućim prizorima.
Najveći svjetski umovi ostaju zapanjeni pred slučajem ovog djeteta i njegovog rođenja koje je bilo u znaku nadnaravnih pojava, kao i pred njegovim izvanrednim osobinama i svojstvima kojima je odlikovan, u odnosu na sve druge ljude, ali i u odnosu na džine i meleke. Slava Onome Koji je odlikovao Muhammeda, s.a.v.s., svojstvima uzvišenog morala. Čovjeku, koji kao da nije bio čovjek, kao što je rubin kamen, a kao da nije kamen, zbog svoje izvrsnosti i vrijednosti.
Poslanikov, s.a.v.s., amidža Abbas, r.a., rekao je o Muhammedu, s.a.v.s.:
”Kad si se rodio zemlja je zasjala, a svjetlo je horizont obasjalo
Mi smo sada u toj svjetlosti i taj nur nam stazu upute obasjava.”
Osim toga, Muhammed, s.a.v.s., ističe se po svom jedinstvenom ponašanju, pravednosti i dobročinstvu. Njegova majka po mlijeku, Halima es-Sa'dijja, govorila je: ”Ja bih mu davala desnu dojku i kada bi završio sa dojenjem, okretala bih ga prema lijevoj dojci, ali je on odbijao da je prihvati svojim usnama, kako bi njegov brat po mlijeku mogao dojiti lijevu dojku.” On nije želio da njegov brat po mlijeku ostane uskraćen majčinog mlijeka. Njega je Allah nadahnuo pravednošću i u periodu dojenja, i njegovo djetinjstvo i odrastanje bili su u znaku dobročinstva. Halima priča: “Nismo imali druge svjetiljke u mračnim noćima, osim svjetla Muhammedovg lica.”
Odrastao je, a da nikada nije štetu učinio ni jednom djetetu, već je i njegovo djetinjstvo bilo u znaku pomaganja, ljubavi i dobrote. Nikada nije obožavao kipove, nikada nije pio alkohol, nikada nikoga nije psovao i vrijeđao, nikada nije slagao.
On je prema vjernicima bio samilosniji i bolji nego njihovi roditelji, on je za nas na većem i uzvišenijem stepenu od naših očeva i majki, on je Allahov miljenik, najdraže stvorenje Allahu, on je naš uzor u vjerovanju, ahlaku i ponašanju.
To je ono što su ashabi dobro shvatili i zbog čega su ga voljeli i dali mu prednost nad svojim porodicama i imetkom, govoreći: ”Ako nam kažeš da idemo preko mora mi ćemo ići; a ovo je naš imetak, uzmi koliko hoćeš i dijeli ga kome i kako hoćeš, mi ćemo uvijek biti uz tebe.” Alija, r.a., govorio je: ”Allaha mi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio nam je dražio od našeg imetka, od naše djece i naših roditelja, i od hladne vode čovjeku koji skapava od žeđi.”
Ljubav vjernika prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., je dio ljubavi prema Allahu, jer Allah voli Muhammeda, s.a.v.s., i naredio je vjernicima da ga vole, objavivši: ”Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove.” (El-Ahzab, 6.) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., voljele su i generacije poslije ashaba, a posebno islamski učenjaci koji su sakupili njegove hadise, odnosno kompletan njegov Sunnet, poput: Buharije, Muslima, Tirmizija, Ebu Davuda, Nesaije, Ibn Madže, Ahmeda ibn Hanbela, Bejhekija, i mnogih drugih muhadisa.
Možemo samo zamišljati i pretpostaviti kakvu su ljubav osjećali i sa kakvim žarom i strpljivošću su sakupljali i zapisivali hadise Allahovog Poslanika, s.a.v.s., besane noći provodeći u proučavanju i klasifikaciji hadisa, i koliko su samo žudjeli da vide Allahovog Poslanika, s.a.v.s., makar u snu.
I mi također, iako nismo bili njegovi savremenici kao ashabi, iako nismo uložili trud i napor u sakupljanju i proučavanju njegovih hadisa, potvrđujemo našu neizmjernu ljubav prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. I prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., osjećamo i kažemo isto ono što je osjećao i riječima iskazao pobožni musliman, rekavši: ”Istina je da nisam gledao svjetlo na tvome licu i nisam nikada slušao tvoj blagi glas, nisam se borio na Uhudu, niti sam na Bedru ubijao kolovođe nevjerstva, nisam nikada ni hidžru učinio, nisam bio ensarija, niti sam ti donosio hranu u pećinu Sevr. Ali, Allahov Poslaniče, Allaha mi, ja te mnogo volim i ljubav prema tebi u mom srcu poput plamena gori.
Da, ja sam kasnije došao na ovaj svijet, jer nisam imao izbora, a da čovjek ima mogućnost da bira, ja bih sigurno ubrazao svoj dolazak na dunjaluk i izabrao bih da živim u tvom vremenu.
Nisam bio ni ashab Enes ibn Malik koji te je služio, niti Omer ibn Hattab koji te je štitio, ni Ebu Bekr koji ti je od prvog trenutka povjerovao i tvoj vjerni drug bio. Nisam bio ni Alija ibn Ebi Talib koji te je čuvao, ni Osman koji te je pomagao, ni Hamza, ni Halid ibn Velid, niti sam ikada čuo Bilalov milozvučni glas dok uči ezan, već sam rođen kao musliman u islamskoj porodici i to mi je velika čast.
Ali, o Allahov Poslaniče, ja te neizmjerno mnogo volim. Volim te Allahov Poslaniče i Allahov Miljeniče! Volim Muhammeda, s.a.v.s., čovjeka, volim Muhammeda, s.a.v.s., pravednika, uvijek nasmijanog lica, darežljivog dobročinitelja, koji je ljudima udjeljivao prije nego su tražili. Volim Muhammeda, s.a.v.s., čovjeka najljepšeg ahlaka, plemenitog komšiju, brižnog oca, plemenitog i uzoritog supruga.
Volim Muhammeda, s.a.v.s., pred Allahom poniznog roba, čistog, strpljivog; volim ga kao istinskog vođu, kao pobožnog i skromnog čovjeka koji nije mario za dunjalukom, milostivog i blagog. Volim Muhammeda, s.a.v.s., čovjeka koji je ostajao dostojanstven i kad je tugovao i kad se radovao. Volim Muhammeda, s.a.v.s., dok u pećini Hira razmišlja i čeka, i dok mu melek Džibril prvu objavu dostavlja. Volim Muhammeda, s.a.v.s. koji je pohvaljen u Ku'anu, Tevratu i Indžilu.
Volim te, o Allahov Poslaniče, i nadam se tvome šefa'atu na Sudnjem danu, na Danu najvećeg straha, kada će se svi ljudi pred Allahom, dž.š., sakupiti, goli, bosi i neobrezani. Kada će poput djeteta izgubljenog u pustinji biti i sa svih strana dozivati: ‘Ja resullallah, zauzimaj se za nas kod Allaha! O Poslaniče milosti, moli Allaha da nam oprosti i da nam se smiluje, jer Allah je obećao da će primiti tvoje zauzimanje!’
I znaj da ja, o Allahov Poslaniče, ne posjedujem ništa u šta bi se toga Dana mogao posebno pouzdati, osim nade da će mi Allah, zbog moje neizmjerne ljubavi prema tebi, oprostiti.”
