Piše: šejh Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hadžija može noću bacati kamenčiće na džemretima (remj) na Mini. To je stav Abdullaha bin Omera, radijallahu anhu, i stav hanefijske pravne škole, i jedno od dva mišljenja šafijske pravne škole.
Također, Osnivačka skupština Svjetske muslimanske lige na čelu sa šejhom Abdul-Azizom bin Bazom, izdala je fetvu kojom se dozvoljava bacanje kamenčića noću, nakon što se gužva na džemretima pojačala.
A dokaz za to je predaja koju je zabilježio imam Buharija od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao da su ashabi pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oko propisa hadža, pa je jedan od njih rekao: ”Bacio sam kamenčiće navečer?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Nema smetnje (حرجلا).” Drugi je rekao: ”Ja sam obrijao glavu prije klanja kurbana?”, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njemu rekao: ”Nema smetnje.”
Hadžija također može baciti kamenčiće prije podne u preostalim danima (tj. nakon prvog dana Bajrama). To je mišljenje koje se prenosi od Ibn Abbasa, i to je bio stav Tavusa, Ata'a, Muhameda Bakira i, po nedovoljno poznatoj predaji, stav imama Ebu Hanife, kao i šafijskog učenjaka Rafi'ija, a od hanbelijskih učenjaka ovo mišljenje preferirali su Ibn el-Zâgûni i Ibnul- Dževzi.
Od savremenih islamskih učenjaka, ovaj stav zastupaju: šejh Abdullah Ali Mahmud, šejh Mustafa el-Zerka, naš šejh Salih el-Bulejhi i grupa učenjaka, a preferiraju ga i šejh Abdur- Rahman el-Sa'di, šejh Jusuf el-Karadavi i šejh Abdullah el-Mutlak.
Oni se pozivaju na hadis od Amra ibn Šuajba u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio pastirima deva da bacaju kamenčiće na džemretima noću, i u bilo koje doba dana.
O tome je Ibn Kudame, u svom djelu El-Kâfi, rekao: ”Svako ko ima razlog, kao što je bolest ili strah za sebe ili svoj imetak, je po ovom pitanju poput pastira, jer njihov slučaj (njihovi razlozi) ulaze u ovo značenje.”
Ovi učenjaci kao dokaz navode hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom Oprosnog hadža stajao na Mini kako bi ga ljudi pitali o obredima hadža, pa mu je prišao čovjek i rekao: ”Zaboravio sam, pa sam obrijao glavu prije nego što sam zaklao kurban?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Nema smetnje da sada (nakon brijanja glave) prineseš žrtvu.”
Onda je došao drugi i rekao: ”Zaboravio sam, pa sam zaklao kurban prije nego što sam bacio kamenčiće?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Baci kamenčiće naknadno i nema smetnje.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije upitan ni o jednom obredu koji je izvršen prije ili kasnije uobičajenog vremena i redoslijeda, a da nije rekao: ”Učini to sada (tj. naknadno) i nema smetnje.”
Među dokazima na koje se pozivaju spomenuti učenjaci je i nedostatak eksplicitnih kur'ansko- sunnetskih dokaza koji zabranjuju bacanje kamenčića na džemretima prije podne, niti pak postoje takvi dokazi koji se temelje na konsenzusu (idžma’) ili na analogiji (kijas).
A da je bacanje kamenčića na džemreta prije podne bilo zabranjeno, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to jasno i nedvosmisleno objasnio kada je odgovorio na pitanje o bacanju kamenčića u toku noći, jer nije dozvoljeno odlaganje objašnjenja u trenutku potrebe za objašnjenjem.
Hadžija također može odgoditi bacanje kamenčića, osim na prvi dan Bajrama, za posljednji dan, prema hadisu Asima ibn Adijja, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio pastirima deva da ne moraju boraviti na Mini u danima Bajrama (ejjamut-tešrik) i da bace kamenčiće prvi dan Bajrama, tj. desetog zul-hidžeta, a zatim da sljedeća dva dana, odnosno bacanja, mogu objediniti i baciti kamenčiće pri povratku na Minu u kojem hoće danu od tri dana jevmut-tešrika.
Dakle, dozvoljeno je onima koji ulaze u značenje pastira, a koji su u danima bacanja kamenčića zauzeti nekim poslovima, ili čija je kuća (stan) udaljena od džemreta, pa mu je teško da svaki dan dolazi, odgoditi bacanje kamenčića na džemretima do posljednjeg dana od dana jevmut- tešrika, a nije mu dozvoljeno da odgađa bacanje kamenčića do nakon trinaestog dana zul- hidžeta (posljednjeg od dana jevmut-tešrik). I bacanje kamenčića na ovaj način je izvršavanje obreda na vrijeme, a nije naknadno obavljanje, jer su ejjamut-tešrik kao jedan dan.
Ovo je stav šafija i hanbelija, te Ebu Jusufa i Muhammeda ibn Hasana el-Šejbanija od hanefija, a ovo mišljenje odabrao je i šejh El-Šenkiti.
Treba reći da je odgađanje bacanja kamenčića da bi se izbjegla gužva, teškoće i svađe, jedna od najuzvišenijih intencija šerijatskih propisa. Život ljudi je važniji od života životinja, kao u slučaju pastira deva, i očuvanje života jedna je od pet temeljnih intencija Šerijata.
Jedna od olakšica prilikom bacanja kamenčića na džemretima je i ta da, ako je hadžija odgodio bacanje kamenčića jedanaestog zul-hidžeta do dvanaestog zul-hidžeta, ili ako je pak odgodio bacanje svatri dana do trinaestog zul-hidžeta, on će baciti kod svakog džemreta kamenčiće za dva, odnosno za tri dana. Tako da će baciti četrnaest kamenčića na svakom džemretu ako je spojio dva dana, ili dvadeset i jedan kamenčić ako je spojio tri dana bacanja, i ne mora baciti sedam kamenčića na svakom džemretu, pa se onda ponovo vraćati do svakog džemreta posebno, kao što je spomenuo imam El-Džuvejni u djelu Nihajetul-matleb fi dirajetil-mezheb. A ako hadžija zaboravi baciti kamenčiće na neko od džemreta, naprimjer, baci kamenčiće na srednje džemre, a zatim na veliko džemre, a zaboravi malo džemre, on će ponoviti bacanje kamenčića samo na džemretu koje je zaboravio ili izostavio iz neznanja, a ne mora ponavljati bacanje kamenčića na džemretima na kojima je to već uradio.
Olakšica u pogledu zamjene za bacanje kamenčića
Slabi, iznemogli, djeca i žene mogu da opunomoće nekog drugog da baca kamenčiće za njih i u tome nema nikakve smetnje.
Ibnul-Munzir, rekao je: ”Svaki učenjak od kojeg sam učio islamsko znanje smatrao je dozvoljenim bacanje kamenčića umjesto djeteta koje nije u stanju da to uradi.”
Čudim se ljubomornoj braći koja ne dozvoljavaju svojim ženama da izađu na pijacu zbog potrebe, ili u posjetu u komšiluku, a toliko insistiraju da žene idu bacati kamenčiće na džemretima, gdje je velika gužva, gdje su tijela priljepljena jedna uz druga, gdje se, zbog gužve i stiske, lahko pada i umire pod nogama hadžija.
Neki ljudi krive žrtve, zato što su navodno nepažljivi i nemarni, ne poznaju puteve i ne biraju prikladno vrijeme za bacanje, odnosno vrijeme kada je najmanja gužva. Kao da je jedan od uvjeta hadža da hadžija bude dobar vodič, poznavalac puta, iskusan, svjestan plana drugih kada namjeravaju bacati kamenčiće, kada se povećava gužva a kada smanjuje.
