Piše: Fikret MEHOVIĆ
Rusko-srpski humanitarni centar nalazi se u Nišu (jug Republike Srbije) gdje se također nalazi i komanda kopnene vojske, vojni aerodrom i centar za padobranske jedince posebne namjene. Od osnivanja bio je razlog mnogih upozorenja koja su dolazila od visokih zvaničnika Vašingona i Brisela prema Vučićevoj vladi.
Visoki zvaničnik State departmenta Hoyt Brian Yee izrazio je također svoju zabrinutost u “iskrene” namjere nazivajući ga špijunskim. Njegova blizina američke baze na Kosovu zadaje posebnu zabrinutost Bijeloj kući. Također profesor na vašingtonskoj Visokoj školi za vanjsku politiku „Johns Hopkins” Daniel Serwer, smatra da Rusi nemaju dobre namjere.
Iako je Beograd tvrdio da Ruski humanitarni centar nije nikako povezan sa ruskom vojskom, upravo je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu insistirao kod vlasti u Beogradu da se humanitarnom centru da specijalni status, a to podrazumijeva i imunitet za ruske državljane koji će raditi u tom centru.
Ruski ministar za vanredne situacije Vladimir Pučkin, (iz vojnih je krugova sa velikim iskustvom u pomaganju secesionističkih regiona u Abhaziji i Južnoj Osetiji koje podržava Moskva), svojim je potpisom 2012. godine ozvaničio postojanje Rusko-srpskog humanitarnog centra. Svi ruski ministri za vanredne situacije imenuju se iz vojno-obavještajnih krugova i bliski su saradnici Vladimira Putina.
Od bombardovanja Srbije od strane NATO saveza, s ciljem zaustavljanja još jednog genocida na Balkanu a ovaj put u Kosovu od strane srbijanske vojske, policije i paravojnih formacija – Rusija je uspjela uvjeriti pravoslavne narode na Balkanu da je ona jedini zaštitni faktor u kojeg se mogu pouzdati. Upravo ovakva osjećanja Rusija koristi za ostvarivanje svoje geopolitičke agende na Balkanu.
Humanitarnim djelovanjem Rusija pokušava da što više ojača svoj kulturni utjecaj u Srbiji i među pravoslavnim narodima na Balkanu, kreirajući antievropski i anti-NATO narative. Poslije osnivanja Rusko-srpskog humanitarnog centra zabilježen je porast osnivanja humanitarnih organizacija u Srbiji i bližem okruženju.
Interesantno je da ta udruženja, uz navodni humanitarni rad, veličaju Rusiju čak i odjećom koju njezini članovi nose. Humanitarna organizacija “Sveti Georgije“ dobila je na poklon terensko vozilo od ruske ambasade u Bosni i Hercegovini. Iako prvi ljudi te organizacije imaju podeblji policijski dosije i spadaju u grupu sigurnosno “zanimljivih” osoba, nije nimalo zasmetalo ruskom ambasadoru pri uručenju donacije.
Ta humanitarna organizacija povezana je i sa udruženjem “Srbska čast“, a opet, oni su povezani s ruskim motociklističkim klubom “Noćni vukovi“ iz Rusije. Klub “Noćni vukovi“ je na crnoj američkoj listi zbog formiranja paravojnih grupa u Ukrajini, a takvi zadaci se povjeravaju samo osobama koje rade za rusku tajnu službu.
Srbijanska vojna ‘neutralnost’ (koja se ogleda u kupovanju ruskog ofanzivnog naoružanja kao i primanje poklona istog sadržaja od Bjelorusije, brigom i zaštitom za ratne zločince kao i glorifikacija njihovih zlodjela) neće zavarati druge države zapadnog Balkana koje žele biti dio naprednog svijeta, baziranog na poštivanju ljudskih prava i jačanju demokracije koju nam nude Evropska Unija i SAD.
Destabilizacija susjednih država je već dokazana događajima u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori i to na najbrutalniji način uz učešće pripadnika ruske tajne službe GRU Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova. Sud u Podgorici je osudio ovaj dvojac na 15 odnosno 12 godina zatvora za krivično djelo ‘terorizam u pokušaju i organiziranje kriminalne grupe’. Saučesnici su bili bivši pripadnici srbijanske žandarmerije.
Djelovanje člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, posebno zadnjih šest mjeseci, ukazuje da je sve unaprijed koordinirano s Rusijom.
Šta se tačno nalazi u Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu vjerovatno ni vlasti u Beogradu sa sigurnošću ne mogu potvrditi.Ruski geopolitički stručnjaci u jednom od mogućih scenarija koje su osmislili kao mogući odgovor civiliziranog svijeta na rusku agresiju na Ukrajinu sigurno su uzeli u obzir i uvođenje totalne izolacije i najjače sankcije. Takvi planovi su ih mogli podstaći na izmještanje određenih vrsta raketnih sistema protuzračne odbrane kao što je S- 400 ili neke vrste taktičkog nuklearnog naoružanja u zemlje s kojima Rusija održava dobre odnose.
Potrebno je da Washington i Brisel izvrše pritisak na vlast u Srbiji, oličenu u Aleksandru Vučiću, da se zabrani rad Rusko-srpskog humanitarnog centra i provjeri sadržaj skladišta tog centra. Ako analiziramo naoružanje koje je Srbija kupila i dobila, njihovu operativno-taktičku moć, to ukazuje da je, sa vojnog gledišta, sve spremno za početak preustroja zapadnog Balkana u korsit Rusije.
