Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., glavni komandant muslimanske vojske u Bici na Kadisiji, poslao je izaslanika halifi Omeru ibn Hattabu, r.a., da ga obavijesti i obraduje veličanstvenom pobjedom muslimana nad Perzijancima. Kada je Omer, r.a., čuo tu radosnu vijest, učinio je sedždu zahvale Allahu, a zatim je upitao izaslanika: ”Kada je počela bitka?”
Izaslanik: ”Rano ujutro.”
Omer, r.a.: ”A kada se desila pobjeda?”
Izaslanik: ”Prije akšama.”
Kada je to čuo, halifa Omer, r.a., je zaplakao i toliko je plakao da su mu suze natopile bradu.
Čudio se tome Sa'dov izaslanik, pa je rekao: ”Vođo pravovjernih, ja sam došao da te obradujem pobjedom muslimana, a ti plačeš. Zašto?”
Halifa Omer, r.a., odgovorio je: ”Allaha mi, zabluda ne može izdržati pred istinom od zore do akšama. Možda je razlog usporavanja vaše pobjede grijeh koji sam ja počinio, ili grijesi koje ste vi počinili.” Zatim je dodao: ”Mi smo ummet koji ne pobjeđuje brojem vojnika i oružjem, već pobjeđujemo zbog malo naših, a mnogo neprijateljskih grijeha. Pa, kada se izjednačimo sa njima u grijehu, onda pobjeđuje onaj ko je brojniji i bolje naoružan.”
Tako je vjeru islam shvatio časni ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i drugi pravedni halifa Omer ibn Hattab, r.a. Onaj od kojeg je šejtan bježao tako da ukoliko bi sreo Omera, šejtan bi pobjegao drugim putem.
Muslimanski vladar koji je jedanput vidio slatkiše u svojoj kući, pa je upitao svoju suprugu: ”Odakle ti ovo?” Odgovorila je: ”Od četvrtine dirhema koji sam sačuvala kod sebe.” Omer joj je rekao: ”Mi možemo živjeti i bez te četvrtine dirhema.” Tako je govorio muslimanski vladar koji je pješice ušao u Kuds da preuzme ključeve grada, dok je njegov sluga jahao na konju, i koji je imao sedamnaest zakrpa na svom ogrtaču, pa se opet bojao da zbog nekog njegovog grijeha nije zakasnila pobjeda muslimanima.
Halifa Omer, r.a., upravljao je ogromnom islamskom državom, raspolagao je sa velikim bogatstvom, ali je, za razliku od današnjih muslimanskih vladara koji su ogrezli u tiraniji i rasipništvu, živio vrlo skromno, poput siromaha. Mnogo je ibadetio, mnogo je udjeljivao sirotinji i potrebnima iz svoga imetka, ali se nikada nije uzoholio i ponio zbog toga. Štaviše, smatrao je da malo vremena provodi u ibadetu, makoliko mnogo ibadetio, a svoje grijehe je smatrao velikim i mnogobrojnim, makar oni bili neznatni.
Halifa Omer, r.a., bio je vođa koji je, usljed poraza, prvo sebe krivio, jer porazi u ratu su, prije svega, porazi vođa i generala, a ne vojske. Najgori je onaj vođa koji pobjedu pripisuje sebi, a za poraz uvijek krivi druge.
Halifa Omer, r.a., želi nam kazati da je zabluda slaba i krhka kada se nađe pred istinom, ali da se zabluda može uzdići preko svake mjere, onda kada sljedbenici istine nisu kakvi bi trebali biti. I da nije uvjet da uzmemo oružje i stanemo na stranu zablude da bi bili njeni pomagači, dovoljno je samo da ostavimo istinu.
Prve muslimanske generacije su iskreno i istinski slijedile Kur'an i Sunnet, pa im je Allah podario ponos i pobjedu. Jer, oni su svoje bolesne liječili sadakom, nafaku povećavali istigfarom i pobjeđivali istinskom pokornošću Allahu, dž.š. Da, oni su nosili sablje i ostalo oružje, oni su se maksimalno pripremali za bitke, ali su u oružju vidjeli samo sredstvo i jedan od prirodnih uzroka, a čvrsto su vjerovali da pobjeda dolazi od Allaha.
Bitke se dobijaju bogobojaznošću i ustrajnošću na isitni, a ne isključivo oružjem. Znao je to i Salahudin Ejjubi koji je pred Bitku na Hitinu prošao pored šatora u kojem su se njegovi vojnici zabavljali i mnogo smijali, pa je rekao: ”Odavde dolazi poraz.” Zatim je naišao pored drugog šatora u kojem su njegovi vojnici bili posvećeni ibadetu, klanjali su noćni namaz i upućivali dove Allahu za pobjedu, pa je rekao: ”Odavde dolazi pobjeda.”
