Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., imao je mnogobrojne mu'džize (nadnaravna djela) koje su bile potvrda njegovog poslanstva. Jedna od njegovih mu'džiza bila je i blagodat jezgrovitog govora. Naime, Muhammed, s.a.v.s., je sa malo riječi mogao izraziti mnoštvo značenja i poruka. Primjer te mu'džize je i hadis koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” (Ahmed u Musnedu; Buharija u Edebu-l-mufredu)
U ovom kratkom hadisu, u jednoj Poslanikovoj, s.a.v.s., rečenici, kriju se mnogobrojne pouke i poruke, od kojih ćemo izdvojiti nekoliko.
Preko optimizma do uspjeha i pobjede
Prva poruka ovog hadisa jeste da vjernici moraju uvijek biti aktivni i moraju sa optimizmom, nadom i pozitvnošću gledati na život i učestvovati u njegovoj izgradnji. Ovaj hadis ne ostavlja nimalo prostora za lijenost i pesimizam.
Kao da nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., htio poručiti: ”Muslimani, neka vas nipošto ne zastrašuje nestanak dunjaluka i nastupanje Kijametskog dana i neka vas smrt ne zatekne osim u činjenju dobrih djela.”
Iskreni vjernici ne posustaju i ne predaju se ni u posljednjem trenutku života. Mnogi muslimani kroz našu bogatu historiju potvrdili su ovo životno pravilo, a jedan od njih je svakako i vrijedni muallim, daija i neustrašivi mudžahid, Omer Muhtar, kojeg je, prije nego što je obješen, talijanski general Gracijani upitao: ”Šta bi uradio ako bi ti talijanska vlada iz svoje milosti poklonila život?” Omer mu je smireno, dostojanstveno i prkosno odgovorio: ”Tako mi Allaha, ja bih se opet nastavio boriti protiv vas, dok vas ne istjeram iz svoje države ili dok me ne ubijete.”
Dunjaluk je ahiretska njiva
Druga poruka i pouka ovog hadisa jeste da su zemlja i nebo jedna cjelina. Ne postoje dva različita puta, jedan dunjalučki, a drugi ahiretski, već je dunjaluk put ka Ahiretu.
Islamu je strano učenje i vjerovanje da rad za ahiret zahtijeva odvajanje i odricanje od dunjaluka, i da rad za dunjaluk čovjeka odvraća od rada za ahiret. To potvrđuje i ajet: ”I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (El-Kasas, 77.)
Očaj i fatalizam nisu svojstva vjernika
Treća poruka ovog hadisa je da vjernik i vjernica, bez obzira na životna iskušenja, ne smiju očajavati i padati u depresiju. Jer, naše je da radimo, kultivišemo i izgrađujemo životni ambijent, a ne da očajavamo zbog toga što možda nećemo dočekati plodove našeg rada ili što će oni zakasniti.
Spominje se da je perzijski Kisra jedanput izašao u lov i vidio je starca koji je sadio stablo masline. Zaustavio se pored njega i rekao mu: ”Čovječe, ti si star i iznemogao, a maslina rađa tek nakon trideset godina, pa zašto je onda sadiš?” Starac je odgovorio: ”Vladaru, oni prije nas su sadili, da bi mi danas jeli plodove njihovog rada, a mi danas sadimo da bi imali šta jesti oni poslije nas.” Kisra je bio oduševljen tim odgovorom i dao mu je 1.000 zlatnika. Na to je starac rekao: ”Vladaru, ti si rekao da stablo masline rađa nakon 30 godina, a ovo moje stablo je dalo plod čim sam ga zasadio.” Svidjela se Kisri duhovita starčeva primjedba, pa mu je dao još 1.000 zlatnika. Starac je onda rekao: ”Vladaru, maslina rađa samo jednom godišnje, a ova moja maslina rađa u jednom trenutku dva puta.” Kisra mu je dao još 1.000 zlatnika, a onda je podbo’ konja i rekao svojoj sviti: ‘Hajdemo, ako ostanemo duže, ovaj starac će nam isprazniti državnu blagajnu.’
Dakle, predmetni hadis nam poručuje da je važno da kao vjernici konstantno činimo dobro, a ne da se predajemo pukom maštanju i fatalizmu.
Mašta i nadanje nisu jedno te isto. Onaj koji samo mašta on želi sva dobra ovoga svijeta bez rada i truda, a onaj ko se istinski nečemu nada, on se trudi da to i ostvari.
Neki čovjek je rekao poznatom islamskom učenjaku, Ibn Sirinu: ”Sanjao sam da plivam u bazenu bez vode, i da letim bez krila, pa šta to znači?” Ibn Sirin mu je odgovorio: ”Ti si čovjek koji puno mašta.”
Islamski učenjaci su kazali: ”Traženje Dženneta bez djela je grijeh, očekivanje Poslanikovog, s.a.v.s., šefaata bez slijeđenja sunneta je obmana, a nadanje Allahovoj milosti uz ustrajnost u grijehu je ludost i neznanje.”
Halifa Omer ibn Hattab, r.a., govorio je: ”Neka niko od vas ne sjedi čekajući nafaku i učeći dovu: ‘Allahu moj, opskrbi me!’ Vi dobro znate da s nebesa ne padaju ni zlato ni srebro.”
Dno obrasca
Altruizam i dobročinstvo su put islama
Četvrta stvar koju nam poručuje ovaj hadis jeste da je zadaća muslimana na ovome svijetu i njegovo osnovno svojstvo, nakon vjerovanja u Allaha, altruizam, dobročinstvo, solidarnost i žrtva za druge.
Stalna aktivnost na polju dobra i dobročinstva, nesebično pomaganje, žrtvovanje za svoj džemat, za svoju zajednicu, ostavljaju neopisivo pozitivan trag na vjerničkoj duši. Te osobine govore o veličini određene ličnosti, o njegovim moralnim vrijednostima, ali i o ispravnom razumijevanju života i vjere. Tu neprestanu želju za dobročinstvom, Abdullah ibn Abbas je ovako opisao: ”Trojici nikako ne mogu uzvratiti na dobročinstvo istom mjerom: onome koji mi prvi nazove selam, onome koji mi napravi mjesto na nekom skupu, onome koji upraši noge da bi došao da me posjeti i poselami, a četvrtome samo Allah može isplatiti nagradu, a to je čovjek kojeg je snašla nevolja i briga i on cijelu noć provede razmišljajući o tome kako će je riješiti, pa dođe kod mene, smatrajući me prikladnim za njegovu potrebu.”
Vjernik je poput pčele
Kada govore o spoznaji i ljudskom iskustvu, islamski filozofi spominju unutrašnje i vanjsko iskustvo. Pod unutrašnjim iskustvom misle na vjersko iskustvo, a pod vanjskim iskustvom misle na empirijsko znanje i istraživanje. Po njima, u pojavnom svijetu, mrav simbolizira vanjsko iskustvo, jer je njegova konstantna aktivnost vezana za vanjski svijet, dok pauk simbolizira unutrašnje iskustvo. Pauk iz sebe izbacuje mrežu, a ta njegova mreža zapravo je njegovo unutarnje iskustvo.
Muhammed, s.a.v.s., muslimane ne poredi ni sa mravom ni sa paukom, već sa pčelom, koja posjeduje oba oblika iskustva, unutrašnje i vanjsko. Ona, ”putujući stazama svoga Gospodara koji ju je nadahnuo”, iz vanjskog svijeta bira i uzima najbolje i najkvalitetnije, ali isto tako i daje najbolje, najkvalitetnije i najkorisnije. Takvi bi trebali biti iskreni muslimani i muslimanke, koji ispravno razumiju islam i koji ga istinski žive.
Oni su uvijek graditelji, a nikada rušitelji, oni su uvijek aktivni, a nikada pasivni, oni su optimisti, a nikako pesimisti, oni su altruisti, a nikako egoisti, oni su najkorisniji članovi društva i od njih dolazi samo dobro i korisno.
