Napad na Bijeljinu 1992.g. i njeno zauzimanje prošlo je skoro nezapaženo u ostatku BiH i kod većine bošnjačkog naroda. Užase koje su proživjeli tada Bijeljinci, samo oni znaju kako im je bilo, sami su u svom bolu pokušavali preživjeti taj period, nažalost mnogi od njih su ubijeni. Nakon Bijeljine, za šest dana, 8.aprila, napadnut je i grad Zvornik, a dan poslije napada je i zauzet. Ubrzo smo dobili i prvi etnički očišćeni grad na obalama Drine. Danas, 23 godine poslije imamo slične napade, samo što se ovaj put ti napadi izvode olovkom. Nameće se takozvani jezik bošanjčkog naroda. Velikosrpska politika sprovodi jezičku agresiju nad bošnjačkim povratnicima u Zvorniku, Bratuncu, Doboju i drugim gradovima manjeg bh. entiteta.
Kao i 92. godine, većina Bošnjaka ravnodušno posmatraju aktuelnu velikosrpsku jezičku agresiju ili ih taj problem uopće ne zanima. Vrhuška društveno-političkog života piše jalova saopćenja ispod šljive. Povratnicima upravljaju osobe čije su porodice nastanjene u Federaciji BiH, tj. osobe čija djeca se ne školuju u manjem bh. entitetu. Takvi lideri bošnjačkih povratnika reaguju samo kada moraju, odnsono kako bi zaštitili svoje pozicije. Napišu poneko jalovo saopćenje u hladu ispod šljive, dok odmaraju na povratku kući u Federaciju.
U centralnom dnevniku FTV-a nije ni objavljeno da sva djeca Zvornika od ponedjeljka neće u školu, da užasnuti roditelji poručuju da ukoliko nema bosanskog jezika u Zvorniku neće ga biti ubrzo ni u Sarajevu. Zaboravili su to izgleda svi, neke ne interesuje, a neki gledaju samo da ostvare sitan šićar iz svega ovog.
Onaj ko svoju proslost zaboravlja ona mu se ponavlja. Ako bosasnkog jezika ne bude na Drini neće ga uskoro biti ni u Sarajevu. Možemo se mi zamarati cirkusom koji nam priređuju ljudi kao što je Božo Vrećo, porazima naše reprezentacije,grasom, telekomom, ali znajmo, ako Bošnjaci nestanu sa Drine doćiće red na sve ostale. Prije 23 godine Bošnjaci su ostali i branili Drinu i dočekali mir u Sapni, 10 kilometara od Drine, a ko sada brani njih na okupiranoj teritoriji, mislimo li o njima, brinemo li se imalo o problemima sa kojim su suočeni naši povratnici, identifikuje li se iko sa njima?
Ravnodušno zaboravljamo svoju prošlost, nemarni smo prema sadašnjim problemima, a mislimo na sretnu budućnost?
