Piše: Ragip Soylu / Middle East Eye
Kada je Ahmet Turan Han pogledao nekoliko velikih anketa koje je dobio iz cijele zemlje dvije sedmice prije izbora za gradonačelnike u Turskoj, vidio je da ‘dolazi politički cunami’.
Hanove ankete pokazivale su da će vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana zabilježiti ogromne gubitke ne samo u velikim gradovima poput Istanbula, Ankare i Burse, već iu drugim gradovima u konzervativnom središtu Anatolije, poput Adiyamana i Afjon.
Potom su u nedjelju stigli prvi rezultati izbora koji su nagovijestili daleko gori poraz Erdogana i njegove stranke.
AKP je izgubio 11 gradova koje je kontrolisao od izbora 2019.godine, i imao je veoma loše rezultate u pet najvećih gradova.
Rezultat je bio zapanjujući: glavna turska opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) pobijedila je na izborima prvi put od 1977., dobivši 37,7 posto glasova, dva posto više glasova od AKP.
Ovo se desilo samo devet mjeseci nakon predsjedničkih izbora koji su održani u maju 2023., a na kojima je Erdogan odlučno pobijedio u utrci u drugom krugu glasanja.
Ali što se od tada promijenilo?
‘Glasači su željeli kazniti vladu zbog niza razloga od inflacije do politike Ankare prema Palestini’, rekao je Han, generalni direktor kompanije za političko savjetovanje i istraživanje Datailor, za Middle East Eye.
“Većina Erdoganovih birača je ili ostala kod kuće ili se prebacila na desničarske stranke koje vlada nije demonizirala.”
Odaziv je bio iznenađujući. Sa 78,5 posto izlaska najniži je od izbora 2004. godine.
Protesti penzionera
Han kaže kako njegovo vlastito istraživanje pokazuje da su neki od gotovo 16 miliona penzionera, koji većinom glasaju za Erdogana, bojkotirali izbore.
Nekoliko izvora iz AKP-a reklo je MEE-u da je vlada bila svjesna pritužbi penzionera, ali nisu mogli poduzeti korake kako bi udovoljili njihovim zahtjevima jer bi to otvorilo veliku rupu u budžetu koji je pod velikim pritiskom zbog nevjerovatne inflacije.
Trenutno je minimalna mjesečna penzija 41 posto niža od minimalne plaće u zemlji, zbog čega penzionisani dio društva osjeća veću zabrinutost nego ikad.
Han kaže da je priroda kampanje i izbora ovoga puta bila dosta drugačija u odnosu na predsjedničke izbore.
“Glasači nisu baš bili voljni glasati za Erdogana u maju prošle godine, ali su te izbore doživljavali kao pitanje opstanka”, rekao je. “Nakon zemljotresa, opozicija, sa svojim velikim savezom Sto šestorice, nije dokazala glasačima da mogu obaviti dobar posao, pa su na kraju odlučili glasati za Erdogana.”
Usporedbe radi, izborna kampanja uoči nedjeljnih izbora bila je mirnija i bez većih napetosti.
Nekoliko izvora iz AKP-a reklo je za MEE da se stranka u predizbornoj kampanji fokusirala na kvalitet svojih kandidata za gradonačelnike, te da su se manje bavili pitanjim koja izazivaju podjele.
“Vjerovali smo da će kampanja bez podjela ići u našu korist i ismo htjeli ovo pretvoriti u glasanje o povjerenju Erdoganovoj vladavini”, rekao je jedan od visokih dužnosnika AKP-a.
Međutim, strategija se uvelike izjalovila.
Erdogan je u odnosu na prethodne godine vodio manje vidljivu kampanju, nije dao niti jedan TV intervju, izbjegavao je okupljanje u tolikom broju kao u prošlosti i nije koristio oštru retoriku protiv svojih protivnika.
“Erdogan ima poseban dodir sa ljudima u vođenju kampanje. Bilo je pogrešno natjerati Erdogana da zauzme zadnje sjedište u kampanji. Trebao je sve napraviti zbog opozicije”, mišljenja su pojedini članovi AKP-a.
Ali AKP i Erdogan su ovog puta imali još jedan izazov u Yeni Refah Partiji (stranki koju je osnovao Nedžmetin Erbakan a koju sada vodi njegov sin). Ova stranka je osvojila značajan broj glasova na koje je računao AKP.
Yeni Refah Partija je vodila agresivnu kampanju okrivljujući Erdogana i njegovu vlast da nisu učinili dovoljno da se suprotstave Izraelu zbog njegove krvave invazije na Palestinu i što su, prema spomenutim optužbama, nastavila da trguju sa Izraelom.
“Kada objedinite podatke o AKP-u, Yeni Refah Partiji i glasačima koji su bojkotirali izbore, dobijate približan broj glasova za Erdoganovu stranku koji je ostvarenn prošle godine”, dodaje Han.
“Imamo vremena da oporavimo ekonomiju i fokusiramo se na svoje ciljeve”, rekao je insajder iz Ankare. “Ali Erdogan više nema istu izdržljivost. Umoran je nakon previše izbornih ciklusa.”
