Piše: Doc. dr. Zemir Sinanović
U protekloj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, samo zato što su muslimani, nad Bošnjacima su od strane Vojske Republike Srpske počinjen brojni i u historiji ratovanja nezabilježeni ratni zločini, ali i najteži ratni zločin – zločin genocida. U najtežem ratnom zločinu – zločinu genocida nad Bošnajcima, prema zvaničnom spisku kojeg je potpisala i ovjerila Vlada Republike Srpske (samim time i priznala genocid) učestvovalo je 25.083 pripadnika Vojske Republike Srpske. Gdje su danas oni koji su počinili genocid nad Bošnjacima? Skoro su svi na slobodi, od kojih se mnogi nalaze u organima i institucijama Vlade RS ali i u organima i institucijama na nivou države BiH. Dakle, oni su sada partneri vladinim organima i institucijama u izgradnji bosanskohercegovačkog društva i države. Osim navedenog, najteži ratni zločin – zločin genocida se u BiH sve više i više institucionalno negira; bez institucionalne reakcije ali i bez ozbiljnog pokušaja da se na nivou BiH usvoji Zakon o zabrani negiranja genocida. Paralelno sa navedenim, vodi se orkestrirana kampanja na patriote Bosne i Hercegovine i vrijednosti tekovina odbrane R BiH od agresije zasnovane na monstruoznim lažima i optužbama na račun Armije R BiH. Očito je da se žele kažnjavati Bošnjaci samo zato što su preživjeli genocid.
Stiče se utisak da sve ovo ipak nije slučajno već da se, možda, radi o organizovanom i planskom udaru na Bošnjake, a sa ciljem da se prikažu da su bili, da jesu,i da su prijetnja od terorizma, te da je i genocid nad Bošnajcima bio u cilju prevencije od terorizma, ali i da se kroz sveukupno društveno nezadovoljstvo Bošnjaci „natjeraju“ da mutiraju iz najboljih patriota u one koji će mrziti svoju državu za koju su davali svoje živote i svoje imetke. Vrijeme koje je pred nama je vrijeme potrebe za još većim patriotizmom prema državi Bosni i Hercegovini! Zato poruka svim patriotama: jačajte i izgrađujte svoj patriotizam prema državi Bosni i Hercegovini. Zašto? Zato što se svakodnevno vrši, čak i institucionalno, negiranje države BiH, pozivanje na njenu podjelu i nestanak; odcjepljenje njene teritorije.
Postavljam pitanja svima nama: Šta radimo da se to ne desi? Šta ćemo uraditi ako se to pokuša? Odgovor neka ostane u nama/“Tajna zvana Bosna“. Moram pitati i ovo: Zašto nema institucionalne reakcije na navedena negiranja i osporavanja države Bosne i Hercegovine? Odgovor neka daju oni koji su institucionalno plaćeni da čuvaju teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Danas u svijetu, a i u Bosni i Hercegovni, muslimani su pod jednom vrstom pojačanog državnog i društvenog „nadzora“, koji nerijetko prelazi u kršenje ljudskih prava i sloboda. Stoga, apelujem na najmiroljubiviji narod na Planeti, na Bošnjake, da i pored navedenog ne nasjedamo u smislu neodmjerenih reakcija ili ne daj Bože nekog oblika nasilja. Ali, paralelno pozivam i nadležne organe i institucije da se u ovakvom društvenom ambijentu pojačaju aktivnosti kako bi se spriječilo eventualno izvršenje nekog čina (npr. terorističkog,…), zašto ne reći i kao dio zavjere protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a onda da se to planski dovede u vezi sa Bošnjacima. Nedavni, nerasvjetljeni događaji u BiH, više napada na imama u Velikoj Kladuši, postavljanje zastave u Maoči, provokacija u džamiji na Breci/Sarajevu, posebno sa aspekta njihova motiva, ostavljaju prostora nedobronamjernicima da i dalje nanose štetu BiH i Bošnjacima, jer su u ovakvim djelima, dok se ne rasvijetle, po njima uvijek „prvoosumnjičeni“ Bošnjaci.
