Preveo i sažeo: Amir Durmić
Bez obzira što svi ljudi vode porijeklo od iste majke i istog oca, oni se međusobno razlikuju u pogledu razuma i intelekta, ambicija i čežnji kao i prirode i ličnih sposobnosti. Zbog svega ovoga, ljudi jedni drugima bivaju svojevrstan vid iskušenja, baš onako kako je to u Kur'anu naglasio Uzvišeni Allah: ”Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20)
Isto tako, svima nam je poznato da među ljudima ima onih koji su blagi, dostojanstveni i pribrani i koje krase lijep moral i ponašanje, ali i onih koji su sušta suprotnost od ovih spomenutih. Između ovih pobrojanih vrsta ljudi, istinski vjernici su oni koji nastoje da među ljudima konstantno popravljaju stanje i koji pronalaze načine da se međusobno posvađani pomire, a oni razjedinjeni ujedine. Ovakvi čine samo dobro a smutnja i nered su im potpuno strani. Zbog njihovih nastojanja da među svijetom nestane svađa i nesuglasica, ljudi ih vole i Allahu upućuju dove da im podari svako dobro.
Ljubav i poštovanje koji bi trebali da vladaju među ljudima, zapali su u krizu, pa se spomenuto teško među njima nalazi. Ljudima je zavladao egoizam i škrtost u svakom pogledu, a svađe i razmirice kao da su postale pravilo. Zbog svega toga, okupljanje ljudi oko zajedničke riječi te ulaganje truda da se oni izmire i ujedine, aktivnosti su kojima se treba istinski posvetiti. Ako nam je jasno da su sporovi i razilaženja među svijetom veliko zlo i nevolja, onda nam je jasno da je rad na njihovom ujedinjenu i pomirbi milost i veliko dobro. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.” (El-Enfal, 1), i kazao je: ”Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima…” (En-Nisa, 114), i reko je: ”Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih…” (El-Hudžurat, 9)
Ovih kur'anskih imperativa, najviše se pridržavao naš najveći uzor, Allahov rob i miljenik, Muhammed s.a.v.s., i nije poznato da je na zemlji ikada postojao čovjek koji je više radio na popravljanju stanja među ljudima i eliminiranju svađa i razmirica među njima. On je mirio međusobno zavađena plemena, pojedince i zajednicu, bračne drugove čiji je brak zapao u krizu, i nastojao je da izgladi sve nesuglasice nastale raznim povodima. A kako i ne bi, kada je lično on s.a.v.s. rekao slijedeće: ”Hoćete li da vas obavijestim o onome što je bolje od (dobrovoljnog) posta, namaza i sadake?” ”Svakako!” rekoše ashabi, a on kaza: ”To je popravljanje stanja među ljudima, jer zavađanje i svađe uništavaju vjeru.” (Ebu Davud, Tirmizi) zato budimo braćo i mi od onih koji mire zavađene i popravljaju stanje među ljudima. Uistinu su to osobine iskrenih Allahovih robova.
