Na poziv Samira ef. Ahmića, imama u džematu Londža u Donjem Vakufu, prof. islamske teologije Abdusamed Nasuf Bušatlić održao je, 3. januara, nadahnuto predavanje o odgoju islamske porodice. U nastavku možete pročitati tekst predavanja.
Draga braćo i cijenjene sestre, u ovom predavanju govorit ćemo o muslimanskoj porodici, odnosno o odgoju muslimanske porodice na principima islama.
Obaveza je govoriti o muslimanskoj porodici jer je to najveće i posljednje utvrđenje islama i ako ono padne past će cijela građevina. Zbog toga bi svaki musliman i muslimanka trebali uložiti maksimum truda da zaštite tu ”tvrđavu”, jer će naposljetku za nju odgovarati pred Allahom na Sudnjem danu.
Islam je uspostavio jake temelje za izgradnju porodice i oni su povezani nebeskim užetom ili nebeskom vezom, tako da oni liče na veličanstvenu zgradu ili neboder koji nadvisuje zvjezde na nebu. I ako su zvijezde ukras nebesa, odgojena i čestita muslimanska porodica je najljepši ukras društva.
U ajetu dolazi: ”Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sâm sebi nepravdu čini.” (Et-Tevba, 9.-10.)
Upozoravajući na obavezu odgoja i brige o odgoju djece, Allah je objavio: ”O vjernici, sebe i svoje porodice čuvajte od džehennemske vatre, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.” (Et-Tahrim, 6.) A u hadisu koji prenosi Ibn Omer, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.” (Mutefekun alejhi)
Nema niko od nas a da ne želi sretan život i da ne želi da njegov život traje, a sretan i siguran život je u pokornosti Allahu, potpunost života i životne radosti je u dobrim djelima, a produženje i trajanje života je u odgojenom djetetu.
Muslimani ne mogu imati bolji kapital i bolje dionice u svojim rukama od svoje djece. Međutim, ne posvećujemo im pažnju i odgoj koji zaslužuju. Mi često govorimo o jetimima i potrebi brige o njima, ali pravi jetim je ono dijete koje ima i oca i majku, ali mu ne posvećuju dovoljno vremena i ne odgajaju ga na principima islama.
Najveća blagodat koju otac i majka mogu dati i ostaviti svome djetetu jeste iskrena i čvrsta vjera i lijep ahlak. Kada je Jakub, a.s., na samrti okupio svoje sinove, sva njegova briga je bila koga će oni obožavati nakon što Jakub, a.s., ode sa dunjaluka. Stoga ih je upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjat ćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!” (El-Bekara, 133.)
U Kur'anu se spominju mnogi Allahovi poslanici koji su upućivali dove Allahu, dž.š., moleći Ga da im podari dobro i čestito potomstvo.
Kada je Imranova žena rodila kćerku Merjem, a.s., rekla je: ”Nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 36.)
A kada je Zekerija, a.s., vidio znakove i keramete kod Merjem, a.s., o kojoj se brinuo dok je boravila u hramu, on je, pošto nije imao potomstva, uputio dovu Allahu, dž.š., učeći: “Gospodaru, podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali Imran, 38.)
Ibrahim, a.s., učio je ovu dovu za sebe i svoje potomstvo: ”Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!” (Ibrahim, 40.)
Dok je dova iskrenih i pobožnih muslimana bila i ostala: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74.)
Dakle, u sklopu islamskog odgoja, posebno trebamo obratiti pažnju na dove za našu djecu.
Zašto? Zato što uputa bilo kojeg čovjeka, pa tako i naše djece nije u našim rukama, ono što je u našim rukama jeste podučavanje, odgajanje, savjetovanje, a uputa je u Allahovoj ruci.
Međutim, ono što posebno želimo naglasiti jeste da nema dobro odgojene djece, ako roditelji nisu odgojeni, ako oni nisu čestiti i bogobojazni.
Dobrota oca i majke je najbolje nasljeđe koje djeca mogu dobiti, tako da će ih zbog te dobrote zaobići mnoge nesreće u životu, Allah će ih sačuvati od harama i haram imetka, od razvrata i drugih velikih grijeha i nedaća.
Među najljepšim primjerima kako Allah čuva potomstvo dobrih ljudi i ono što čovjek pohrani za svoju djecu, jeste priča o zidu pod kojim je bilo blago dvojice dječaka jetima, iz sure El-Kehf, kao što dolazi u ajetu: ”A što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (El-Kehf, 82.)
Ibn Kesir u tefsiru dijela ajeta: ”Otac njihov je bio dobar”, veli: ”Ovo je dokaz da će potomstvo dobrog i pobožnog čovjeka biti sačuvano i da će berićet njegovog ibadeta obuhvatiti i njih na dunjaluku i na Ahiretu, putem njegovog zauzimanja i šefa'ata za njih i podizanja njihovih deredža do najviših stupnjeva u Džennetu, sve dok se njegovo srce potpuno ne smiri i dok ne bude zadovoljan i sretan.”
A Sejid Kutb u svom Zilalu, veli: ”Ovaj zid, zbog kojeg se Hidr umorio da bi ga podigao ne tražeći za to platu i nagradu od stanovnika grada, iako su mještani tog grada odbili da ih ugoste i da ih nahrane i napoje, skrivao je blago koje je pripadalo dvojici dječaka, jetima koji su živjeli u gradu. Da je Hidr ostavio zid da se sruši, otkrilo bi se blago, a dvojica dječaka, siročadi, ne bi ga mogli sačuvati i odbraniti. Ali, pošto im je otac bio dobar i pobožan, Allah je učinio da njegova dobrota koristi njegovoj djeci dok su mali i nejaki, pa je dao da odrastu i postanu snažni te da izvade svoje blago onda kad su imali snage da ga zaštite.”
Nema sumnje da je taj čovjek imao tajnu između sebe i Allaha, pa mu je Allah spomen uzdigao i sačuvao je njegovu djecu zbog njegove dobrote, te zbog njega i njegova dva jetima poslao je dva velika i časna čovjeka, Musaa, a.s., i hazreti Hidra, da dođu do tog skoro srušenog zida i da ga ponovo ozidaju kako niko ne bi pronašao blago koje je pripadalo dvojici jetima.
Komentirajući ovaj ajet, Muhamed ibn Munkedir, rekao je: ”Zbog dobrote nekog Svoga roba, Allah čuva njegovu djecu i njihovo potomstvo, ali i komšiluk oko njega, i oni su stalno pod Allahovom zaštitom dok je taj dobri čovjek među njima.”
Islamski učenjaci kažu da se to odnosi i na čovjeka koji je bio dobar i plemenit, makar bio i nevjernik. Naime, imam Taberi u svom tefsiru spominje predaju od Selmana ibn Amira koji je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ”Allahov Poslaniče, moj otac je održavao rodbinske veze, ispunjavao je ugovore i ugošćavao je goste.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ”Je li umro prije islama?” ”Da”, odgovorio je Selman. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ništa mu to neće koristiti.” Selman ibn Amir je otišao a onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da ga zovnu, pa kad se vratio rekao mu je: ”Njemu to neće koristiti, ali hoće njegovom potomstvu, tako da vi nikada nećete doživjeti poniženje i nikada nećete osiromašiti.”
Pa, šta tek mislite o ocu koji čini dobra djela a vjernik je, i njegovoj djeci koja su također vjernici?!
U tom smislu je i predaja u kojoj se spominje da je jedan haridžija izašao pred hazreti Hasana, r.a., i raspravljao se sa njim i govorio mu da sumnja da će njega Allah spasiti i sačuvati, pa ga je Hasan upitao: ”Na osnovu čega je Allah sačuvao imetak i blago dvojice jetima iz sure El-Kehf?” Haridžija je rekao: ”Na osnovu dobrote njihovog oca.” Na to mu je hazreti Hasan rekao: ”Allaha mi, moj otac (Alija, r.a.) i moj djed (Muhammed, s.a.v.s.), bolji su od tog dobrog čovjeka iz sure El-Kehf.”
Drugo, spomenuti ajet iz sure El-Kefh je dokaz da je taj dobri čovjek bio bogat i da je bogatstvo koristio na Allahovom putu. Nisu siromaštvo, poderana i trošna odjeća svojstva vjernika, jer ”divno li je bogatstvo u rukama vjernika”, kako je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Međutim, sinovima tog dobrog čovjeka je mnogo više koristila njegova dobrota i pobožnost, i to je ono što je sačuvalo njegovo blago za njegove potomke.
Plodovi dobrog odgoja
U historijskim djelima spominje se priča o ocu Abdullaha ibn Mubareka i plodovima dobrog odgoja i plemenitosti roditelja. Naime, njegov otac Mubarek bio je rob kojeg je njegov vlasnik oslobodio, a zatim se zaposlio kao čuvar voćnjaka kod nekog bogatog čovjeka. Jedanput je vlasnik voćnjaka naišao pored voćnjaka sa svojim uglednim gostima, pa je rekao Mubareku da ubere jedan sladak šipak da pojedu. Mubarek je ubrao šipak, ali je šipak bio gorak. Vlasnik voćnjaka je ljutito upitao Mubareka: ”Zar ti ne razlikuješ slatko od gorkog?” Odgovorio je: ”Ti si mi dao posao čuvara, a nisi me ovlastio da mogu probati koji šipak je sladak a koji nije.” Na to je vlasnik voćnjaka rekao: ”Ti toliko godina radiš kod mene i nikada nisi ubrao ni jedan šipak?” ”Da”, odgovorio je Mubarek.
Zadivljen njegovim poštenjem, vlasnik voćnjaka mu je rekao: ”Mubarek, ja od potomstva imam samo jednu kćerku, pa šta mi ti savjetuješ za koga da je udam?” Mubarek je odgovorio: ”Koliko ja znam, Jevreji uglavnom udaju kćerke zbog novca, kršćani gledaju više na ljepotu nego na bogatstvo, Arapi gledaju na porijeklo, a istinski muslimani gledaju na bogobojaznost onoga za koga udaju kćerku, pa ti vidi za koga ćeš je udati.”
Vlasnik voćnjaka je rekao:”Mubarek, ja dajem prednost bogobojaznosti, a pošto ne poznajem bogobojaznijeg čovjeka od tebe, želim udati kćerku za tebe.”
Plod tog braka i tog blagoslovljenog stabla je sin Abdullah ibn Mubarek (726.-797./118.-181.), poznati islamski pravnik, muhadis i mudžahid, koji je napisao mnoštvo djela iz različitih islamskih oblasti.
Spominje se da je otac imama Buharije govorio: ”Allaha mi, ja ne znam da sam ikada u svoju kuću donio i jedan dirhem od harama i sumnjive zarade.”
I Allah mu je podario sina Muhameda ibn Ismaila el-Buhariju (810.-870./194.-256.), sakupljača najvjerodostojnije zbirka hadisa, i najvjerodostojnije knjige nakon Kur'ana općenito.
Muhammed ibn Munkedir, poznati učenjak i pobožnjak iz generacije tabiina, govorio je svome sinu: ”Sinko moj, znaj da ja oduljim noćni namaz zbog želje da ti budeš što bolji.”
Razmislimo na koji način je ovaj učenjak razmišljao o pitanju dobrog potomstva, jer je znao šta je to dragocjenost i blago koje treba ostaviti svojoj djeci koje će im koristiti u životu onda kada ih snađu iskušenja i nedaće.
Prenosi se da je halifa Omer ibn Abdul-Aziz imao jedanaest sinova, a kada je otišao sa dunjaluka iza sebe je ostavio osamnaest zlatnika (dinara). Za pet dinara kupili su mu ćefine, četiri dinara koštalo je mjesto za njegov ukop (kabur), a ostatak je pripao njegovim sinovima.
Halifa Hišam ibn Abdul-Melik imao je, također, jedanaest sinova, i svaki njegov sin naslijedio je od očeve zaostavštine po milion dinara.
Spominjući njihov slučaj, Mukatil ibn Sulejman je rekao halifi Ebu Džaferu el-Mensuru: ”Allaha mi, vođo pravovjernih, vidio sam u jednom danu, jednog od sinova Omera ibn Abdul-Aziza kada je, kao sadaku, podijelio stotinu konja za džihad, i vidio sam jednog od sinova Hišama ibn Abdul-Melika kako prosi na ulici.”
I ovo je, između ostaloga, dokaz da Allah daje nafaku i berićet u životu i imetku.
Imam Šafija je govorio: ”Kada bi nafaka zavisila od snage, zar bi sićušni vrabac došao do nafake pored jastreba.”
Mnogi ljudi se trude i umaraju kako bi obezbijedili i osigurali budućnost svojoj djeci, misleći da će im novac koji im ostave biti garancija za sretan i siguran život, a zaboravljaju na najveću garanciju i sigurnost koju je Allah spomenuo u Kur'anu i Poslanik, s.a.v.s., u Sunnetu.
Ostavi haram, govori samo istinu i dobro, čini dobra djela, udjeljuj sadaku, to je garancija za tvoju djecu i sigurnost za njihov život kad dođu vremena iskušenja, odnosno kada ti odeš sa dunjaluka, a oni ostanu poslije tebe. Jer, ono što neće i ne može propasti ni poslije tvoje smrti i što će korisiti tvojoj djeci, jeste tvoja bogobojaznost i dobrota dok si bio živ.
Imam Šafija je u svojim nadahnutim i poučnim stihovima kazao:
Budite čedni i čestiti, bit će čedne i vaše žene,
I izbjegavajte ono što nije prikladno za muslimane.
Zinaluk je dug; ako ga posudite, znajte da će biti vraćen iz vaše porodice.
O ti koji skrnaviš tuđu čast i nečasnim životom presjecaš puteve ljubavi,
Da si uistinu slobodan i potomak časnih ljudi,
Nikad ne bi skrnavio čast drugih muslimana.
Ibn Ebi Šejbe u svom djelu Tarihul-Medineti, spominje predaju od Abdullaha ibn Omera, koji je rekao: ”Kada bi halifa Omer (tj. njegov babo), zabranio nešto ljudima, pozvao bi članove svoje porodice, dakle svoju djecu i rekao im: ‘Ljudima sam zabranio to i to, znajte da ljudi na vas gledaju kao što ptice grabljivice gledaju na meso, pa ako vi budete poštivali moje naredbe i zabrane, poštivat će i drugi ljudi, ako vi padnete past će i drugi ljudi. Allaha mi, niko od vas neće učiniti ono što sam zabranio ljudima, a da ga neću kazniti duplom kaznom u odnosu na druge ljude, zbog vaše bliskosti sa mnom.”’
To je islamski odgoj, to je poslanički odgoj, i na koncu, to je omerovski odgoj djece koji donosi dobro i na ovome i na budućem svijetu.
Spominje se da su Kinezi izgradili veliki Kineski zid zbog toga što su željeli živjeti u sigurnosti, pa kad su ga sagradili, vjerovali su da ni jedna vojska, ni jedan neprijatelj ne može preći taj zid. Međutim, u toku stotinu godina nakon gradnje zida, Kina je napadnuta tri puta.
Ni jednom neprijateljske vojske nisu imale potrebu da navale na zid i preko zida uđu u kinesku teritoriju, već su svaki put podmitili stražare i ulazili su na kapiju.
Kinezi su bili zauzeti gradnjom velikog zida, a zaboravili su na izgradnju i odgoj ljudi.
Izgradnja ljudske ličnosti prethodi svakoj drugoj gradnji, i to je ono što današnji muslimani moraju shvatiti. Dobar odgoj i dobro obrazovanje čuvaju porodicu i državu bolje od vojske i imaju pozitivan utjecaj na ljude.
Molim Allaha da nas i naše potomstvo uputi na Pravi put, da nas učini predvodnicima bogobojaznih, da nam omogući da našu djecu odgojimo na principima vjere islama i da zbog naše dobrote, lijepog ahlaka, moralnosti, Allah sačuva i naše potomstvo od smutnje, nedaća i zablude. Molim Allaha da nas i naše roditelje i našu djecu uvede Svojom milošću u džennetske bašče i da nas upiše među sretnike.
