Znakovitost otvorene komunikacije zaljevskih zemalja sa Izraelom

1437

Autor: Gilbert Achcar / Prijevod: Abdullah Nasup

Jednostavna logika diktira povezanost arapskih režima, saveznika Sjedinjenih Država, sa cionističkom državom, s obzirom da je i ona u čvrstoj vezi i strateškom odnosu sa SAD-om. Enver el-Sadat je shvatio tu očitu činjenicu i odlučio da sa cionističkom državom uspostavi direktne i javne odnose, te je prekinuo egipatsko savezništvo sa Sovjetskim Savezom i priključio Egipat američkom taboru. Bio je svjestan da će, zbog prirode vlasti u Egiptu, vrlo teško sačuvati od javnosti činjenicu da se između Kaira i Tel Aviva odvija tajna komunikacija, a to bi ga dovelo u neugodnu političku situaciju.

S druge strane način vladavine u Saudijskoj Arabiji omogućio je njenim vladarima da dugo vremena kriju od javnosti svoje tajne veze sa cionističkom državom. Njihova međusobna veza je rezultat jednostavne logike koju smo naprijed naveli, a koja se tiče američke odluke da joj Izrael postane strateški partner u regiji u suočavanju sa arapskim nacionalističko-socijalističkim pokretom i njegovim establišmentom uspostavljenim pod vlašću Abdu Nasera.

To se desilo sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka, a ne odmah po osnivanju cionističke države kako neki misle. Ovaj iznimni strateški odnos između SAD-a i Izraela započeo je dvadesetak godina nakon osnivanja cionističke države, koja se do tada u naoružavanju i materijalnoj pomoći mnogo više oslanjala na Zapadnu Njemačku i Francusku, nego na SAD.

Washington je osudio trojni napad Izraela, Francuske i Velike Britanije na Egipat 1956. godine, kada su ove zemlje napale Egipat jer je Abdu Naser donio zakon kojim nacionalizira Sueski kanal. Tri zemlje su morale obustaviti rat i povući svoje snage zbog američkog pritiska. Međutim porast Abdu Naserovog utjecaja i širenje arapskog nacionalističkog pokreta sa socijalističkom ideološkom pozadinom doveli su do smanjenja utjecaja SAD-a u regiji tokom šezdesetih godina, usljed kojeg su SAD čak bile prisiljene da napuste vojnu bazu Zahran, čime su se znatno smanjile američke mogućnosti da brane svoje interese u regiji, a naročito da brane saudijski režim koji je otjelovljenje tih interesa. Tako je Izrael postao dragocjen saveznik u regiji, saveznik u kojeg se mogu pouzdati da će biti čuvar njihovih interesa na Bliskom istoku.
Rat 1967. godine je bio prvi rat koji je cionistička država započela uz podršku Sjedinjenih Država, a bio je to rat protiv dva ljuta neprijatelja Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, Abdu Naserovog Egipta i Sirije čiji vođa je tada bio Salah Džedid.

Ovaj rat urodio je plodom tri godine kasnije kada umire Abdu Naser i nasljeđuje ga Enver es-Sadat, dok je u Siriji Hafez el-Asad izvršio vojni udar srušivši s vlasti ljevičarski opredijeljenog vođu baas partije Salaha Džedida.

Tajni kontakti između Saudijske Arabije i Izraela počinju sredinom šezdesetih godina. Kemal Edhem, prvi direktor saudijske obavještajne službe, bio je prvi saudijski oficir za vezu sa cionistima. Nijedan saudijski vladar nije se usudio, međutim, da javno prizna ili da dadne naslutiti kako održava kontakte sa cionističkim vlastima, iz straha da bi to moglo ugroziti prijestolje dinastije, svjesni da njihovo oslanjanje na Sjedinjene Države i potpuna zavisnost od njih već izaziva veliki revolt muslimanskih masa.

Veze između Izraela i Saudijske Arabije ostale su tajna dok za prijestolonasljednika nije ustoličen Muhammed ibn Selman, koji je ubrzo postao de facto vladar Saudijske Arabije. Nesmotrenost i uvjerenje mladog princa da mu niko ništa ne može, navela ga je da se odluči na otvoreniji odnos sa Izraelom i da započne pripremanje terena za potpunu normalizaciju odnosa, nakon što Trumpov zet Jared završi posao oko Pogodbe stoljeća.
Uopće nije slučajnost da vidimo kako dva bliska saudijska saveznika iz Zaljeva, Emirati i Oman, održavaju javne veze i komunikaciju sa Izraelom, i to baš sada dok američki mediji vode kampanju protiv princa prijestolonasljednika zbog afere ubistva novinara u saudijskom konzulatu u Istanbulu.
Budućnost Muhamemda ibn Selmana zavisi od rezultata napora koje čini Jared Kushner da ga spasi. Cionistički premijer zdušno podržava te napore.

Želja saudijskog prijestolonasljednika da zaljevske zemlje što prije uspostave pune diplomatske odnose sa Izraelom odraz je njegove spremnosti i opredijeljenosti da ispuni cionističku agendu i plan Trumpove administracije o uspostavljanju izraelsko-arapskog saveza protiv Irana. Princ, očito, misli da što god se odlučnije bude zalagao za ispunjenje tog cilja to će Kushner i Netanyahu pojačati pritisak na Trumpa da ga sačuva na prijestolonasljedničkoj poziciji.