SAFF

BiH na raskrsnici: Kuda plovi ovaj brod?

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Jusuf Kapić

Politička kriza koja je izazvana u Bosni i Hercegovini nakon izbora sve više poprima opasne karakteristike. Zbijanje redova unutar srpskog i hrvatskog korpusa u BiH, te nagrizanje probosanske političke pozicija iznutra, kroz avanturistički projekat stvaranja «manjinskih većina» («vlast bez SDA») u nekoliko kantona, dovelo je državu na rub totalne destabilizacije. Situacija je krajnje ozbiljna i alarmantna.

«Vek pobednika»

Dovoljno je pobrojati samo nekoliko faktora, koji presudno definišu aktuelni politički trenutak. U Srbiji se održava velika vojna vježba «Vek pobednika 1918-2018» sa 8.000 vojnika, 100 tenkova i stotinama borbenih vozila i raketnih sistema. Vučićev propagandni zvjerinjak ne prestaje, na svakodnevnoj razini, da ispušta prijeteća režanja usmjerena prema Bosni i Hercegovini.

Istovremeno, Milorad Dodik, koji je apsolutni pobjednik izbora u RS-u i igra se sa ostacima razderane opozicije, najavljuje formiranje rezervnog sastava policije i uspostavljanje entitetske službe nacionalne bezbjednosti. Razlog je «problem s migrantima». A otkud taj problem? Svakome je jasno da Srbija planski ubacuje migrante u Bosnu i Hercegovinu, najprije ih mameći na svoj teritorij (npr. ukidanje viza s Iranom), a onda forsirajući njihov prelazak preko Drine, u svrhu «teheranizacije BiH».

Cilj je – stvoriti haotično stanje u cijeloj BiH, poput onoga u Krajini, te zaokupiti institucije BiH da se bave tim pitanjem, kako bi ih se zaokupilo i iscrpilo, te u konačnici stvorilo situaciju za intervenciju združenih snaga Srbije i RS-a.

Udruženi diplomatski poduhvat

S druge strane, od izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH, Hrvatska ne prestaje voditi političko-diplomatsku agresiju protiv Bosne i Hercegovine. Ne prestaju pritisci putem Brisela, koji su već urodili određenim plodom. To su nedavno priznali i SDP i DF, kada je obznanjeno da od određenih krugova iz delegacije EU i Evropske komisije, stižu prijedlozi bliski HDZ-ovim idejama i protivni ideji cjelovite Bosne i Hercegovine.

Osim putem zagrebačko-briselskih kanala, HDZ vrši punu ofanzivu i na domaćem terenu. Kroz svoje produžene ruke u Centralnoj izbornoj komisiji i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, a putem CIK-ovog prijedloga za popunjavanje Doma naroda (po popisu iz 2013.) i presude po apelaciji Borjane Krišto. Nedavno objavljene kompromitirajuće fotografije potpredsjednika Ustavnog suda Mate Tadića sa visokim zvaničnicima HDZ-a, potvrdile su već duže prisutne sumnje o HDZ-ovom utjecaju na ovo tijelo.

«Manjinska većina» i politička nepismenost

Ključna stvar koju su destruktivne sile prepoznale kao znak da mogu otpočeti svoj pir jeste trenutno paraliza probosanskog bloka. Ta paraliza je ostvarena kroz populističku ideju formiranja «manjinske većine» u nekoliko kantona.

Postoje dvije važne stvari za razumijevanje «manjinske većine».

Prvi aspekt je da je riječ o konceptu, koji se temelji na potpunoj politološkoj nepismenosti. Naime, neovisno o ideološkom srodstvu – a ni ono u ovom slučaju nije prisutno – ne postoji primjer u demokratskoj historiji i praksi da su koalicije od 5-6 članica funkcionalne. Štaviše, iskustvo potvrđuje da su takve koalicije izrazito nefunkcionalne, te da su unaprijed osuđene na propast.

Sa sociološkog i politološkog stanovišta, tvrdnju da će koalicija od 5-6 članica biti ne samo funkcionalna već da će donijeti «totalnu promjenu», može iznijeti samo politički nepismena osoba ili pak zlonamjerna. Primjera radi, u jednoj Njemačkoj, kao primjeru društvene uređenosti, jasne državne i izgrađene političke kulture, ogromne su turbulencije unutar vladajuće koalicije, koja broji 3 članice. I sada dolazi neko i tvrdi da će u nekokoliko kantona biti funkcionalna šestočlana koalicija, koja je uzgred ideološki potpuno heterogena pa čak i kontradiktorna.

To može biti tumačeno kao izraz strasti i neznanja. Ili pak – jasne svijesti nekoga ko ulazi u tu koaliciju, da ona neće opstati, te da se pravi da bi se ubrzo rasformirala (a da se zadrže pozicije i privilegije, bez odgovornosti u nekom tehničkom mandatu).

Ništa pozitivno ne može nastati iz mržnje

Drugi važan aspekt jeste što je najavljena «manjinska većina» isključivo negativno opisana. Ona naime nema nikakav pozitivan sadržaj. Jedini zajednički imenilac najavljene koalicije jeste negativan odnos, a često i mržnja i osveta prema SDA. Ništa konstruktivno ne može nastati iz mržnje i osvetoljubivosti. Iz mržnje i osvete nastaje samo destrukcija i podjele.

Tamo gdje je mržnja bila generator nikada ništa nije izgrađeno, i svakome ko politički razmišlja je jasno da ni u ovom slučaju neće biti nikakve pozitivne promjene koju najavljuju zagovornici «manjinske većine». A neko će za sve to morati snositi odgovornost, i zapravo glavna igra će na kraju biti oko prebacivanja odgovornosti. Svaka koalicija mora imati motor, osnovu i lidera, a to «manjinska većina» po definiciji nema, što iz nje isključuje pojam hijerarhije i odgovornosti.

Ko će braniti državu?

Fundamentalna je greška ovu «manjinsku većinu» posmatrati kao homogen politički subjekt, što ona nije. To nije nikakav jedinstven blok. Ogormni su antagonizmi između članova, koji će se razbuktati pri prvim velikim pitanjima. O tome recimo već svjedoči i stajalište Naše stranke, koje je iznio njihov kandidat za Predsjedništvo Boriša Falatar, da je Željko Komšić pobijedio na izborima ratnohuškačkom retorikom i trajno uništio odnose između Bošnjaka i Hrvata.

Kako mogu dvije stranke koje misle sve najgore jedna o drugoj (a NS i DF su tokom kampanje pokazale upravo to) da budu skladni partneri? Primjera radi, mnogo veću ideološku bliskost po fundamentalnom pitanju kandidatura Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH i «građanskog koncepta» imali su SDA, SDP i DF, nego NS i SBB koji tu kandidaturu i koncept koji stoji iza nje ni danas ne priznaju.

Važno je osloboditi se iluzije da postoji neko jedinstvo unutar ove «manjinske većine». Nema tu nikakvog subjektiviteta, kao preduslova političkog procesa. Prva stanica ove «manjinske većine» bit će njena paraliza, a s njom i paraliza državnih institucija.To će značiti paralizu reformskih procesa, nemogućnost da se rješavaju tekuća pitanja (haos u obrazovanju, zdravstvu, penzionom sistemu) i nepostojanje snage koja će stati nasuprot sigurnosnim (migrantska kriza) i antidržavnim izazovima koje proizvode destruktivne političke snage u i oko BiH.

Najveća odgovornost za sprečavanje ovakvog scenarija jeste na većem broju ljudi u SDP-u i DF-u koji razumiju navedene stvari. Ponižavajuće je za jednog Željka Komšića ili Nermina Nikšića da im politički tempo diktiraju Peđa Kojović ili Dino Konaković. Jer u priči o «manjinskoj većini» upravo se radi o tome. SDP i DF koji su dobili stotine hiljada glasova i mandat da se bore za državu, kroz sistem ucjena u javnosti svedeni su na ravan NS i Naroda i pravde, koji imaju nekoliko desetina hiljada glasova i isključivo kantonalne ambicije.

Sve je više ljudi u rukovodstvima SDP-a i DF-a koji razumiju navedeno, a o tome je svjedočila i DF-ova akcija po pitanju imenovanja Dine Konakovića za premijera, kada je prebacivanjem odgovornosti na Našu stranku, kojoj je taj pojam stran, DF prokazao nefunkcionalnost «manjinske većine» i činjenicu da su njeni inicijatori iz NS i NiP vođeni neodgovornom ambicijom i pohlepom kantonalnog dosega. Uz još nekoliko takvih poteza, šarena laža može biti lako srušena. Važno je da SDP i DF nastave u tom smjeru.

Pred ozbiljnim ljudima u njihovim redovima je izbor: da li će, iako sve navedeno dobro razumiju, šutnjom pristati na politički avanturizam, te biti odgovorni za najozbiljnije destabiliziranje države od Daytona, te ponižavajući status koji im donosi učešće u ovoj «manjinskoj većini», ili će preuzeti odgovornost za državu i učestvovati u izgradnji najsnažnijeg dosad bosanskog bloka (SDP-DF-SDA), na temelju Platforme Predsjedništva iz 1992. koji će imati snage da odbrani državu od svih nasrtaja i pokrene je na EU i NATO putu. Eksperimenti se mogu praviti kada je država sigurna, kada je njeno postojanje neupitno, dotad svaki eksperiment je zapravo igranje sa državom i pogrešan izbor znači da ćete možda snositi historijsku odgovornost za fatalne greške.

(Bportal.ba)

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA