Bogobojaznost je ono što postača razlikuje od drugih ljudi?

1032

Piše: Safet ef. Pozder
Vjerujem da ste barem jednom bili u prilici pogledati neku od epizoda slavne američke reality serije Extreme Makeover (Pod nož), čija je poenta bila naći fizički izrazito hendikepirane osobe, te ih, putem raznih operacija i hirurških zahvata, učiniti ”normalnim”. Tako su svoj put od ružnog pačeta do lijepog labuda pronalazile desetine ljudi u periodu od 2002. do 2007. godine, koliko je ABC emitirao spomenuti projekat. Odabrani kandidati su nakon mukotrpne faze fizičke preobrazbe u holivudskim bolnicama vraćani svojim kućama gdje su ih dočekivali vjerni prijatelji i divili se njihovom novom izgledu, a oni su, mahom, izjavljivali kako za njih počinje novo poglavlje života u kome će se napokon moći osjećati kao i ostali svijet. Dakle, fizičku preobrazbu doživljavali su kao svoje ponovno rođenje. Dakako, o duhovnoj preobrazbi se u svijetu materijalizma plaho i ne govori.
Potreban ti je samo tevekkul
Poslušajmo, na trenutak, storiju o jednom mladiću ogrezlom u more poroka. Surova životna stvarnost tjerala ga je da utjehu, spas, oslonac potraži u čaši alkohola i raznim drogama. To je trajalo tako sve dok jednog dana nije naišao na kasetu na kojoj je bilo predavanje o tevekkulu, istinskom pouzdanju u Allaha, Tvorca i Gospodara svega. Slušao je gotovo i ne trepćući. Predavanje je završilo a on se još nije mogao pomjeriti od duhovne preobrazbe koja se u tim trenucima dešavala duboko u njemu. Nije mogao vjerovati da su ga tako beznačajne životne tegobe tjerale da utjehu traži u onome u čemu utjehe nema, niti može biti, zanemarujući pri tome Onoga koji se raduje dovi i pokajanju Svoga roba. ”Zar je moguće da sam bio toliko slijep?”, pitao je samog sebe. Otišao je do jedne poljane, uzeo abdest, stao na namaz i otpočeo svoj prvi iskreni razgovor sa svojim Gospodarom. Uživao je u svakoj sekundi tog blaženstva i skoro da nije ni primijetio kako je u namazu proveo cijelu noć. Ako je ono gore bilo Extreme Makeover, onda je ovo Extreme Soulover. Zanima vas je li ostavio drogu i poroke! Koju drogu? Promjena. Koliko je promjena prisutna u našim životima? Nije li i Allah, s.v.t., rekao da neće promijeniti naše stanje sve dok se sami ne promijenimo? ”Samo hajvan uvijek ostaje hajvan i nikad se ne mijenja”, veli jedan uvaženi intelektualac kome u nedostatku argumenata prišivaju to da se često mijenja. Nabolje, naravno. A ima li bolje prilike za promjenu od ramazana? “O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije je dane obaveza postiti, a u čijim noćima je preporučeno klanjanje noćnog namaza (kijama). Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova mimo ramazana! To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre, i još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa neće biti umanjeno. ” Neki su rekli: “Allahov Poslaniče, nije svako od nas u stanju osigurati iftar postaču!?”, a Poslanik im je odgovorio: “Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode, ili mlijeka. To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost, a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema boga osim Allaha (izgovaranje la ilahe illellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno jeste da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari, Allah će ga (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet.” Ovim riječima, prema nekim predajama (oko čije vjerodostojnosti postoji spor među hadiskim učenjacima), Muhammed, s.a.v.s., nagovještavao je svojim ashabima dolazak ramazana i pripremao ih za veliku duševnu preobrazbu. Ovako inspirirani, oni su ramazan doživljavali kao jednog velikog učitelja koji ih je podučavao najvažnijim životnim lekcijama. Čemu nas to ramazan ima naučiti?
Treniranje bogobojaznosti
Svrha propisivanja ramazanskog posta je takvaluk, bogobojaznost. Mnogi učenjaci definiraju takvaluk kao svijest o tome da nas Allah, s.v.t., u svakom trenutku motri. Mogli bismo, onda, kazati da je takvaluk stanje stalne budnosti. Ali, zašto biti stalno svjestan Allahovog, dželle šanuhu, nadzora, kakva je svrha toga? Objašnjenje je vrlo jednostavno. Zamislimo sebe kako postimo i savladavamo glad i žeđ, uprkos tegobama i vrućinama koje nas prate. Svakako, mogli bismo se zatvoriti u sobu i daleko od očiju drugih tokom dana utoliti svoju glad a da to niko ne vidi. Ustvari, skoro niko. Naravno, mi to nećemo uraditi jer znamo da nas Allah, s.v.t., vidi. Dakle, imamo u sebi takvaluk. Slično bi se moglo kazati i za uzimanje abdesta. Dok se abdestimo za podne i ikindiju u svojim kupatilima, opet daleko od očiju javnosti, mi bismo mogli utoliti žeđ i progutati koji gutljaj hladne vode te nastaviti postiti kao da se ništa nije ni desilo. Sigurno je da bismo mogli ovako postupiti, ali je još sigurnije da nećemo i to baš zbog onog takvaluka, svijesti o Allahovom prisustvu sa kojom smo se već saživjeli. To je poenta posta i njegovog propisivanja, ali ne potpuna poenta. Neko bi na navedene primjere mogao staviti primjedbu sugerirajući kako se odnose isključivo na hranu i piće. Primjedba bi bila sasvim opravdana. Nije li i sam Muhammed, s.a.v.s., upozorio da bi mnogi postači od svog posta mogli imati isključivo glad i žeđ. I ništa više. A zašto? Tu dolazimo do one prave, potpunije dimenzije posta kome nije cilj fitnes-trening. Nije misija posta da čovjek ”sačuva liniju” ili da poprimi manekenski izgled trbuha. O, ne. Cilj posta je usaditi takvaluk u cijelo biće čovjeka i učiniti ga njegovim regulatorom ponašanja, govora, pa i mišljenja. Posmatrajmo to ovako. Onoga momenta kada htjedneš izgovoriti neku ružnu riječ pa te tvoj post podsjeti na časne pisare koji sve bilježe te se sustegneš od ružnog govora, tad tvoj post postiže svoju svrhu. Htjedneš li kao postač uznemiriti muslimana ili mu učiniti nešto nažao pa te post zauzda i odvrati od toga, njegova misija kod tebe je uspjela. Kreneš li da, posteći, svojim očima priuštiš zadovoljstvo gledanja u ono što je insanu drago pogledati a zabranjeno je, pa te svijest o stalnom Allahovom nadzoru osvijesti i spriječi od grijeha, tada si istinski postač. Dakle, onda kada svaka tvoja nedozvoljena misao, riječ ili djelo budu sputani snagom posta i takvaluka, tada si istinski gost koji uživa u okrilju Allahovog gostoprimstva u mjesecu ramazanu. Tvoj post zapravo je neka vrsta sigurnosnog alarma ili upozoravajuće lampice koja se javlja kad god je neophodno.
Ramazanski darovi
Ovako izgrađenim pristupom postu i sa ovako plodnim efektima koje post kod nas izaziva, s punim pravom se nadamo oprostu naših grijeha, primanju naših dova i ibadeta te prolasku kroz džennetska vrata koja se zovu Rejjan. Samo ovakav post kadar je da kod čovjeka proizvede snažnu duhovnu preobrazbu nakon koje će disati sasvim drugim plućima i svijet poimati na posve drugačiji način. Stoga, nemojmo oklijevati i iskoristimo pruženu nam priliku da se temeljito preispitamo i da u preobrazbu i buđenje našeg ummeta krenemo najprije vlastitom promjenom. Imajmo na umu da je ovo mjesec koji nas uči da je jedno od najvrednijih svojstava vjernika strpljivost. Ramazanski dani uče nas toleranciji i međusobnom poštivanju. To su dani intenzivnije sadake, zajedničkih iftara i druženja. U ramazanu smo više nego obično posvećeni učenju i proučavanju Kur'ana. Konačno, to je mjesec u kome smo kao muslimani privilegirani nad svim prijašnjim narodima, o čemu svjedoče i riječi Muhammeda, s.a.v.s.: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Mome ummetu dato je pet stvari u mjesecu ramazanu, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) zadah iz usta postača bolji je kod Allaha od mirisa miska (džennetskog mirisa); 2) meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse; 3) okivaju se u okove prokleti šejtani pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose nevolje) kao što to čine izvan ovog mjeseca; 4) Allah, dž.š., uljepšava svakog dana Svoj Džennet i govori mu: ‘Samo što Moji iskreni robovi koje zadešavaju nevolje i teškoće nisu ušli u tebe!’; 5) posljednju noć im se opraštaju grijesi!» Neko reče: “Je li to Noć kadra?” Reče: “Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!” (Ahmed) Sve ovo dovoljna je poruka da su ramazanski trenuci u svakom pogledu posebni, te da je uz malo volje skoro pa nemoguće ne osjećati se ljepše i ugodnije. Onima koji slast ramazana još nisu osjetili želim da Allah Uzvišeni otvori riznice Svoje upute, dok onima koji ramazanskim danima pune svoje duše i srca saburom i takvalukom želim obilje Allahove milosti i oprosta.

PODIJELI
Prethodni članakStranka novog puta
Sljedeći članakKako sam postala ramaznaski putnik