Da li je islamsko bankarstvo zaista islamsko ili je riječ o kozmetičkim promjenama?

978

Piše: mr. Lejla Hatkić

Dio javnosti je vrlo skeptičan kada je u pitanju poslovanje islamske banke i autentičnost njenih proizvoda. Da ne budemo pogrešno shvaćeni, zdrav skepticizam uvijek je poželjan. Posebno mi muslimani ne trebamo prihvatati stvari zdravo za gotovo. Učiti, čitati, istraživati u ime Gospodara naš je imperativ. Dobro je insistirati na objektivnim dokazima, tražiti neovisnu provjeru određenih tvrdnji, ali pri tome trebamo biti svjesni granica naših nekvalificiranih idžtihada, kako ne bismo otišli u drugu krajnost i od skeptika postali negatori.

Često možemo čuti pitanje da li su islamske banke zaista islamske i da li i ove banke ipak posluju s kamatom? Ono što je ključno za islamsku banku jeste da u pozadini njenih transakcija stoji realna imovina – npr. kupovina stana, automobila i sl., i u tom slučaju nikako se profitna marža koju banka zaračunava ne može okarakterisati kao kamata.

U ekonomskoj teoriji kamata se definiše kao nadoknada za korištenje pozajmljenog kapitala. To je cijena upotrebne vrijednosti kapitala obzirom da vlasnik kapitala ustupa na određeno vrijeme pravo njegovog korištenja, a zajmoprimac pihvata ugovornu obavezu i pristaje da njegovom vlasniku nadoknadi cijenu u obliku kamate. U tom smislu kamata bi, kao i svaka druga cijena, trebala da predstavlja novčani izraz vrijednosti određene robe. Međutim, ovdje to nije slučaj jer posuđeni kapital kao roba ima svoju vrijednost koja je određena samom veličinom tog kapitala (cijena 100.000 KM je 100.000 KM). Upravo ovo nam govori da je kamata fiktivna, iracionalna cijena kapitala jer samo nominalno izražava upotrebnu vrijednost posuđenog kapitala. Dakle, kamata je protuvrijednost za vrijeme koje će dužnik koristiti novac, a ne za realno dobro ili uslugu. A vrijeme nije imetak i ne može biti protuvrijednost nečemu.

Kamata je zabranjena bilo da se daje ili uzima, po niskoj ili visokoj stopi, za ili od muslimana ili nemuslimana, u muslimanskim zemljama ili ne. Problem s razmjenom jednog iznosa novca za veći iznos novca na kasniji datum jeste u tome što iza te transakcije ne stoji nikakva realna imovina ili usluga. Profit, renta i nadoknada, s druge strane, pokriveni su imovinom ili uslugama, odnosno imaju protuvrijednost, i kao takvi dopušteni u islamu.

Samo zato što su islamski proizvod i konvencionalni proizvod naizgled identični, ne znači da je islamski proizvod automatski nedozvoljen. Upravo je ovo argument koji kritičari često koriste kako bi pokušali diskreditovati islamsko bankarstvo. Međutim, ono što razlikuje islamski prihvatljive proizvode od onih koji to nisu obično nije ništa više do skupa procesa i principa čijim zadovoljavanjem se postiže šerijatska usklađenost.

Uzmimo za primjer dva para, jedan koji je zaključio šerijatski brak, i drugi koji živi u vanbračnoj zajednici. Za nekoga razlika između ova dva para ne postoji. Neko brak smatra samo bespotrebnom formalnošću, pa na žalost možemo čuti izjave: „Meni papir niša ne znači“. Međutim, za vjernika je sklapanje braka na šerijatski predviđen način suština koja njegov brak čini valjanim.

Ili uzmimo za primjer dvije porcije ćevapa. Na izgled su potpuno jednake. Međutim, za prvu porciju je korišteno meso životinje zaklane prema islamskim propisima, a za drugu ne. I upravo taj proces klanja životinje čini prvu porciju dozvoljenom za muslimana, a drugu ne.

Ovaj proces validacije možemo primijeniti i na poslovanje islamskih banaka i zaključiti da li je njihovo poslovanje u skladu sa Šerijatom.

Također, veliki broj muslimana smatra kako je islamsko bankarstvo ionako samo dio “sistema”, te da ga je stoga najbolje izbjegavati. Ovo je jednako stavljanju glave u pijesak, jer time zapravo izbjegavamo da se suočimo sa našom stvarnošću. Činjenica je da sve dok muslimani, novac i tržišta kapitala koegzistiraju, uvijek će postojati potreba da i muslimani ulože svoj novac na neko od tržišta. Znamo da danas gotovo da nema osobe koja nema račun otvoren u banci – bilo da je riječ o učenicima/studentima koji račune otvaraju radi primanja stipendija, o radnicima koji primaju plate ili penzionerima koji preko računa primaju penzije. Pa čak i bebe imaju svoje račune koje njihovi roditelji otvaraju radi štednje. Pitanje koje bi muslimani zapravo trebali sebi postaviti je: šta sada, koje opcije ja imam na raspolaganju? I zar neću radije držati svoj novac na islamski najprihvatljiviji način koji mi je dostupan?

Neki smatraju kako islamsko bankarstvo ne nudi adekvatno rješenje za problem inflacije, pa će svoj novac položiti na štednju kod konvencionalne banke i naplaćivati ​​kamatu kako bi nadoknadili gubitak zbog inflacije. Onda možemo čuti pitanje zašto ne mogu položiti novac na štednju kod konvencionalne banke kada će 1 KM sljedeće godine vrijediti 90 feninga?

Kratak odgovor na ovo pitanje je: jer je kamata i dalje haram. Moramo znati da dva harama ne čine halal. Dakle, ako plaćamo kamatu konvencionalnoj banci i istovremeno položimo depozit na štednju kod te ili druge konvencionalne banke po kome ćemo ostvarivati i naplaćivati kamatu kako bi izbalansirali davanje i primanje kamate i dalje činimo haram. Dakle, nije dozvljeno uzimati kamatu kao kompenzaciju inflaciji, jer ne možemo haramom kompenzirati štetu.

Ono što islamska banka mora da ponudi jeste šerijatska uskađenost koja osigurava povjerenje javnosti u rad islamskih banaka. Međutim, šerijatska usklađenost nije naziv za gotovo rješenje, već više naziv za metodu koja obuhvata skup pravila, propisa i instituta koji se nalaze u njenoj osnovi. Islamske banke su zbog toga u svom poslovanju, pored rizika kojima su izložene sve banke, izložene i nekim rizicima koji su karakteristični samo za njih. Jedan od tih rizika svakako je i rizik šerijatske neusklađenosti. Ovaj rizik nema samo finansijski utjecaj na islamsku banku. Mnogo je značajniji nefinansijski efekat koji se, između ostalog, ogleda i u udaljavanju od Božije milosti i gubitku bereketa zbog prekoračenja Božijih odredbi.

Kamata je, kao što znamo, strogo zabranjena u islamu. Allah dž.š. u 278. i 279. ajetu sure El- Bekare kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici!“(278) „Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice vaših imetaka; nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti! (279). U citiranim ajetima Allah dž.š. objavljuje rat, a strašna je i pomisao da neko od nas može povesti rat protiv svoga Stvoritelja, jer sigurno je takav gubitnik i na ovom i na budućem svijetu.