Piše: Brahim Oumansour / Preveo: Abdullah Nasup
Odluka Abdelaziz Bouteflika da se, uprkos svom lošem zdravlju i dubokoj starosti, kandidira za peti predsjednički mandat izazvala je bijes mnogih Alžiraca.
U proteklih nekoliko dana stotine hiljada Alžiraca u mnogim gradovima u zemlji, ali i inostranstvu, izašli su na demonstracije kako bi se mirno usprotivili kandidaturi Bouteflike, razbijajući zid šutnje i straha.
Sadašnja alžirski vlada nije predvidjela ovu do sad neviđenu razinu mobilizacije masa. Također, ne treba očekivati da će se završiti brzo.
Protesti su iznenadili međunarodnu zajednicu i promatrače politike Alžira, zemlje koju su zaobišle masovne demonstracije 2011. tokom vala protesta u arapskim zemljama poznatim kao Arapsko proljeće.
U nastavku ćemo predstaviti nekoliko ključnih faktora koji su doveli do protesta u Alžiru, uz objašnjenje kakav utjecaj mogu imati na predstojeće izbore u zemlji.
Apsolutistički režim
Najava Bouteflike da će se kandidirati za peti mandat predsjednika izazvala je bijes među alžirskim državljanima i dovela do demonstracija u nekoliko gradova nakon anonimnih poziva upućenih putem društvenih mreža. Protesti su se desili spontano i izvan tradicionalnih političkih struktura vlasti u zemlji, unatoč činjenici da su neki kolektivi, uključujući pokret Mouwatana – građanski pokret koji okuplja nekoliko političkih stranaka, udruženja građana i pojedince – također pozvali Alžirce da izađu na ulice.
Alžir nije vidio ovakve masovne proteste još od 1988. godine, kada su mladi protestovali zbog visoke nezaposlenosti, porasta troškova života i oštrih mjera štednje.
U stvari, alžirska populacija se odavno „razvela“ od politike.
Bouteflika ima potencijal da bude ponovno izabran, jer ima podršku postoješe strukture režima poput vojske, koja daje prednost stabilnosti nad potencijalno riskantnim političkim promjenama
Predsjednik Alžira, također, ima mogućnost da poboljša svoju poziciju kroz političku i ekonomsku koaliciju koja uključuje Front de Liberation National (FLN) i Rassemblement National Democratique (RND), kao i ključne poslovne ljude koji su se pojavili tokom njegove vladavine. Bouteflika također ima koristi od postignuća njegove dvadesetogodišnje vladavine, uključujući i povratak mira, ulaganja, modernizaciju, izgradnju infrastrukture, stambenih objekata i univerziteta, kao i omogućavanje pristupa plinu i električnoj energiji u cijeloj zemlji.
Društveni očaj
Ipak, važno je napomenuti da su opozicione političke stranake razbijene na svim frontovima, a politički i medijski ambijent u Alžiru je takav da je gotovo nemoguće očekivati da će se pojaviti nove političke grupe ili ličnosti koje su u stanju da transformiraju sistem. S obzirom na takvu pozadinu, ne postoje dovoljno moćni ili vjerodostojni politički kandidati koji bi predstavljali ozbiljan izazov za Boutefliku. Pa, ipak, trenutni val protesta može uništiti status quo.
Demonstranti kreiraju novu dinamiku i Alžirci su sada akteri u političkom sistemu, nešto što vlasti sada moraju uzeti u obzir.
Mi se možemo pitati zašto se ova vrsta pokreta nije dogodila ranije, za vrijeme vala demonstracija u arapskim zemljama tokom 2011., ili nakon alžirskih predsjedničkih izbora 2014. Više je faktora koji su pridonijeli tome, a među najvažnijima su loša ekonomska i socijalna situacija u Alžiru. Država je uložila ogromne svote novca za modernizaciju infrastrukture zemlje i poticanje ekonomskog oporavka, ali nije uspjela postići ekonosmki razvoj dovoljan da poboljša kupovnu moć građana i osigura posao za veliki broj mladih, nezaposlenih osoba. Korupcija i klijentelizam stvorili su osjećaj nepravde među onima koji nisu imali koristi od bogatih resursa zemlje. Očaj društva se pogoršao zbog niza mjera štednje koje su uvedene nakon pada cijena nafte u 2014. godini, koje je pratila inflacija cijena osnovnih životnih namirnica, što je najteže pogodilo srednju i radničku klasu.
Politička zrelost
Dugotrajna vladavina Bouteflike – koja bi mogla potrajati i duže od dvije dekade, ukoliko osvoji i peti mandat – izazvala je gnjev Alžiraca generirajući osjećaj umora, ako ne i poniženja, zbog činjenice da je predsjednik teško narušenog zdravlja. Kandidatura za peti mandat je previše u očima velikog dijela Alžiraca.
Predsjednikovo odsustvo iz medija otkako je pretrpio moždani udar 2013. godine, i njegovo vidno krhko zdravlje, što je prikazano na slikama koje su se od tada pojavile u javnosti, pričinjavaju veliku poteškoću njegovoj sviti u odbrani njegove kandidature. Osim toga, ekonomski i društveni napredak postignut u posljednjih 20 godina je stvorio alžirsku srednju klasu koja je politički zrela. Taj segment društva u zemlji ima aspiracije i zapravo je napravio političke i društvene zahtjeve koji su ambiciozniji nego što se nudi od strane vlade.
Konačno, uloga novih tehnologija ne može se ignorirati. Internet i društveni mediji sada su dostupni širom Alžira i pridonose širenju protesta i pomaže emitiranje i koordinaciju djelovanja demonstranata u različitim gradovima.
Kao odgovor na sve ovo, Alžirske vlasti moraju unaprijediti dijalog i izbjegavati korištenje prkosnog diskursa – koji bi mogao pogoršati situaciju – prema demonstrantima. Oni bi, također, trebali iznijeti konkretne mjere kako bi se Alžir uveo u realnu političku tranziciju na temelju nacionalnog konsenzusa. Sam Bouteflika govorio je upravo o tome kada je najavljivao da se planira kandidirati za peti mandat.
Vrlo je važno i to kako će vlada reagirati, jer deseci hiljada studenata koji su se protekle sedmice pridružili protestima pokazuju da se protesti mogu odužiti i proširiti.
