Ertugrul – neustrašivi gazija i mudri vođa

2352

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Priča o čovjeku koji se zvao Ertugrul je zbir uzbudljivih i neobičnih priča. Ona počinje sa jednostavnim i običnim čovjekom koji je bio na čelu jedne turkmenske porodice ili plemena koje nije brojalo više od četiri hiljade ljudi. Ovaj čovjek nije bio toliko poznat u svom vremenu, i moguće je da bi se njegova priča prepričavala među milionima sličnih priča, da Allah nije odredio njegovim potomcima trajanje i spomen.

Ertugrul je ličnost oko koje je isprepleteno hiljade anegdota i legendi. On je, sa krajnjeg istoka, odakle potječu Turkmeni, došao do krajnjeg zapada Azije, u oblast Anadoliju, da posije sjemenku iz koje će se kasnije razviti stablo u obliku moćnog Osmanskog carstva.

Neke predaje govore da on potječe iz porodica koje su migrirale iz oblasti Turkestana kada se tamo pojavio Džingis-kan i mongolska država, pa je krenuo prema zapadu sve dok nije došao u Anadoliju. U Anadoliji se vodila bitka između vojske seldžučkog sultana Alauddina Kajkubada I i suparničke vojske, pa se Ertugrul priključio vojsci Alauddina Kajkubada I. Kada je Alauddin uspio pobijediti protivnike, on je Ertugrulu poklonio jedan dio zemlje (bejluk). Postoji i predaja u kojoj se spominje da je ta bitka bila između Seldžuka muslimana, koje je predvodio sultan Alauddin Kajkubad I, i bizantijske vojske, pa se Ertugrul priključio seldžučkoj muslimanskoj vojsci braneći tako islam i muslimane od krstaša. Posjed koji je Ertugrul dobio od sultana Alauddina Kajkubada I nalazio se na zapadu Anadolije u oblasti Sogut (Söğüt), na granici sa Bizantijom. I tako je Ertugrul položio kamen temeljac Osmanskog carstva.

Šta je Ertugrul uradio u novom emiratu ili bejluku?

Treba reći da su dostupne informacije o Ertugrulu vrlo oskudne, ali, na osnovu tih informacija, mi ipak možemo formirati sliku o njegovoj ličnosti i načinu upravljanja njegovim plemenom i bejlukom.
Ertugrul je imao četrdeset godina kada je dobio novi posjed. Živio je dugo i svojim bejlukom upravljao je 50 godina, a to znači da je umro u devedesetoj godini. U tom razdoblju on je uspio udvostručiti svoj bejluk, sa 2.000 m2 na 4.000 m2, ili nešto više od toga. Širenje njegovog bejluka dešavalo se na biznatijskoj teritoriji i oko nje.
Ertugrul je bio iznimno inteligentan, pronicljiv i uravnotežen u svojim postupcima. Bio je primjer mudrog vođe koji je znao cijeniti svoju moć i snagu i nije je trošio tamo gdje nije bilo koristi. On se nije trudio proširiti u bizantskoj državi ili susjednim islamskim emiratima, već je širenje njegovog bjeluka išlo polahko i postepeno. Bio je svjestan svoje neznatne snage u usporedbi s divovskim silama koje ga okružuju i uspio je duplo povećati područje svoga bjeluka bez da izaziva velike turbulencije i neprijateljstvo oko sebe.

Ertugrul je bio jasnog islamskog usmjerenja i to se vidi u mnogim stvarima, uključujući sljedeće:

– Odgojio je svoga sina Osmana i njegovu braću na principima islama i da vole islam i muslimane iznad svega.
– Nikada nije imao neprijateljski stav prema muslimanskim susjedima (nije ih napadao), čak i ako ih je smatrao slabim.
– Njegova briga za gradnjom džamija u malim selima koja je izgradio u svom bejluku.
On je bio sljedbenik seldžučkog sultana i ostao mu je odan do kraja. Ertugrul nije želio otkazati poslušnost seldžučkom sultanu i podijeliti muslimane, iako nije pripadao Seldžucima. Upravo zbog toga što je bio odan seldžučkom sultanu, država koju su utemeljili njegovi sinovi nikada nije pripisana njemu, već se pripisuje njegovom sinu Osmanu.
Ertugrul se održao kao vođa svoga bejluka 50 godina unatoč svim silama koje su ga okruživale. Bio je primjer moralne čistoće i dobrote, pa je takvo bilo i sjeme koje je posijao, a koje se kasnije razvilo u divno razgranato stablo u obliku moćnog Osmanskog carstva čije su grane bile visoko prema nebu.
Uzvišeni Allah objavio je: ”Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.” (Ibrahim, 24.-25.)

Allah je odredio da sjeme koje je posijao neustrašivi mudžahid i gazija, ali i mudri i pravedni vođa Ertugrul, traje više od šest stoljeća. Osmanska država kojoj je Ertugrul položio kamen temeljac nije bila obična država, već država – imperija koja je ostavila neizbrisiv trag u ljudskoj historiji, tako da je njen utjecaj trajao više od sto godina i nakon njenog pada.

Nakon 50 godina vladavine, veliki vođa Ertugrul preselio je na Ahiret 1281. godine (680. h.g.) u dobi od 90 godina, ostavljajući svoj bejluk u amanet sinu Osmanu.
Neka se Allah smiluje Ertugrulu i njegovim potomcima, i neka ih nagradi vječnim Džennetom za njihov hizmet islamu i muslimanima.