Posredstvom svojih agenata i lokalnih šiijskih ekstremista i militanata, Iran je u Libanu izveo niz terorističkih operacija. Ove operacije su pokrenute već ranih osamdesetih godina prošlog vijeka, za što je Iran iskoristio ondašnje stanje građanskog rata. Iran, također, u Libanu osniva paravojnu i političku organizaciju Hezbolah i koristi je da bi tu zemlju stavio u poziciju dugoročnog neprijateljstva s nekoliko arapskih i nearapskih zemalja radi interesa teheranskog režima.
Tokom osamdesetih, milicije Revolucionarne garde, Hezbolah i politička organizacija Dawa Party bili su iranski pijuni izvan Irana. Glavni cilj je bio da se putem iskorištavanja arapske zemlje i njenih resursa vrši pritisak na zapadne interese.
Najpoznatija iranska operacija u Libanu izvedena je 1983. kada je u napadu na američku bazu u Bejrutu koji je organizirao i kojim je rukovodio iranski obavještajni agent po imenu Ismail Askari, koristeći lokalne šiijske ekstremiste, ubijen 241 američki marinac.
Hezbolah i Dawa Party također izvode napade na diplomatske misije u Libanu. Uz to, oni vrše i otmice.
Najgori slučaj otmice u Libanu koji je ugrozio strance desio se 1982. godine, kada su proiranske milicije otele 96 stranaca. Sljedećih deset godina zapadne zemlje su provele pregovarajući sa Iranom kako bi ih oslobodili.
Čak i nakon potpisivanja Taifskog sporazuma kojim je okončan građanski rat, Hezbolah je zadržao svoje oružje pod izgovorom pružanja otpora izraelskoj okupaciji. Izrael se povukao iz Libana 2000. godine, ali Hezbolah je zadržao svoje naoružanje i još se dodatno naoružao. Štaviše, oni su to oružje počeli koristiti kao sredstvo političkih obračuna s neistomišljenicima u zemlji. To se najbolje očituje na primjeru Hezbolahove invazije Bejruta 2008. godine, kada su sedmog maja izveli svoje snage i blokirali bejrutske ulice prijeteći oružjem zbog određenih političkih nesuglasica sa drugim libanskim političkim akterima.
Pripremio: Abdullah Nasup
