Pogled kroz ključaonicu

374
keyhole 02

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde

Preveo i prilagodio: Semir Imamović

Televizija je emitovala snimke masovnih političkih demonstracija. Grupa stručnjaka organizovala je sesiju na kojoj su raspravljali o opravdanosti i mogućim posljedicama demonstracija. Politički analitičari govorili su o političkim strankama i interesnim grupama koje su uključene u demonstracije i mogućnostima da iza demonstranata stoje strani, ubačeni, elementi. Oficir za bezbjednost govorio je o sigurnosnim opasnostima građanskih nemira i uticaju subverzivnih elemenata. Za biznismene demonstracije su prilika da kroz prodaju hrane, pića, zastava i rekvizita demonstrantima ostvare profit… Svaka osoba ima svoj lični ”okvir razmišljanja”, i posmatra događaje isključivo iz vlastite perspektive.

Iz svoje tačke gledišta, možda vidimo dio istine, dok neko drugi, u istoj situaciji, vidi nešto sasvim drugo, ali jednako istinito kao ono naše, samo s jednog drugog aspekta. Možda se danas držimo nekog mišljenja, a već sutra drugog.

Postoje mnogi faktori koji utiču na naše stavove, kao što su kultura, društveni i vjerski odgoj, naobrazba, mediji, politička orjentacija i ekonomski interesi. Svi ovi, i brojni drugi faktori, oblikuju i naše stavove i naše ponašanje.

Ogromna je razlika između društva koje ima svoju vlastitu supstancu i svijest o samonapredovanju i nadogradnji, te je stoga u mogućnosti da razvije, osmisli, obnovi i pronađe svoj intelektualn izlaz i društva koje misli da je idealno i ima iluzije o vlastitom savršenstvu.

Um često ima tendenciju generaliziranja i apsolutiziranja ličnih interesa. Ljudi vrlo revnosno pristupaju onome što vide kao glavne društvene probleme, a ako dublje analiziramo njihov stav, otkrit ćemo da je ono što oni pokušavaju predstaviti kao opći, ustvari njihov lični problem i interes.

Ja mogu tvrditi za sebe da sam objektivan i da sve stvari posmatram objektivno i nepristrasno, i mogu biti uvjeren da je to zaista tako, jer uopće nisam svjestan veličine vanjskog utjecaja na moj stav i odluku. Kada nekome dajem podršku, ja ne razmišljam o tome da li on predstavlja istinu, jedino što mi je, u tom momentu, na umu, jeste da on predstavlja nešto što je važno za mene lično.

U životu pojedinaca i naroda, junaci predstavljaju nešto najbolje što čovječanstvo može dati. Kad postoje pravi heroji u svijetu, ljudi će im se u potpunosti okrenuti i oslonuti na njihovu genijalnost i ”svemoć”. Svi junaci, bez obzira ko bili i šta radili, imaju jedan zadatak: da popune kulturnu prazninu u društvu, koju niko drugi, sem njih, nije u stanju popuniti. Rijetko koje društvo poznaje svoje heroje izbliza. ”Popularna svijest”, čini mi se, sve se manje bavi istorijskim i aktuelnim istinama i činjenicama a sve više legendama koje pronalazi u literaturi, umjetnosti i, u konačnici, u ljudskoj mašti.

Ljudi mogu imati različita mišljenja, a da jednako podržavaju istinu. Nije svako razilaženje ujedno i sukob između dobra i zla. Problem nastupa onog momenta kada među neistomišljenicima nestane poštovanja. Često smo skloni ismijavanju sa onim što nam je nepoznato ili što je u sprotnosti sa našim uvjerenjima.

Puno toga ovisi o samoj interpretaciji stvari i pojava, jer kako kaže Abū Hamid al-Ghazali, ako bi nekome rekli da uzajmanim trljanjem dva komada drveta nastaje crvena tvar, koja može uništiti drvo, šumu a potom i cijeli grad, on nam ne bi vjerovao, međutim, kada bi se on lično uvjerio da trljanjem dvije suhe grančice nastaje plamen koji ima potencijal da spali grad i njegove stanovnike, shvatio bi da su naše riječi bile istina!

Kada bi čovjeku koji živi u izoliranom dijelu svijeta, daleko od tehnike i savremenih dostignuća, rekli da postoji televizija na kojoj možemo vidjeti i čuti ljude koji su odavno mrtvi, i na kojoj možemo pratiti dva svjetska rata, kao da se dešavaju ovog momenta, sigurno bi nas optužio za herezu.

Najopasnije navike su navike uma. Mnogi ljudi će negirati postojanje takvih navika, ali upravo se u navikama uma nalaze korijeni svih ostalih navika. One su dobro skrivene i teško se opažaju. Mi razmišljamo o obrascima koje smo pokupili negdje ”usput”, a nikako ili rijetko o načinu na koji mislimo, a upravo je to polazište svake promjene. Promjenom načina razmišljanja, izliječit ćemo ovisnosti, osloboditi se zaostalosti i neznanja i prestati ponavljati greške. Promjena počinje onog momenta kada postanemo svjesni kako i koliko mislimo. Otkrivanjem navike uma, možemo razviti svoje potencijale i vinuti se do novih visina. Mogli bi misliti da vidimo cijeli spektar, međutim sve smo posmatrali samo kroz ključaonicu.