Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Suvišna je svaka rasprava o ispravnosti i legitimnosti vojne akcije ”Izvor mira”, koju je ovih dana pokrenula Turska. Niti jedna zemlja ne može ostati slijepa pred naoružavanjem terorističke organizacije zbog koje pati već desetljećima i koja se ne ustručava uzimati za metu civile i vojnike ne praveći nikakve razlike među njima, a koja se, pri tome, smjestila na nultu tačku turske granice sa oružjem koje je dostatno za cjelokupnu državnu vojsku. Nije tajna da takav entitet predstavlja izričitu prijetnju Turskoj, koja je svoje pravo iskoristila za odbranu svoje sigurnosti, stabilnosti i teritorijalne cjelovitosti.
Ova teroristička organizacija ne prijeti samo Turskoj, nego otvara vrata za novi val sirijskih izbjeglica koji bježe u Tursku zbog terorizma koji ta teroristička organizacija širi u regionu pomoću američkog oružja i zahvaljujući podršci koju je dobila od Washingtona.
Ako bilo ko želi pokloniti oružje terorističkoj organizaciji, onda bi to, u najmunju ruku, trebao učiniti bez da bilo koga uznemirava ili prisilno raseljava hiljade potlačenih ljudi nakon što su bili podvrgnuti etničkom čišćenju. Niko ne može dati dar u vidu naoružanja jednom narodu čineći štetu i nepravdu drugom narodu.
Problem raseljenih naroda ili raseljavanje naroda, sâm po sebi predstavlja problem Sirije, ali vršenje stalnih pritiska na Tursku s ciljem da se samo njoj fakturišu sve ove stvari, sasvim je drugi problem.
Kad pogledamo one koji zatvaraju oči pred pravom Turske da se suprostavi terorizmu i koji prigovaraju Turskoj zbog akcije ”Izvor mira”, jasno ćemo vidjeti učestvovanje svih njih u krvoprolićima, bilo u Siriji, bilo u ostatku svijeta. Oni koji upiru prijeteći prst prema Turskoj, a da se uopće ne osvrću na svoju situaciju i stanje u kojem se nalaze, ustvari su pokazali u kojoj je mjeri svjetski poredak u teškoj i žalosnoj situaciji.
Zamislite, Izrael optužuje Tursku za “okupaciju kurdskih područja”. Nije mu dovoljno to što on predstavlja i simbolizira najprljaviji oblik okupacije. Oni su u svojim umovima već zamislili i skrojili nacrt za okupaciju sirijske teritorije u vidu “kurdske države”. Izražavaju bojazan da bi Turska mogla provesti postupak uobičajenog čišćenja regije. Tvrde da Izrael voli Kurde i žali ih više od Turske. Neka je Allahovo prokletstvo na vaše sažaljenje! Ne postoji ni jedan častan kurdski građanin koji polaže bilo kakve nade u vaše sažaljenje i saosjećanje.
Francuski predsjednik Macron zatvorio je oči na ono kroz šta Turska prolazi godinama zbog sirijske krize, – kao što su to učinili i članovi američkog Kongresa -, rekavši: ” Turska zaboravlja da je prioritet međunarodne zajednice u Siriji borba protiv ISIL-a i drugih terorističkih organizacija. A zatim je dodao: “Turska je na rubu da izazove humanitarnu krizu koja bi mogla utjecati na milione ljudi, što pomaže obnovi Isilovog kalifata.”
Te riječi, u stvari, pokazuju hrabrost (prijetnju) i nalikuju riječima Francuza koji je otkrio vlastitu krađu. I dok je Macron pokušavao odvratiti Tursku da ide ovim putem, priznao je sposobnost njegove zemlje da opet nahuška ISIL protiv Turske. Pitam gospodina Macrona: koje su okolnosti dovele do toga da se 3,6 miliona Sirijaca skrasi u Turskoj, 3 miliona Sirijaca u Libanonu i Jordanu i 1,2 miliona Sirijaca u Njemačkoj? Nije li se to dogodilo zbog politike na kojoj ste insistirali u Siriji do danas? Turska je već pogođena tim problemom, te je pokrenula akciju ”Izvor mira” kako bi trajno riješila taj problem. Budite bez brige, vojna intervencija Turske ne proizvodi probleme, kao što vi kažete, već rješava probleme, ne ubija, već oživljava.
Arapska liga se konačno sjetila da je ona arapska, ali …
Moramo priznati da su izjave egipatskih i emiratskih političkih zvaničnika na vrhu popisa tragikomičnih reakcija. Egipatsko ministarstvo vanjskih poslova, u ime Sisija, koji je u vojnom udaru ubio hiljade svojih ljudi, napunio zatvore u svojoj zemlji velikim brojem slobodoumnih mislilaca i stavio na raspolaganje sve resurse svoje zemlje u službu Izraela i stranih sila, izdalo je saopćenje u kojem stoji: ”Oštro osuđujemo tursku agresiju na Siriju. Ono što se dogodilo je besramni i neprihvatljivi napad na nacionalni suverenitet sestrinske arapske države.”
Iako je predsjednik Erdogan odgovorio na ove napade, najčudnije u svemu ovome je previdjeti i prešutjeti ulogu koju Egipat trenutno igra u Libiji. Egiptaski predsjednik Sisi podržava penzionisanog generala Khalifu Haftara koji je izvršio državni udar u Libiji nakon što je Libija postigla nacionalni sporazum, zauzevši većinu libijske teritorije i odvodeći Libiju u haos. Dok Sisi ovaj put osuđuje intervenciju Turske, čiji su legalitet i legitimitet neupitni.
No, čudnije od same reakcije je to što ona dolazi u ime arapskog svijeta ili Arapske lige. Zašto? Jer tvrde da Turska napada suverenitet sestrinske arapske države.
Ovo je krajnje apsurdno. Čak se možemo i malo, ali gorko, nasmijati, i ako želite postaviti nekoliko jednostavnih pitanja.
Koja je to suverena arapska država? Sirija?
O kakvom suverenitetu govorite kad je Sirija podjeljena između sedam država?
Je li vas zaista zanima arabizam (arapski identitet) Sirije?
Imate li još uvijek poštovanja prema Arapima i arabizmu?
Šta ste poduzeli da podržite bratski sirijski narod kojeg ubijaju i raseljavaju već osam godina?
Kako je moguće da ste se toga sada sjetili, a ne sjećate se da je Turska stajala uz sirijski narod, iako nije arapska država, dok ste vi napustili Siriju i brigu o sirijskom narodu?
Postoji li neka arapska država koja je išta učinila da pomogne Arape koji su izgubili živote, čije su svetinje uništavane i imovina opljačkana u Siriji, Libiji, Jemenu i Egiptu?
Stoga, znajte da vojna intervencija Turske nije napad na našu arapsku braću, već njihova odbrana kako se ne bi podvrgavali daljnjem etničkom čišćenju, a Turska taj proces provodi u saradnji sa braćom Sirijcima.
Pozivam Arapsku ligu da dođe i nauči od Turske kako se staje na stranu arapske braće.
