Samoobmana: Allah se smilovao čovjeku koji zna svoju vrijednost

872

Autor: Semir Imamović

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: “Tako mi duše i onoga koji je stvori, pa joj put dobra i zla shvatljivim učini.”(Eš-Šems, 7-8.) Šejh Sa'di, komentarišući ovaj ajet kaže: ” Ovaj ajet poziva čovjeka na samoobračun i pretraživanje i preispitivanje duše. Ukoliko ga to odvede ka spoznaji i otkrivanju određene mahane, požurit će sa njenim ostavljanjem, iskrenom teobom i prekidanjem svih uzroka koji su do nje doveli. Ako uvidi da je bio nemaran prema nekoj od Allahovih naredbi, uložit će maksimalan trud i zatražit pomoć od Allaha u njezinom izvršavanju, upotpunjavanju i usavršavanju.” (“Tejsiru-l-kerimi-rrahmani “, 791, 856). Omer, radijallahu anhu  je rekao: “Nemoćan je onaj koji ne može prevladati vlastite grijehe i propuste.”

Uticaj roditelja na pojavu samoobmane kod djece

Porodica je ta koja često pomaže da se djeca odgajaju u samoobmani, oholosti i uzdizanju iznad drugih: braće i sestara, prijatelja, starih i mladih, učenih i obrazovanih i neznalica, komšija i rođaka. Majka i otac, umjesto da uče dijete poniznosti, skromnosti u odijevanju i hrani i samilosti prema muslimanima, prije svega bližnjima, uče ga raskoš, samoljublju, oholosti i rasipanju. Na sebe i njega bespotrebno troše imetak, ispunjavaju mu sve želje i zahtjeve, kupuju najskuplju robu i hrane ga najskupljom hranom. Ne sprječavaju loše navike kod njega, brane ga i štite čak i onda kada nanosi nepravdu drugima, oduzima im prava i čini nered na zemlji. Allah se smilovao Omeru ibn-Abdulazizu, koji je, kada je čuo da mu je sin kupio prsten za hiljadu dirhema, poslao poruku sinu, rekavši mu: “Čuo sam da si kupio prsten za hiljadu dirhema. Kada ti dođe ova poruka, odmah prodaj prsten i nahrani 1000 siromaha novcem koji uzmeš za njega! Kupi novi prsten za dva dirhema i izgraviraj na njemu: “Allah se smilovao čovjeku koji zna svoju vrijednost!”. (“Medaridžu-s-salikin”, 2/345). Allah mu se smilovao, imam Maverdi rekao je,: “Otac je obavezan odgajati svoje dijete i učiti ga načelima učtivosti, kako bi odrastao u duhu tih načela, navikao se na njih i sprovodio ih kada odraste bez ikakvoga posebnog napora. Ko se u djetinjstvu ne odgoji, teško će se odgojiti kada odraste.”(“Edebu-d-dunja ve-d-dini”, 368)

Divljenje vlastitim djelima                                               

Divljenje vlastitim djelima je, nažalost, česta pojava u redovima mladih ljudi koji se prihvate vjere u sredinama u kojima većina ljudi živi u okrilju svojih strasti i nema gotovo nikakve veze sa islamom i njegovim učenjima i principima. “Mi se pokoravamo Allahu, dok drugi griješe prema Njemu, održavamo rodbinske veze, dok ih drugi kidaju, poslušni smo roditeljima, dok ih drugi omalovažavaju i nanose im nepravdu, čuvamo se razvrata i zabranjenog ispoljavanja strasti, dok se drugi guše u moru vlastitih strasti”,- kao da žele reći mnogi od njih, zaboravljajući da su i oni nekada lutali u tminama, zaslijepljeni prolaznim dunjalučkim užicima, daleko od svake pomisli na smrt i obračun pred Allahom, subhanehu ve te’ala. Onaj ko pri sebi primijeti kakvo dobro, neka ga to ne prevari i ne obmane, neka traži od Allaha, subhanehu ve te’ala, da ga učvrsti na pravom putu i da mu da snage da ustraje u tom dobru, i neka se sjeti Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, kojeg nije spriječilo to što je najdraži i najmiliji rob Allahu, da Ga moli riječima: “Gospodaru moj, Ti koji okrećeš srca i upravljaš njima, učvrsti moje srce na vjeri islamu.”

Manifestacije samoobmane

Samoobmana se ogleda i u omalovažavanju drugih, minimiziranju ili ignoriranju dobra kojeg urade, stalnom kritikovanju i praćenju njihovih pogreški. Samoobmanjena osoba je, isključivo, uvijek u pravu, a drugi u zabludi; njegove “eventualne” pogreške daju se opravadati, dok su drugima zatvorena vrata za bilo kakvu ispriku.

Takve podsjećamo na riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: “Svaki sin Ademov griješi, a najbolji su oni grješnici koji se često kaju.” Također, podsjećamo ih na riječi Omera radijallahu anhu: “Svi su upućeniji u vjeru od Omera”, koje je izgovorio nakon što je jedna žena osporila njegov stav, da nije dozvoljeno uzeti vjenčani dar veći od 400 dirhema i, kao argument za to, citirala riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: “Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga.” (En-Nisa’, 20). Da, samoobmanjeni čovječe! Omer, čiji su određeni stavovi potvrđeni Kur'anom, nije se ustručavao reći: “Pogriješio sam”, ili : “Svi su upućeniji u vjeru od Omera”, dok ti, koji imaš jako malo znanja i više griješiš nego što dobra činiš, nemaš dovoljno snage i hrabrosti da priznaš pogrešku i da je oprostiš drugima.

Liječenje samoobmane

Pri liječenju bilo koje bolesti prvo se pristupa uklanjanju njezinih uzroka. Budući da je uzrok bolesti samoobmane neznanje, tj. nepoznavanje svoga Gospodara i samog sebe, najbolji lijek za nju je ono što je suprotno neznanju, tj. upoznavanje Gospodara i svoje vlastite duše, bez obzira o kojem vidu samoobmane se radilo; samoobmani znanjem, imetkom, potcjenjivanju drugih ili nekom drugom vidu. Kada čovjek istinski upozna sebe i sve slabosti kojima je podložan, shvati da je njegova duša u osnovi lijena, ne voli rad, sklona slijeđenju prohtjeva, te kao takva ne može učiniti nijedan korak bez Allahove upute i potpore, i da je njegov Gospodar: Silan, Mudar, Sveznajući i Milostiv prema svojim stvorenjima, uzdiže jedne nad drugima, jednima daje, drugima uskraćuje, sve blagodati koje posjeduju On im ih daruje, vidjet će da nema ni najmanjeg povoda za divljenje samom sebi, uzdizanje iznad drugih i viđenje svoga mjesta posebnim, velikim i izražajnim. Nakon što se ukloni ovaj veliki uzrok samoobmane, tj. neznanje, pristupa se činjenju uzroka, koji pomažu u njezinom liječenju i postizanju skromnosti i poniznosti, među kojima možemo izdvojiti:

Samobračun (svođenje računa sa svojom dušom)

Imam Ibnu-l-Kajjim kaže: “Lijepo mišljenje o sebi je velika prepreka u pretraživanju vlastitih manjkavosti i stvara kod čovjeka pogrešnu sliku o stanju u kom se nalazi; ružna svojstva vidi kvalitetima, a mahane savršenstvom… Odlučni i primjerni vjernici traže mnogo oprosta nakon svakog urađenoga dijela koje se smatra pokornošću Allahu subhanehu ve te'ala, Allah subhanehu ve te'ala, spomenuo je traženje oprosta nakon obavljanja najčasnijih ibadeta i djela. Rekao je za hadždž: “Zatim tavaf obavite (tj. hadždžski tavaf) i tražite oprosta od Allaha, a Allah prašta i milostiv je.” (El-Bekare 199). Rekao je za noćni namaz: “…i oni koji pred zoru oprosta traže.” (Ali Imran 17). Rekao je u suri En-Nasr: “Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u Allahovu vjeru ulaze u skupinama, ti Gospodara svoga veličaj i traži od Njega oprosta, jer On uistinu prima pokajanje i prašta.” Poslanik sallallahu alejhi ve selleme je nakon svakog završenog namaza tri puta proučio istigfar, što je, možemo slobodno reći, velika škola ovome ummetu i podstrek na samoobračun i stalno preispitivanje duše. Nije se zaustavio na tome, nego nas je na samoobračun pozvao i jasnim riječima, kada je rekao: “Pametan (razuman) je onaj ko obračunava svoju dušu i radi za život poslije smrti, a nemoćan i nerazuman je onaj ko svojoj duši ispunjava prohtjeve i samo mašta i želi (bez poduzimanja postupaka kojima će ispuniti njegovu maštu i želje). Omer radijallahu anhu rekao je: “Obračunavajte vaše duše i vagajte njihova djela prije nego li Allah bude obračunavao i vagao. Lakše ćete položiti račun sutra, ukoliko budete svodili račun danas. Dobro se pripremite za Dan velikog izlaganja, kao što kaže Allah subhanehu ve te'ala: “Toga dana će te ispitivani biti i nijedna vaša tajna neće skrivena ostati.” (El-Hakka 18)

Međusobno savjetovanje

Poslanik sallallahu alejhi ve selleme je rekao: “Vjera je savjet i prihvatanje savjeta. Kome i kako Allahov Poslaniče – upitaše ashabi? Prihvatanje savjeta od Allaha, Njegovoga Poslanika i Njegove knjige (Kur'ana) i savjet vođama muslimana i njihovim podanicima”- odgovori Poslanik sallallahu alejhi ve selleme. Islamski učenjaci kažu: “Savjetovati muslimane znači udaljiti svaku neugodnost od njih, brinuti se o siromasima, podučavati one koji nemaju znanja, voljeti im ono što volimo sebi i prezirati im ono što sebi preziremo.” (“Ikazu-l-himemi el-munteka min džamii-l-ulumi ve-l-hikemi”, 128, “Fethu-l-bari”,1/167) Nema sumnje da u udaljavanje neugodnosti od kad muslimana spada i liječenje samoobmane kod njega, iskrenim i lijepim pristupom i blagim riječima, koje će dotaći tanke niti dobra u njegovom srcu i pomoći mu da se oslobodi tog velikoga tereta i tegobe. Stalno druženje sa Allahovom knjigom (Kur'anom) i razmišljanje o njegovim ajetima

Druženje sa Allahovom knjigom i razmišljanje o njenim ajetima otvara čovjeku široke vidike i obzorja. Allah subhanehu ve te'ala nam u Kur'anu navodi riječi Nuha alejhi-s-selam: “Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, uistinu sam propao.” (Hud 47); i riječi Ibrahima, alejhi-s-selam: “i nadam se da će mi oprostiti na Dan obračuna.” (Eš-Šu'ara 82). Kur'an povećava iman vjernicima i zatvara prilaze kojima šejtan ubacuje samoobmanu u njihova srca. Allah subhanehu ve te'ala za Kur'an kaže: “On je vjernicima uputa i lijek.” (Fussilet 44).