Šest pouka iz Poslanikova, a.s., odnosa prema Hatidži

865

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se oženio Hatidžom u Mekki, kada je bio u cvijetu svoje mladosti, a ona je tada imala više od četrdeset godina.

Poslanik, s.a.v.s., za njena života nije oženio niti jednu drugu ženu.[1] Ona mu je rodila svu djecu, izuzev Ibrahima, kojeg je rodila Marija Koptkinja.[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je volio Hatidžu. Upoznao je kroz trgovačke poslove, kada je s njenom robom i jednim slugom otputovao u Šam. Vratio se i donio veliku dobit. Ona je na njemu vidjela tragove povjerenja i iskrenosti te mu je ukazala počasti i poštovanje i nakon toga su se vjenčali.[3]

Nakon Hatidžine smrti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je toliko spominjao i hvalio da je Aiša, r.a., bila ljubomorna na nju, iako je nikada nije vidjela, jer je bila djevojčica u to vrijeme. Uprkos tome, Aiša, r.a., je bila jako ljubomorna zbog čestog Poslanikovog spominjanja Hatidže.[4]

Jednog dana, neko je zatražio dozvolu za ulazak kod Poslanika, s.a.v.s. Poslanik je čuo glas koji je sličio glasu Hatidže, r.a. Šta mislite, ko je bila ta žena? To je bila Hala b. Huvejlid, Hatidžina sestra. Tada je Poslanik, s.a.v.s., sav radostan, kazao: Allahu moj, nek bude Hala.[5] Poslanik, s.a.v.s., se obradovao dolasku Hatidžine sestre.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zaklao ovcu i poslao dijelove mesa Hatidžinim prijateljicama.[6] Poslanik, s.a.v.s., je toliko spominjao Hatidžu da je Aiša, r.a., rekla: Allahov Poslaniče, zašto se prisjećaš bezube kurejšijske starice crvenih desni koju je progutalo vrijeme? Allah ti je promijenio boljom.[7] Ona je ovim aludirala na sebe, ali Poslanik, s.a.v.s., nije posustao u ovim trenucima, već je ponavljao: Allah mi nije dao bolju od nje.[8]U drugoj verziji hadisa stoji da je kazao: Ona je bila i bila, ona mi je rodila dijete.[9]

Potpuno smireno, iznova je ponavljao: Darivana mi je da je volim.

I opet nam spomeni Nu’mana, ako ga se sjećaš

On je poput miska, što ga više spominješ, više miriše.

Iz ovakvog Poslanikovog odnosa prema Hatidži izvlačimo sljedeće poruke:

Prvo: Ovo je velika lekcija o predanosti i čuvanju ljubavi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio: Lijepa predanost i čuvanje nečega je dio imana.[11] Hatidža, r.a., je umrla, ali nije umrla ljubav u srcu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prema njoj. Ponosio se svojom ljubavi prema Hatidži i jasno govorio, kao što smo spomenuli: Darivano mi je da je volim. Poslanik, s.a.v.s., je smatrao svoju ljubav prema Hatidži, r.a., darom koji ga je radovao, čega se nije stidio i što nije sakrivao. Nije ga bilo stid u prisustvu ashaba govoriti koliko je volio. Ljudi su danas u velikoj potrebi da nauče ovu veliku lekciju pažnje i ljubavi od velikog učitelja, s.a.v.s.

Drugo: ovo je veoma važna lekcija u izgradnji društvenih odnosa među ljudima, pa, naprimjer, i među supružnicima. Supružnici mogu prve dane svoga braka živjeti u ljubavi i slozi, ali se postavlja pitanje do kada će potrajati tako? Hoće li ovi suptilni, osjećajni i emotivni odnosi među supružnicima opstati ili će prerasti u rutinu i promijeniti se, a nakon negog vremena prerasti i u probleme, svađu, napade i odgovore i galamu?

Bračni život sa sobom nosi odgovornosti i jedan od uzroka uspjeha islamskog doma jeste upravo lijep odnos ispunjen duhom bratstva, ljubavi, čistote i povjerenja među supružnicima. Ovo je nužnost za svakog muslimana u svakom vremenu, posebno danas, u vremenu medijske ekspanzije, kada se potencira jednakost muškaraca i žena, u vremenu kada putem TV-ekrana gledaju brojne filmove, serije i spotove koji podstiču na strasti i razuzdane tjelesne porive. U brojnim serijama koje se prikazuju na TV-ekranima ne možemo pronaći adekvatan lik muškarca niti žene, niti sa fizičke, niti sa tjelesne strane, zbog toga nam je bitno da naučimo lekciju ljubavi, poštovanja i uvažavanja ugovora koji je Uzvišeni Allah nazao čvrstim ugovorom (en-Nisa, 21) kako se brak ne bi pretvorio u formu i rutinu, a nakon toga bračna zajednica bila srušena i uništena.

Mi smo u nepresušnoj potrebi da svako od supružnika nauči ovu lekciju prije stupanja u brak, ali i nakon stupanja u brak, kako bi očuvali bračni život, komunikaciju ispunjenu pažnjom, brigom, ljubavlju, strpljivošću i podnošenjem.

Treće: potrebno je uspostaviti odnose povjerenja i ljubavi i sa prijateljima, radnim kolegama i kolegama sa studija, jer svi zajedno živimo u određenom periodu. U periodu osnovne škole ti imaš prijatelje, u srednjoj također, isto tako i na fakultetu. Nekada se može desiti da se s tim prijateljima raziđeš, da vas poslovi i obaveze odvedu u druge pravce i druga mjesta i države. Također, mogu se promijeniti i razlikovati vaši stavovi i viđenja, kao i mnoge druge stvari, ali je potrebno da među vama i dalje postoji povjerenje i uvažavanje. Sjeti se lijepih lica koje si volio jednoga dana u svom životu, s kojima si zajedno sjedio na predavanjima, ili u kancelariji, ili zajednički pozivali Allahovoj vjeri, ili radili zajedničke poslove. Sjeti se i komšija s kojima si nekada dijelio isti prostor, igrao na istim igralištima, zatim te je život odveo u drugom smjeru te si promijenio kvart, ili su zbog posla odselio u drugi grad. Sve se to dogodilo, ali ta imena i dalje stoje u tvojoj memoriji, ne možeš održavati intenzivan kontakt s njima, ali možeš povremeno telefonom, ili sms-porukom s vremena na vrijeme, ili, pak, čestitkom prilikom nastupa Bajrama ili ramazana.

Šta može spriječiti da radne kolege održavaju kontakt, posjećuju se i uajednički putuju, pa makar jednom mjesečno, jednom u šest mjeseci ili makar u godinu dana.

Najmanje što trebaš imati prema tim ljudima je poštovanje u srcu. Kada susretneš tog čovjeka koga si nekada vidio, upoznao, zavolio ili se s njim družio, nek taj susret ne bude hladan, lišen osmjeha i toplih riječi. Ne! Već obnovi svoju ljubav, pokažimu svoja osjećanja, uputi mu lijepe riječi i iskrene pozive, izrazi mu svoja osjećanja i žal zbog prekida komunikacije, navodeći da su uslovi života i posla to uslovili, kao i mnoge druge uzroke koji su doveli do toga.

Potrebno je da odnos povjerenja i osjećanja bude izgrađen između nas i naših prijatelja iz djetinjstva, iz mladosti, sa studija, sa posla, kao i komšiluka, ali i prema drugim ljudima s kojima smo se, odredbom sudbine, susreli nekada u životu.

Četvrto: Možda je najveći vid i najbolji oblik pažnje i ljubavi pažnja i ljubav prema onome ko ti je učinio dobro ili ti priredio lijepe trenutke u životu. Duša koja nastoji širiti dobro među ljudima je napredna duša. Islam puno podstiče na pružanje lijepog i činjenje dobročinstva prema drugima. S druge strane, podstiče one kojima je pruženo nešto lijepo i dobro da to čuvaju i da ne budu nezahvalni. Negiranje učinjenog dobra uzrokuje da drugi izbjegavaju onda činiti dobro. Ukolliko danas učinim dobro, a sutra osjetim nezahvalnost onoga kome je učinjeno, onda se u meni gubi podsticaj da nastavim s dobrim, kao što je prijeislamski pjesnik Antara kazao:

Vidoh da Amr nije zahvalan na učinjeno dobro

A nezahvalnost je ono što ubija dušu onog što dobro čini.

Čovjek kome si učinio dobro, pa ti uzvrati lošim, želi te podučiti da ne činiš dobro ljudima. Često možemo čuti žalbe: ‘Oni ne vode računa i ljubavi i dobru, zbog toga nema razloga činiti nekome dobro.’ Mi kažemo drugačije: Ne, učini dobro i baci ga u more, nemoj spominjati dobro koje si učinio i nemoj ga držati pred očima. Nemoj koristiti svaku priliku da kažeš šta si to uradio. Naravno, ti ne znači da nikada ne možeš spomenuti. Možeš u određenim prilikama ali ne govori uvijek o tome.

Također, čuvaj ljubav i poštovanje prema onima koji su ti učinili dobro time što su te podučili, naučili nečemu i posavjetovali. Čuvaj ljubav prema svome učitelju iz djetinjstva ili iz neke dobi tvoga života. Čuvaj ljubav i prema šejhovima i onima od kojih si učio. Imam Šafija, veliki učenjak i mudrac ovog ummeta, izašao iz vjerovjesničke škole, je kazao: Plemenit je onaj čovjek koji čuva ljubav koja se desila makar na trenutak i pazi onoga ko mu je učinio dobro makar jednom riječju.

Riječ hurr koju je imam Šafija upotrebio u značenju plemenitosti, ljudskosti i dostojanstva, je istog korijena kao i hurijjetun, što znači sloboda. Imam Šafija kaže da je plemenit onaj čovjek koji čuva ljubav koja se dogodila i trajala barem jedan dio vašeg života, pa se nakon toga prekinula i vi se udaljili. Plemenit i častan čovjek čuva taj trenutak i ne zaboravlja ga.

Zatim kaže: …i pazi onoga ko mu je učinio dobro makar jednom riječju. Ako te neka osoba podučila jednoj riječji, jednoj rečenici, jednom stavu ili fetvi ili te uputila i usmjerila na nešto korisno, nastoj čuvati tu osobu, voljeti je, doviti za nju i biti joj zahvalan.

Peto: Jedan od najljepših oblika međusobne ljubavi i poštivanja među stvorenjima jeste ljubav i poštivanje roditelja. Čovjek treba zamisliti svoje roditelje u svome djetinjstvu. Oni koji su osjetili ljubav, samilost i nježnost roditeljstva znaju šta su roditelji preživljavali za njih. Skoro da nećete naći nikoga da vam daje prednost nad sobom, izuzev roditelja.

Prenosi se u kazivanju o vjerovjesniku Nuhu, a.s., da je neka žena bila sa djetetom, pa kada je krenula poplava, ona bi s djetetom bježala na neko visočije mjesto. Kako bi nivo vode rastao i ona bi bježala na uzvišenije mjesto dok nije došla do samog vrha brda. Kada je voda doprla njoj do grla, ona je podigla ruke sa djetetom, nadajući se da, ako se ona utopi, da će dijete preživjeti. Zato se u nekim predanjima navodi: Da se Allah smilovao ikome iz Nuhova naroda, smilovao bi se majci djeteta.[12]

Ovaj roditeljski emotivni osjećaj trebamo čuvati čineći dovu za naše roditelje, odnoseći se prema njima blago i samilosno i čuvati njihov položaj i mjesto: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (el-Isra, 23-24)

Mnogo omladine danas govori kako roditelji ne razumiju njihove okolnosti, a neke djevojke kažu: Mene moja majka ne razumije. Da, možda te ne razumije, jer ste iz različitih generacija. Nivo kulture i obrazovanja između vas dvije je različit. Zato ti trebaš nastojati razumjeti nju i njene okolnosti. Možda će te i razumijeti, ali se neće nužno složiti sa svim onim što ti želiš. Možda roditelj posmatra tvoj interes s drugog aspekta, zato iskoristi iskustvo starijih, njihovo znanje i želju. Nema nikog blažeg, osjećajnijeg za tebe od roditelja. Ovo ne znači da su roditelji uvijek u pravu, već da su roditelji uvijek oni koji te vole, žele ti dobro i savjetuju. Ljubav i pažnja koju učimo iz Poslanikove, s.a.v.s., škole jeste i ljubav i pažnja prema roditeljima.

Neka je salavat i selam na Poslanika, s.a.v.s, koji nas je podučio ovoj istini, a istinu je kazao pjesnik:

Ako si se smilovao, pa ti si i otac i majka

Ovo dvoje su na dunjaluku simbol milosti.

A ako si se rasrdio, onda je to srdžba

Zbog istine a ne zbog prijezira i mržnje.

Kada si ti zadovoljan to je u Njegovom zadovoljstvu

A zadovoljstvo većine ljudi je samo privid i licemjerstvo.

Dok ti govoriš, minber pod tobom drhti

A tvoje riječi u srcima suze pokreću.

U presudu koju si izrekao sumnje nikakve nema

Kao da je presuda suparnicima s neba spuštena.

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslsamBosna.ba