Za Akos.ba piše: Nedim Botić
Biografija predavača:
Mr. Sulejman-ef. Čeliković je rođen 14. maja 1958. god. u Tršću, općina Kakanj. Osnovnu školu završio u Kaknju, a Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Do 1993. god. Je radio kao imam, hatib i muallim u džematu Luka, istovremeno obavljajući i funkciju vjersko-prosvjetnog referenta za područje IZ Kakanj. Potom se uključuje u redove Armije RBiH, gdje ostaje do 1997. god.
Dobitnik je armijskog priznanja Srebreni štit. Zvanje magistra islamskih nauka stekao je 1999. god. u Siriji. Magistarski rad je odbranio na temu ‘Ajatu-l-ahkam min sureti-l-Bekare ve tefsiriha’ (Ajeti o propisima iz sure El-Bekare), što je ustvari tefsir rukopisa Mehmed-ef. Handžića. Mentor mu je bio prof. dr. Husamuddin Farfur. Sulejman-ef. Više godina uspješno vrši dužnost glavnog imama Medžlisa IZ Kakanj.
Rezime predavanja:
U predavanju u džematu Lužani, mr. Čeliković je pokušao dati odgovor na veoma aktuelno pitanje: ‘Zašto se današnji muslimani stide svoje vjere?’ Prepuno argumenata iz Kur'ana i hadisa, izreka uleme, kao i događaja iz naše svakodnevice, njegovo predavanje je bez daha ostavilo slušaoce. Zbog fantastičnog stila izlaganja teme, vrhunske retorike i govorničkog umijeća, protkanog s dubokim poznavanjem mentaliteta ovdašnjeg čovjeka, Sulejman-ef. Čeliković je još jednom dokazao zašto slovi za jednog od najboljih vaiza na našim prostorima.
Mr. Čeliković naglašava da muslimani moraju imati poštovanja i samilosti prema drugima, kao i između sebe samih. Međutim, poštovanje tuđeg ne znači odbacivanje svog vlastitog identiteta, jer kako se kaže: „Ako ti sam sebe ne cijeniš, ne očekuj da te niko drugi cijeni.” Iz ljubavi i ponosa svojom vjerom se rađa i uvažavanje drugih religijskih ubjeđenja. Stid muslimana od islama, pa čak i od selama kao pozdrava se rađa iz nepoznavanja vlastite duhovnosti, a potom omalovažavanja svojih običaja u poređenju s tuđima, kako to naglašava Sulejman-ef. Čeliković: „Kad kod muslimana nema ponosa s vjerom, ima onoga što nije naše.” Lijek se za sve spomenuto nalazi u povratku Allahu, u učenju svoje vjere i njenom praktikovanju.
U nastavku donosimo neke od brojnih poruka ovog predivnog predavanja:
„Muhammed, a.s., je rekao: “Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto ako budete to praktikovali zavoljet ćete se? Širite selam.” (Muslim)
Braćo i sestre, zašto se stidimo selama? Zar nije selam ljepši pozdrav od ‘ćao’ i zdravo’? A danas je došao takav vakat da moraš pripaziti kome nazivaš selam, ljudi se naljute, pa i uvrijede.
Sjedim tako u gostima u jednoj muslimanskoj kući, kad na vrata naviri dijete, i onako stidljivo kaže: „Ćao!” Mati mu veli: „Kćeri, šta se kaže? Vidiš da nam je u gostima efendija…” I tek tada dijete izgovara selam. Velim im, ne valja vam tako, bolan, zašto se stidite selama? To vi ne morate radi mene nazivati selam, a inače da nisam tu bilo bi drugačije.
Šta vam fali da sin i kćerka kad ulaze u kuću nazovu majci, babi i ukućanima selam, a ovi im odgovore? Je li to moderno govoriti ‘ćao’, a stidjeti se najljepšeg pozdrava – selama?
Zar ne znamo da je selam džennetski pozdrav, kao što kaže Allah, dž.š.: „I njihov pozdrav u džennetu će biti selam!” U Džennetu ima kultura ponašanja, ima edeb, u Džennetu nema ‘ćao’, već samo selam! Učimo se ponašati ako hoćemo da uđemo u Džennet!
Kad nekome kažeš selam, obećao si mu mir, sigurnost i spas. Kada ti uputim pozdrav ovim riječima, sa tim spominjem jedno od Allahovih lijepih imena Es-Selam (Onaj koji je čist od svih mahana i koji daje mir). Dakle, kada ti nazovem selam, ja dovim Allahu da te prati, da te čuva, da te pazi…
Poslanik, a.s., je rekao: “Vjernik je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani!”
Nazivanje selama je poput ugovora o sigurnosti između tebe i mene. Kao da želim kazati: „Nemoj se bojati, i nemoj da budeš zabrinut zbog susreta sa mnom! Pri meni nema ništa zbog čega bi se trebao da plašiš; nikakve mržnje, niti zlobe…”
Mi danas nazivamo jedni drugima selam, a čim okrenemo leđa, loše pričamo jedni o drugima, gibetimo i istražujemo tuđe mahane. Jesu li naši selami iskreni? Allah je Onaj Koji prikriva mahane i grijehe robova, upamtimo to. Ko razotkrivaš mahane svoga brata, znaj da će i Allah tvoje mahane razotkriti. A ako pokrivaš tuđe sramote, i Allah će tvoje grijehe sakriti.
Poslanik, a.s., kaže: „Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!”
Braćo i sestre, nemojte se čuditi što su danas mnogi ljudi loši, tužni, zabrinuti. Unutra im je praznina, u dušama i srcima, koju ne može popuniti ništa osim vjere u dragog Allaha, dž.š.
Kad nemamo sigurnosti u vlastite praznike, tada uzimamo tuđe da ih slavimo, a Poslanik, a.s., kaže: „Ko oponaša jedan narod, on i pripada njemu”.
Mi za Novu godinu hoćemo da sve treperi, hoćemo jelke, hoćemo paketiće za djecu, iako znamo da to nije naša stvar, nije naša vjera.”Hajde kad svi uzimaju, pa da uzmem i ja!”
Ako znaš šta tvoje dijete voli, ako voli slatkiše ili ćevape, reci mu: „Sine, babo ćete te odvesti u slastičarnu ili na ćevape, ali ne za Novu godinu. A sad će i 12. rebiu-l-evvel, dan rođenja Poslanika, a.s., pa će ti babo kupiti tada paketić.”
U centru smo Evrope, i nažalost od njih primamo samo ono što je loše, što ne valja. Uzimamo stvari koje oni odbacuju, a mi ih praktikujemo.
Ljudi su danas prazni, uzimaju bilo šta da popune prazninu u srcu. Tako je to kad nema prave vjere. Kad nema mesa, jede se i zemlja. Tako i kad ne osjećaš ljepotu vjere, tražiš da popuniš tu prazninu s nečim drugim, pa i tuđim.
Kad kod muslimana nema ponosa s vjerom, ima onoga što nije naše. Braćo i sestre, mi već četrnaest godina u Kaknju održavamo Veče Kur'ana na dan 31.12. Prošle godine je bilo 3500 ljudi, a sedam autobusa je vraćeno.
Bitno je da ne pariramo drugima, već da nađemo zadovoljstvo u onome što je naše.
Braćo i sestre, ne zaboravite, ako želite da vam se Allah smiluje, smilujte se i vi nekome!
Želite da vam Allah oprosti? Oprostite i vi nekome, halalite drugima, pa će i vama Allah oprostiti!
Želite da vas Allah izbavi iz siromaštva, da vas opskrbi? Darujte ono što imate drugima, pomozite drugom pa će i vas Allah pomoći! Dajte ono što imate nekome! Isprobajte i sami. Poslanik, a.s., je rekao: „Allah je na pomoći (Svome) robu, sve dok on pomaže svoga brata.” (Muslim)
Fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH povodom obilježavanja gregorijanske Nove godine
1. Pitanje: Selam. Kakav je stav islama povodom slavlja nove kršćanske godine?
Odgovor: Esselamu alejkum! Muslimanu nije dozvoljeno proslavljati i obilježavati vjerske praznike drugih religijskih zajednica.
2. Pitanje: Selamun alejkum! Da li je nama muslimanima dozvoljeno slaviti gregorijansku Novu godinu?
Odgovor: Nova godina nije muslimanski praznik, pa prema tome priređivanje svečanosti tim povodom nije u duhu islamske tradicije.
Odgovorio: prof. dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin Rijaseta IZ u BiH
