Tajanstvena mjesta spomenuta u Kur'anu: Stijena iz koje je provrelo dvanaest vrela

674

Piše: Nezir Halilović

Uzvišeni Allah direktno spominje stijenu svojim časnim riječima: …i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. “Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” (El-Bekare, 60.)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah podsjeća Izraelćane na Svoje blagodati njima tako što je odgovorio na Musaovu molbu da ih napoji davši im vodu. To im je osigurao iz kamena, učinivši da iz njega provre dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Kurtubi kaže: “Riječ isteska upotrijebljena u Kur'anu za traženje vode ukazuje da im je potpuno nestalo vode i da nije bilo naznaka kiši, a kad god takvo stanje zadesi neki narod tada na površinu izbija sva njihova bogobojaznost, poniznost, ovisnost o Allahu, pokornost i iskreno traženje oprosta za učinjene grijehe. I naš poslanik Muhammed, s.a.v.s., molio je Allaha, dž.š., za kišu pa bi izašao na musallu potpuno ponizan, pokoran, pod dubokim utiskom i prinuđen prilikama da što poniznije moli za vodu, a šta je sa nama?! Mi niti se kajemo, niti hajemo, prkosimo i inatimo, a nimalo ne ibadetimo, pa kako da nam budu primljene dove za kišu! Sva sreća pa na Zemlji ima životinja i stoke, tako da danas, prvenstveno zahvaljujući njima, možemo reći da i dalje dobijamo vodu s neba. O tome nas direktno upozorava Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu od Ibn Amra, r.a., gdje se kaže: “Nikada narod neće uskratiti dati novac od zekata a da im Uzvišeni Allah neće uskratiti kišu s neba. Da nije životinja, takvima kiša nikada ne bi pala…” (Kurtubi, Tefsir, 1/418.)

Čudesni kamen

Kazivanje o stijeni dolazi u kontekstu govora o kazni koja je zadesila Musaov narod kada su odbili poslušnost Uzvišenom Allahu i Njegovom poslaniku Musau, a.s., nakon čega su bili kažnjeni sa četrdeset godina lutanja po Sinajskoj pustinji. U prošlom broju naveli smo da su oni putovali tokom cijelog dana pa kada bi legli da spavaju i zaspali, ujutro bi se probudili na istom mjestu s kojeg su jučer krenuli. S obzirom da su svi bili obuhvaćeni tom kaznom rekli su Musau, a.s.: “Gdje ćemo nabaviti hranu?!”, pa im je Uzvišeni Allah podario manu i prepelice. Onda su mu rekli: “A šta ćemo sa vrelinom sunca?!”, pa je Uzvišeni Allah iznad njih poslao veliki oblak da im pravi hladovinu. Onda su pitali: “A šta ćemo koristiti kao svjetiljku?!”, pa im je Uzvišeni Allah podario stub od svjetlosti usred njihovog logora. Mekki spominje da se radilo o stubu od vatre. Onda su rekli Musau, a.s.: “A odakle nam voda?!”, pa je Musau, a.s., naređeno da udari štapom po kamenu. Zatim su rekli: “A šta ćemo sa odjećom i obućom?”, pa im je podareno da im se odjeća uopće ne troši i ne cijepa, te da raste zajedno sa njihovom malom djecom, a Allah najbolje zna.” (Kurtubi, 1/406.)

Sam čin traženja vode dogodio se za vrijeme njihovog boravka u pustinji poznatog kao Et-Tijeh. O tome Katade kaže: ”Allahove riječi o Musovom traženju vode za svoj narod odnose se na period kada su oni lutali pustinjom pa su se požalili svome Poslaniku, a.s., na žeđ, pa im je naređeno da donesu kamen sa brda Tur, koji su oni inače nosili sa sobom, i da ga Musa, a.s., udari svojim štapom. Kad god bi se negdje zaustavili Musa, a.s., bi ga udario svojim štapom pa bi iz njega poteklo dvanaest vrela. Svako bratstvo je imalo samo svoje vrelo iz kojeg je tekla voda za njih.“

Ibn Abbas kaže: ”To se dogodilo za vrijeme njihovog lutanja pustinjom Et-Tijjeh, kada im je Uzvišeni Allah poslao oblake da im prave hladovinu, opskrbio ih prepelicama i manom, učinio da im se odjeća ne troši i ne para, te učinio da njihove životinje nose četvrtasti kamen, pa je naredio Musau, a.s., da svojim štapom udari taj kamen iz kojeg je provrelo dvanaest vrela, od kojih su se sa svake strane nalazila po tri vrela tako da je svako bratstvo imalo samo svoj izvor. Kad god bi prešli određenu razdaljinu pustinje ponovo bi našli taj isti kamen na istom mjestu sa kojeg su krenuli.“ (Taberi, Tefsir, 1/307.) Svi islamski učenjaci slažu se da se to dogodilo za vrijeme njihovog lutanja pustinjom.

Uzroci i posljedice

Učenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to određena vrsta kamena ili bilo kakav kamen? Ima više mišljenja o tome. El-Hasan kaže: “Nije mu naredio da udari određeni kamen”, a zatim dodaje: “Time se pokazuje čudesnost (mu'džiza) i objašnjava moć, jer je on udario štapom po kamenu, pa je voda provrela, a zatim je ponovo udario, pa je prestala.” To je najbliže istini, a Allah najbolje zna!

Ata’ kaže: ”Kamen iz kojeg je izbijala voda je bio četvrtast, sa svake strane imao je po tri vrela od kojih je svako bratstvo znalo tačno svoje vrelo ne dirajući vodu iz drugih vrela. Saznali smo da je u u svakom bratstvu bilo pedeset hiljada boraca, ne računajući njihove konje i ostale životinje.“ Ata’ dalje kaže: ”Na svakom mjestu  kamena gdje bi Musa, a.s., udario svojime štapom pojavljivalo se nešto slično ženinoj dojki, nakon čega bi iz kamena voda počela polahko izbijati, poput znoja, zatim bi izbijala sve jače i jače dok ne bi počela pravo teći.“ (Kurtubi, Tefsir, 1/421.)

Kurtubi također navodi da se radilo o četvrtastom kamenu sa brda Tur, veličine i oblika poput ovčije glave koji su oni nosili sa sobom. Kada bi stigli na neko mjesto postavili bi kamen tačno u sredinu njihovog boravišta. Također se spominje i drugo mišljenje, tj. da ga uopće nisu nosili, nego bi ga nalazili na svakom dijelu njihovog putovanja i to na istom mjestu gdje je bio i prvi put, u prošlom radu navodili smo da bi oni svaki put u toku dana putovali, a ujutro, kada bi se probudili, vidjeli bi da su na istom mjestu sa kojeg su prethodno krenuli, a Allah najbolje zna.

Također se navodi da je Uzvišeni Allah naredio Musau, a.s., da udari kamen iz tačno određenog razloga na koji je ukazao Musau, a.s., i upravo zato je riječ kamen došla sa određenim članom. Sa druge strane Se'id ibn Džubejr smatra da je kamen određen zato što se radilo o istom onom kamenu na koji je Musa, a.s., ostavio svoju odjeću kada je otišao da se kupa, pa je taj kamen pobjegao i Musa, a.s., je jureći za tim kamenom morao da nag izađe pred Izraelćane koji su svašta govorili o njegovoj muškosti, tako se pokazalo da su njihove priče bile uprazne, a nakon čega je Musau, a.s., naređeno da udari nekoliko udaraca za kaznu tom kamenu.

Ibn Atijje je još precizniji u opisu tog kamena. On kaže: “Uopće nema sumnje i razilaženja među ulemom da se radilo o četvrtastom kamenu koji se mogao nositi i da su sa svake njegove strane izvirala po tri vrela kada bi Musa, a..s, udario svojim štapom po njemu, a kada bi zadovoljili svoje potrebe za vodom i krenuli na drugo mjesto, voda iz njega bi presahla.” (Kurtubi, Tefsir, 1/420.)

Ibn Kesir kaže: “Dao im je da im udarcem Musaovog štapa po kamenu, koji su sa sobom nosili, provrije voda u dvanaest izvora – za svako pleme po jedan izvor. Provrelu vodu su pili, pojili njome stoku i čuvali onoliko koliko im je bilo potrebno.” (Ibn Kesir, Kazivanje o vjerovjesnicima, str. 392.)

Kurtubi kaže: “Uzvišeni je mogao lahko učiniti da se kamen raspukne pa da iz njega provre voda i bez Musaovog udarca štapom, ali je Njegova želja bila da poveže uzrok i posljedicu što je jedan od Njegovih trajnih zakona i mudrosti koje važe za Njegove robove kako bi ostvarili ono što žele, a za što će biti nagrađeni ili kažnjeni na onom svijetu.” (Kurtubi, Tefsir, 1/419.) Sve na ovom svijetu je povezano uzrocima i posljedicama i definitivno su najuspješniji upravo oni koji najbolje razumiju i prate odnose i interakciju uzroka i posljedica bez obzira o kom polju života da se radi.

Dvanaest vrela za dvanaest plemena

Kao što se u Kur'anu jasno govori iz kamena je poteklo dvanaest vrela za dvanaest izraelćanskih plemena. Inače riječ izvor “ajn” u arapskom jeziku je jedan od riječi sa najviše značenja, a izvor vode je nešto najcjenjenije i najplemenitije na Zemlji.

U Kur'anu se izvorno navodi riječ „sebt“, što znači unuci, potomci i to je najsličnije arapskim plemenima. Navodi se da su imali dvanaest bratstava nastalih po dvanaest sinova Jakuba, tj. Israila, a.s. Vidimo da je svako bratstvo imalo tačno svoj izvor iz kojeg je točilo vodu, ne miješajući se sa drugim bratstvima u tome.

Ibn Abbas kaže: „Izraelćanska bratstva vode korijene od dvanaest Jakubovih (Israilovih) sinova od kojih je svaki izrodio čitav ummet, tj. narod, pleme.“

Teče li i danas voda iz njih?

Na ovo pitanje konačan odgovor bilo bi moguće dati tek kada bi se pronašao tačno taj kamen i kada bi se temeljito ispitao. S obzirom da je to skoro nemoguć zadatak, moramo se osvrnuti na navode u tekstovima da vidimo šta se poručuje Izraelćanima. Kao prvo, jasno je da im je taj kamen sa dvanaest vrela bio podrška i olakšanje u pustinjskim uvjetima života, samim izlaskom iz tih uvjeta i dolaskom do čistih rijeka i izvora prestala je i potreba za vodom iz tog kamena. Međutim, na prvom mjestu moramo spomenuti riječi Uzvišenog Allaha, navedene u samom ajetu gdje Uzvišeni kaže: ”Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” Vidimo da su im te blagodati uvjetno darovane i da je njihova obaveza bila da čine ibadet Allahu, dž.š., i da budu zahvalni na tim blagodatima, a na kraju ajeta stiže prijeteća poruka sa nedovršenim navodom, tj. navodom koji lebdi u zraku, tj. ”i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”, tj. ne odgovarajte na blagodati grijesima, pa da to izgubite! Ova riječ prevedena naš jezik kao „nered“ u izvornom tekstu došla je u obliku riječi kojom se izražava najgori mogući nered na Zemlji, tj. nered koji prevazilazi sve granice dozvoljenog i razumnog, pa ipak, oni ga i pored svega počiniše…

Kamenje u brdima i kamenje u grudima

Blagodati darovane Izraelćanima su toliko brojne i fenomenalne da se ne daju ni pobrojati ni opisati. Pa ipak, sama činjenica da ih Uzvišeni Allah često podsjeća na Svoje blagodati njima, za pametne i zahvalne sasvim dovoljno govori.

Međutim, kao što navode učenjaci kada bi okorjelom srcu pokazali sve ajete i sva čudesa ovog svijeta ono opet ne bi povjerovalo i ne bi zahvalilo na podarenim blagodatima. Divne li su kur'anske riječi koje govore o kamenju u brdima i kamenju u prsima: Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite. (El-Bekare, 74.)