Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana – Uzejr: Vlastitim očima gledao svoje proživljenje

Prvo što mu je Allah stvorio proživljavajući ga bilo je oko tako da je mogao gledati kako mu se kosti okupljaju i uklapaju, a zatim se oblažu mesom, a zatim je bio upitan: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, reče On – “ostao si stotinu godina.“

1110

Piše : Nezir Halilović

Uzvišeni Allah u Svome Vječnom Govoru na dva mjesta govori o Uzejru. U jednom samo ukazuje na izuzetno zanimljivi slučaj koji se dogodio u vezi s  njim, a moguće je da je i neka druga osoba u pitanju iako većina uleme smatra  da se radi o njemu, dok u drugom eksplicitno spominje njegovo ime i negira stav koji su određeni ljudi zauzeli o njemu. U pogledu prvog slučaja Uzvišeni Allah kaže:

Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i  zapita: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, reče On – “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima -, a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!” (El-Bekare, 259.)

Pitanje proživljenja zaokuplja misli svakog vjernika

U ovom ajetu Uzvišeni Gospodar svjetova nam ukazuje na mnoštvo mudrosti koje naprosto izviru iz tog jedinstvenog događaja. Naime, većina uleme stoji na stanovištu da je Uzejr bio Allahov poslanik, poslan Izraelćanima nakon što je Nabukodonosor sravnio sa zemljom Kuds (Jerusalem) i sve preživjele Izraelćane odveo u ropstvo u Babilon. Ono što je upečatljivo i što naprosto bode u oči je Uzejrovo razmišljanje kada je došao do razvalina Kudsa (Jerusalima), a to su misli koje nisu zaobišle ni jednog istinskog vjernika, pa čak ni Božije poslanike, a to je pitanje proživljenja. Brzopleti ljudi će reći kako čak i Božiji poslanici, a kamoli obični ljudi, sumnjaju u proživljenje, što je potpuno pogrešno i predstavlja skrnavljenje kur'anskog teksta. Naime, ako obratimo pažnju na ajet vidjet ćemo da se Uzejr uopće nije pitao: ”Hoće li Allah oživjeti mrtve?“, ili: ”Ima li, zaista, proživljenja?”, što je temelj razmišljanja svih nevjernika i munafika. Za vjernike je to potpuno suvišno i riješeno pitanje, jer su to stvari koje Kur'an opisuje riječima: ”U to nema sumnje“, ali ono što slijedi nakon njega je upravo ono što se pred prizorom razbacanih kostiju i razvalina javilo u glavi Uzjera: ”Kako i na koji način će Allah ove kosti i prašinu ponovo oživjeti?!“ Nemojte misliti da je Uzejr prvi čovjek koji se to zapitao. Davno prije njega, njegov praotac Ibrahim, a.s., imao je slične misli i o njima nam detaljno govori Uzvišeni Allah, a ti ajeti se izravno nadovezuju na kazivanje o Uzejru:

A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori on -, “ali bih da mi se srce smiri.” – “Uzmi četiri ptice” – reče On – “ i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.” (El-Bekare, 260.)

Susret sa smrću i proživljenjem

Svaki poslanik je imao nešto po čemu je bio do kraja poseban i nešto što nije dato nikome osim njemu. Sjetimo se da je na primjer Sulejmanu, a.s., darovana vlast koja nije data nikome prije njega niti će biti data ikome poslije njega, da je Davud znao kao niko drugi praviti štitove, itd. U navedenom ajetu Ibrahim, a.s., traži od Uzvišenog da vidi kako će se odvijati proživljenje, ali ulema kaže da je on, nakon svega, samo vidio kako mu one ptice, što ih bijaše isjeckao na komadiće, trčeći dolaze. Po mišljenju nekih mufesira Ibrahim, a.s., nije vidio sam čin proživljenja isjeckanih i izmiješanih ptica. Međutim, Uzejru je dato to da je svojim očima svjedočio i gledao sam čin proživljenja. Ibn Ebi Hatim i Hakim bilježe od hazreti Alije predaju za koju Hakim kaže da je Alija rekao o Allahovim riječima: Za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao… : ”Uzejr, Allahov vjerovjesnik, je kao mlad izašao iz svog grada pa je prolazio pored nekog do temelja porušenog i razorenog mjesta pred čijim prizorom je rekao: “Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?” I Allah učini te on umrije i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživje… Prvo što mu je Allah stvorio proživljavajući ga bilo je oko tako da je mogao gledati kako mu se kosti okupljaju i uklapaju, a zatim se oblažu mesom, a zatim je bio upitan: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, reče On – “ostao si stotinu godina.“

Uzvišeni Gospodar svjetova nam predivno opisuje njegovo stanje, štaviše, njegove poglede i pred tim riječima kao da i mi sami vidimo sve to: Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima – a pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.  Dakle, sve o čemu se pitao vidio je svojim očima. Moramo spomenuti da, iako je po pitanju proživljenja vidio više, njegov stupanj je daleko ispod Ibrahimovog, jer kako navodi Ibn Ebi Hatim od Ibn Munkedira da je Ibn Abbas rekao o riječima Uzvišenog Allaha:  A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – On reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem.”, Riječi: ”Vjerujem“, tj. ”Dakako da vjerujem!“, su ga zadovoljile. Još jednom da ponovimo u ovim ajetima uopće se ne govori o sumnji u istinitost proživljenja, već o slučajevima povećanja vjerovanja i očiglednog znanja koje više potvrđuje spoznaju i smirenost nego puko logičko zaključivanje.

Sto godina kao dan ili dio dana

Većina nas će za godine svoga života odgovoriti da su prohujale kao tren bez obzira o kojem broju da se radi. Uzejr je po tekstu Kur'ana ostao mrtav stotinu godina nakon kojih je bio čvrsto uvjeren da je ostao ”spavati“ dan ili dio dana: …a onda ga oživje i zapita: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne”, reče On – “ostao si stotinu godina. Inače, ova konstrukcija se navodi i u govoru o mladićima iz pećine koji su spavali tri stotine i još devet godina: I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. – “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali’’ – rekoše. (El-Kehf, 19.) Zatim Uzvišeni navodi i ukazuje da je pravo i potpuno znanje jedino kod Uzvišenog Allaha, a On, Silni i Moćni, od toga Svojim stvorenjima daje koliko On hoće:  A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (El-Kehf, 25-26.) Navodi se da, kada je Uzejr bio oživljen i upitan, pogledao je u svoju hranu i piće i vidjevši da se nije pokvarila i vidjevši da je Sunce bilo visoko na nebu, a kada je umro bilo je jutro, pa je čvrsto uvjeren u ono što zna i vidi rekao: ”Dan ili dio dana.“ Tada mu je rečeno da je bio mrtav stotinu godina i rečeno mu je da pogleda u svoga magarca od koga je ostala samo lobanja i nekoliko kostiju, pa mu je bilo jasno da je zaista ostao stotinu godina i da je u pitanju čudo, jer ono što se brže kvari, hrana i piće – a bilo je to grožđe, smokve i sok- nije bilo pokvareno, dok je magarac koji inače vrlo dugo živi bio mrtav i od njega je ostala samo pokoja kost. Tada je vidio kako Allah, s.v.t., šalje vjetar koji sakuplja razbacane kosti magarca sa svih strana, zatim svaku kost stavlja na njeno mjesto tako da nastaje kostur magarca, ali bez mesa, da bi ga potom Allah obložio mesom, živcima, krvnim sudovima i kožom, te poslao meleka da puhne u nozdrvu magarca i on je zarevao.

Ubijeđenost u Allahovu svemoć i prije i poslije proživljenja

Nema sumnje da je Uzejr na pitanje: ”Znaš li da Allah sve može?“, uvijek odgovarao sa: ”Znam, naravno da može!“ U ovom kazivanju se možda najljepše vidi razlika između dvije iste rečenice: Uzejrove tvrdnje da zna da Allah sve može, prije i poslije tog događaja. Uopće nema potrebe ukazivati na to kolika je razlika između: ”Znam da Allah sve može!“, izrečene  prije određenog događaja i ”Znam da Allah sve može!“, nakon tog događaja. Šejh Ša'ravi ukazuje na slične stvar opisujući ih kur'anskim terminom ilmu-l-jekin – čvrsto, pouzdano znanje. Uzejr prije tog događaja uopće nije bio na nivou ilmu-l-jekina u tom pogledu, ali nakon njega on potpuno oduševljeno kliče: I kad njemu bi jasno, on povika: “Ja znam da Allah sve može!”

Dokazivanje svom narodu onoga što mu se desilo

Kada je umro Uzejr nakon što je prošlo sedamdeset godina od njegove smrti, Kuds, razrušeno mjesto pored kojeg je prolazio i pred čijim prizorom se zapitao to što se zapitao, bio je ponovo podignut i naseljen, i Izraelćani su se ponovo vratili i naselili u njemu. Nema sumnje da oživljeno mjesto izaziva zapanjujući utisak, ali Uzejr je već bio doživio nešto daleko veće od oživljenja, izgradnje i razvoja, nekog mjesta. Ušavši u to mjesto stao se raspitivati o osobama koje zna, a bili su živi svi- sva njegova djeca, unučad, njegova supruga, čak i njegova majka. Kada su Uzejru pokazali na njihovu kuću i kada je Uzejr došao na vrata i predstavio se kao Uzejr, za kojeg cijela porodica zna da je tajanstveno nestao prije više od stotinu godina (u tim vremenima ljudi su živjeli daleko duže nego mi danas), niko mu nije vjerovao i svi su ga smatrali lažovom. To su bila vremena u kojima su se jevreji vjernici čvrsto držali kur'anskog principa: Dajte dokaz, ako istinu govorite... Niko nije povjerovao Uzejru samo zato što je tvrdio da je Uzejr i da mu se desilo čudo. Pred Uzejrom je stajao novi zadatak da dokaže tako nevjerovatnu stvar – da je on zaista njihov Uzejr, a tada je izgledao puno mlađe od svog najmlađeg unuka, dok je njegova žena bila oronula starica, a o majčinim godinama i izgledu da i ne govorimo. U tim trenucima, tako fantastične pojave i još fantastičnije tvrdnje očigledno suprotne logici i običajima, u njihovoj kući se bila okupila masa svijeta koji je želio da vidi tog čudaka. Tu je bila sva porodica, starješine i vođe naroda. Zatim je počeo čudni ispit – dokaži da si to što jesi. S obzirom da je Uzejr kao mladić bio poznat kao jedina osoba koja je znala napamet cijeli Tevrat, tražili su mu da im citira tražene ajete Tevrata i Uzejr je bez teškoća to izvršio. Zatim su ga njegovi poznanici iz djetinjstva pitali ono što su od ljudi znali samo oni i Uzejr i on je to bez teškoća odgovarao. Zatim je svojoj ženi i djeci počeo iznositi detalje njihovog porodičnog života, sve dok se nisu svi uvjerili da je on zaista Uzjer i da je u pitanju jedno od Allahovih čuda, za koje nisu čuli nikada prije. U toj debati Uzejr je morao uvjeravati sve da je on zaista on, cijeli svoj narod, svoju ženu, čak i svoje sinove, i svi su u početku s ogromnom rezervom slušali njegovo izlaganje. Navodi se da je njegova majka još uvijek bila živa, ali je bila izuzetno stara i potpuno slijepa. Kada je Uzejr ušao kod nje i kada ga je njegova majka samo dotakla svojim rukama odmah je znala da je on njen sin, bez ikakvog dokazivanja i nadmudrivanja.

Uzejr je obični čovjek, a ne Allahov sin

Nakon što se vratio u svoj narod Uzejr je nastavio sa svojom vjerovjesničkom misijom i ljudi su se mnogo okoristili njegovim znanjem i uputama. Čudo koje je doživio izazvalo je veliki utisak u njima, i u njihovim očima visoko podiglo Uzejra, a.s. Toliko visoko da su ga, iz generacije u generaciju, svećenici, prepričavajući njegov slučaj i kazivanja o njemu, uzdigli čak i na nivo Božijeg sina, čime su dostigli dno ljudske gluposti i neznanja. Uzvišeni Allah izričito negira i odbacuje tu tešku potvoru i laž na Uzvišenog Gospodara svjetova, Koji je uzvišen od toga da mu treba bilo šta od Njegovih stvorenja, a pogotovo da im sliči u bilo čemu. Uzvišeni nas obavještava o njihovom govoru u sljedećim ajetima :

Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju. Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo. a Allah želi da vidljivim učini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima. (Et-Tevbe, 30-32.)