Piše: Edhem Šerkavi
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Na današnji dan (16. januar, 774./157. h.g.) umro je imam El-Evzai, jedan od najvećih učenjaka i islamskih pravnika (fakih) u historiji Šama. Islamsko znanje učio je pred pred najvećim islamskim autoritetima svoga vremena: imamom Ebu Hanifom, imamom Malikom, Sufjanom es-Sevrijem, Hasanom el-Basrijem i Muhammedom ibn Sirinom. Rečeno je da su u ličnosti imama El-Evzaije objedinjeni znanje i vrline koje su ovi učenjaci imali pojedinačno.
Bio je svjedok kraja vladavine Emevija i početka vladavine Abbasija. U toku njegovog života promijenilo se jedanaest halifa, prvi je bio emevijski halifa Velid ibn Abdul-Melik, a jedanaesti abbasijski halifa Ebu Dža'fer el-Mensur. Imam El-Evzai se držao podalje od vladarske palače za vrijeme svih jedanaest halifa.
Odbio je da mu se daje mjesečna plaća iz državne blagajne i odbio je preuzeti sudstvo unatoč insistiranju mnogih halifa. A kada se emevijski halifa Jezid ibn Abdul-Melik zakleo da mora prihvatiti mjesto glavnog sudije (kadije), imam El-Evzai je pristao i bio je glavni kadija samo jedan dan. Drugi dan je došao halifi Jezidu ibn Abdul-Meliku i rekao mu: ”Ja sam ispoštovao i opravdao tvoju zakletvu, a sada izaberi nekog drugog umjesto mene za glavnog kadiju.”
Imam El-Evzai bio je daleko od vladarske palače, ali nije bio daleko od naroda i javnog života. Naime, kad je halifa Ebu Džafer el-Mensur htio protjerati i iseliti sve kršćane s visoravni Libanon, jer su se neki od njih pobunili protiv njega, imam El-Evzai mu je došao i rekao mu: “Ne opterećuj se tuđim teretom (tj. ne tovari na sebe očiti grijeh i breme koje nećeš moći nositi). Nemaš pravo protjerivati i kažnjavati sve ljude zbog krivice pojedinaca. Ne pokazuj svoju srdžbu u ime Allaha, djelom koje će izazvati Allahovu srdžbu.” I halifa Ebu Džafer el-Mensur povukao je svoju odluku o iseljavanju kršćana sa njihovih ognjišta.
Također, u vrijeme El-Mensura, bizantijska vojska zarobila je nekoliko muslimanskih vojnika i bizantijski car je ponudio halifi El-Mensuru da plati otkupninu za muslimanske vojnike a on će ih osloboditi. Halifa Ebu Džafer el-Mensur je to odbio, jer je to smatrao slabošću i poniženjem. A onda mu je došao imam El-Evzai i rekao mu: ”Vođo pravovjernih, ne ostavljaj muslimane u rukama nevjernika, čak i ako bi morao isprazniti cijelu državnu blagajnu da bi ih otkupio i oslobodio.” Nakon toga halifa El-Mensur je prihvatio da plati otkupninu za zarobljene muslimane.
Ono što je muslimanima danas potrebno jesu upravo učenjaci i alimi poput imama El-Evzaije, koji neće kucati na vrata vladarskih palača osim kad treba uspostaviti pravdu i spriječiti zulum i nepravdu, kako prema muslimanima, tako isto i prema nemuslimanima. Kao što su nam potrebni vladari poput halife El-Mensura, koji je bio spreman da prizna svoje greške i da stane na stranu istine. Međutim, vladar neće poslušati savjet alima osim ako zna da u njegovom srcu nema ništa veće od Allaha.
