Zašto stanovnici Dženneta ne spavaju?

306

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: ”Allahov Poslaniče, da li džennetlije spavaju?” Odgovorio je: ”Ne! Spavanje je ‘brat’ smrti, a stanovnici Dženneta ne umiru.” U drugoj verziji hadisa dolazi: ”Stanovnici Dženneta ne spavaju.” (Et-Taberani i El-Bejheki, šejh el-Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Uzvišeni Allah je objavio: ”On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti.” (El-En'am, 60.) To su stanja koja se dešavaju isključivo u životu na ovome svijetu, a što se tiče Dženneta, u njemu nema noći i dana, Sunca i Mjeseca, osim svjetlosti Gospodara svjetova. Jer je u Džennetu sve drugačije u odnosu na dunjaluk.

U Kur'anu dolazi: ”Oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti.” (Ed-Dehr, 13.)   

Ibn Tejmijje je rekao: ”U Džennetu će se jutro i veče raspoznavati na osnovu svjetla koje će se pojavljivati ispod Allahovog Arša.”

U Džennetu nema rada, nema zaduženja i aktivnosti koje čovjeka iscrpljuju toliko da mora spavati da bi se odmorio. Stanovnici Dženneta neće obolijevati ni od kakvih bolesti, za njih nema umora, niti tegobe, već užitak koji nikada ne prestaje, kao što dolazi u ajetu u kojem se spominju riječi džennetlija: “Hvaljen neka je Allah” – govorit će – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je – koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.” (Fatir, 35.) Na taj neprekidni užitak aludira i ajet: Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.” (Jasin, 55.-57.)

Džennetlije će raspoređivati i trošiti vrijeme po svojim željama i po vlastitom izboru. Oni će okupljati svoje porodice u palačama i džennetskim odajama, u kojima će biti prisutne njihove dunjalučke supruge, roditelji i djeca, a pridružit će im se i djedovi, nane i unučad u ambijentu potpune i čiste ljubavi i užitka.

Svemogući Allah je u Kur'anu objavio: “Njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti.” (Er-Ra'd, 22.-23.)

Zatim će razmjenjivati posjete sa rođacima i prijateljima u odajama iznad i ispod njih. Nakon toga, džennetlije će preusmjeriti svoju pažnju na obilazak nepreglednih džennetskih vrtova, bašči i voćnjaka na krilatim konjima, zaustavljajući se na rijekama od meda, mlijeka i vina, te na predivnim izvorima. Prenosi se od Burejde, r.a., da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, hoće li biti konja u Džennetu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ako te Allah uvede u Džennet, nećeš poželjeti posjetiti neko mjesto u Džennetu, a da te konj od crvenog rubina, koji ima dva krila, neće odnijeti do tog mjesta.” (Tirmizi)

Zatim će se vratiti svojim ženama koje ih čekaju sa neopisivom čežnjom, kako bi ih obradovali i podijelili sa njima radost i sreću u intimnoj atmosferi.

Nakon toga će džennetlije prirediti susret za svoje drage prijatelje za sofrom prepunom raznih jela i pića, provodeći vrijeme u razgovorima punim bratske ljubavi, veselja i sreće. Uzvišeni Allah je objavio: ”I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (El-Hidžr, 47.)

U toku razgovora oni će se sjetiti i dunjalučkog života, sretnih i gorkih trenutaka njegovih, i kako su se, zahvaljujući Allahovoj dobroti i milosti, spasili Džehennema i nastanili u vječnom Džennetu. U ajetu dolazi: ”I obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’ – govorit će – ‘pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi.'” (Et-Tur, 25.-28.)

Petkom na red dolaze džennetske tržnice ili pijace, gdje će se stanovnici Dženneta okupljati i međusobno upoznavati, a zatim uzimati iz tog neopisivog obilja sve ono što im duše požele.

Da ne spominjemo trenutke ponosa i časti prilikom susreta sa melekima, na šta aludira ajet: ”I meleki će im ulaziti na svaka vrata: ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”’ (Er-Ra'd, 23.-24.)

Dodajte tome i plemenitu, mladu i lijepu poslugu koja će biti posebno obučena za služenje stanovnicima Dženneta, koja će reagirati na svaki njihov mig i donositi im ono što požele.

Uzvišeni Allah je objavio: ”Služit će ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti.” (Ed-Dehr, 19.)

Zatim će se džennetlije spremiti za susret sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim plemenitim ashabima: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Alijom, Ebu Ubejdom, Halidom ibn Velidom, Musennom ibn Harisom i drugima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Najbliži meni na Sudnjem danu bit će onaj od vas koji bude najljepšeg ahlaka.” (Tirmizi) Ko bude poželio da se sretne sa ostalim Allahovim poslanicima, njegova želja i njegov zahtjev neće biti odbijeni, jer je Svevišnji Gospodar, rekao: ”U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete.” (El-Fussilet, 31.)

Vrhunac sreće stanovnika Dženneta povezan je sa viđenjem Milostivog Allaha. Ne postoji veća sreća, radost, počast i nagrada za stanovnike Dženneta od onog trenutka kad budu vidjeli Svevišnjeg Stvoritelja, Allaha, dž.š. Oni će od silne sreće zaboraviti na sve druge džennetske blagodati i užitke.

Pa, da li je onda ostalo vremena za spavanje? Zar da se u san zanesu, a da ostave nebrojene džennetske blagodati i užitke?! Ne, džennetlije neće obuzimati san niti će imati potrebu za spavanjem, jer oni iz stanja dunjalučke prolaznosti prelaze u stanje vječnosti, oni će nastaniti Džennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja, njegov krov je Prijesto Milostivog, njegova zemlja je mošus i šafran, i oni će izražavati svoje zadovoljstvo i zahvaljivati Allahu na svome stanju, kao što dolazi u ajetu: ”Molitva njihova bit će u njima: ‘Hvaljen neka si, Allahu!’, pozdrav njihov: ‘Mir vama!’, a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!”’ (Junus, 10.)