Piše: Abdullah Kemal / Preveo i uredio: Abdullah Nasup
Alžirske ulice svjedoče do sad neviđeni val srdžbe čiji povod je kandidatura alžirskog predsjendika Abdulaziz Buteflike. Ljudi su naročito revoltirani zbog toga što je zdravstveno stanje Buteflike veoma teško. Čovjek nije u stanju da hoda, nego ga voze u invalidskim kolicima, niti je u stanju da govori u javnosti. Njegovo posljednje javno obraćanje desilo se prije ravno sedam godina. I pored toga, on želi po peti put da bude predsjednik Alžira.
Buteflika je na vlast u Alžiru došao 1999. Godine, nakon tragičnog građanskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća kojis e desio između vojske i islamskog pokreta, nakon što je vojska 1992. Godine izvršila državni udar i poništila rezultata parlamentarnih izbora na kojima je Front islamskog spasa osvojio apsolutnu većinu.
Buteflika je na vlast došao nakon ostavke pučističkog predsjednika generala Liaminea Zérouala, tokom čije vladavine su alžirske sigurnosne službe i vojska počinili stravične zločine.
Šefovi obavještajnih službi i vojske usaglasili su se da njihov kandidat za novog predsjednika bude Abdulaziz Buteflika, koji je i ranije bio njihova želja, ali je odbijao da se prihvati te dužnosti dok mu vojni generali i moćni šefovi obavještanih službi ne predaju sve predsjedničke ovlasti, ne želeći da bude njihova marioneta nego lider. Svi njegovi protukandidati su se povukli iz utrke za predsjednički mandat shvativši da nemaju šanse protiv kandidata vojske i obavještajnih službi, iako je među njima bilo utjecajnih ljudi.
Dolazak Buteflike na vlast narod je dočekao s određenom nadom, jer je to bio civilni predsjednik nakon godina otvorene vlasti vojne hunte. Oštrim kritikama na račun generala koji su gurnuli zemlju u građanski rat, Buteflika je podgrijavao te nade. Njegova elokventnost, i na arapskom i na francuskom jeziku, i govorničke vještine izazivale su divljenje masa.
Značajnu popularnost u narodu je stegao pokretanjem programa općeg pomirenja u sklopu kojeg su islamski pobunjenici amnestirani, žrtve i njihove porodice su dobile materijalnu naknadu.
Buteflika je koristio naftno bogatstvo da osigura socijalnu pomoć, besplatno zdravstvo i obrazovanje.
Zahvaljujući visokim cijenama nafte njegova vlada uspjela je smanjiti nezaposlenost sa 29% 2000. na 11,7% 2018. godine. S tim da, ipak, treba kazati da u ovu statistiku nisu uključeni podaci o „prikrivenoj nezaposlenosti“, a to se odnosi na vladin program privremenog zapošljavanja mladih na određeno vrijeme i za vrlo niske plate.
Infrastruktura je bila još jedan izazov. Buteflika je tokom svoje vladavine potrošio ogromna sredstva u izgradnji brana, škola, puteva, elektrovodova i plinovoda u gradovima i selima širom Alžira. Međutim, Buteflika je bio zanesen i megalomanskim projektima, kao što su izgradnja autoputa od istočne do zapadne granice zemlje, čija ukupna dužina je preko 1.200 kilometara, a za njegovu izgradnju je potrošeno 13 milijardi dolara. Ne treba napominjati da izgradnja ovog autoputa nije prošla bez korupcijiskih afera, a nekoliko osoba osuđeno je na alžirskim sudovima zbog finansijski malverzacija u koje su upletene i kineske, portugalske i švicarske kompanije koje su radile na izgradnji autoputa. Radi se o velikoj aferi koja je potresla javno mnijenje Alžira.
Izgradnja vodovoda od Ain Salaha do Tamanrasseta, u alžirskoj Sahari, još je jedan megalomanski projekat Abdulaziza Buteflike. Vodovod je dug 750 kilometara, a najveća visina koju je dostigao je 1.200 metara, usljed čega su se morale koristiti posebne i vrlo skupe tehnologije da bi vodovod funkcionirao. Ovaj tehnički izazov koštao je preko milijardu dolara.
Veliki priliv novca koji je osiguran zahvaljujući viskim cijenama nafte praćen je i velikim korupcijskim afetama u koje su bili uključeni neki biznismeni bliski Butefliki, kao i neki ministri njegove vlade
Osnovne slobode i dalje su sputavane. Mediji su strogo kontrolirani. A, nakon demonstracija 2001. godine tokom kojih je poginulo 100 osoba, demonstracije u glavnom gradu zemlje kategorički su zabranjene.
Protesti protiv kandidature za peti mandat
Na političkom nivou, Buteflika se domogao neograničenih ovlasti, što je rado koristio u dugom sukobu između različitih centara moći unutar samog režima. No, sada, kada je teško bolestan i gotovo netpuno nepokretan, to mu se obija o glavu. Zemlja je, baš poput njega, skoro paralizirana, jer je tokom svoje dugogodišnje vladavine u svoje šake preuzeo apsolutnu vlast nad svim.
Izbori tokom njegove vladavine su bili podvrgnuti falsificiranju i namještanju rezultata, a ustavnim promjenama 2008. godine je i de facto odstupljeno od demokratije utemeljene ustavom iz 1995. Novim ustavom je otvorena mogućnost za neograničen broj predsjedničkih mandata, nakon što je bilo ograničeno na dva.
Obećanje iz 2011. o provođenju reformi progutalo more
Plašeći se Arapskog proljeća i vala masovnih demosntracija, Buteflikin režim je bio primoran da se okrene reformističkom putu. U televizijskom obraćanju Buteflika je obećao provođenej korjenitih političkih reformi, uključujući i izmjene ustava. Rezultat svega toga je otvaranje nekih privatnih televizija, osnivanje nekih novih političkih stranaka. Međutim i meidji i političke stranke ostale su pod strogom kontrolom režima.
Pored navedenog provedene su određene socijalne reforme. No, cilj svega učinjenog bio je samo da se ublaži revolt stanovništva i da se izbjegnu masovne demosntracije u tim kritičnim trenucima, s obzirom da su dvije susjedne zemlje, Tunis i Libija, bile zahvaćene Arapskim proljećem i narod je uspio srušiti njihove diktatore.
Ubrzo se Buteflikin režim vratio na stare staze, zabranio ili obuzdao novoosnovane stranke, nastavio sa namještanjem izbornih rezultata.
Zbog svih političkih i ekonosmkih problema alžirski studenti i osobe sa visokim obrazovanjem u velikom broju nastoje otići u Evropu u nadi da će tako riješiti svoje egzistencijalne probleme. Alžiru sve više nedostaje stručnih kadrova s diplomama visokog obrazovanja, dok više od 15.000 alžirskih ljekara radi u Francuskoj, a prema nekim statistikama migracija, u nekoliko posljednjih godina Alžir je napustilo preko 200.000 osoba sa visokim obrazovanjem. Sve je prisutniji i fenomen ilegalne migracije.
Sa sigurnostnog aspekta situacija se popravila u smislu da Alžir više nije poprište terorističkih napada kakvi su bili svakodnevica tokom devedesetih. Mnogi Alžirci smatraju da je Buteflika zaslužan za prekidanje krvavih sukoba koji su potresali Alžir devedesetih godina prošlog vijeka, pogotovo zbog njegovog programa nacionalnog pomirenja. Ipak, velik broj Alžiraca smatra da je taj program dosta manjkav, s obzirom da nije riješeno pitanje nestalih na koje alžirsku javnost konstantno podsjećaju protesti njihovih porodica, koje i dalje tragaju za istinom o sudbini svojih voljenih; i s obzirom da se bivšim pripadnicima Fronta islamskog spasa i dalje uskraćuju osnovna ljudska prava, a njihove bivše vođe su i dalje izložene pritiscima sigurnosnog aparata.
Prvo obećanje koje je Buteflika dao tokom kampanje 1999., je da će oživjeti alžirsku ekonomiju, no nakon 20. godina njegove vladavine, ekonomija Alžira je u teškoj krizi zbog pada cijena nafte, usljed čega je vlada pribjegla mjerama štednje, uključujući povećanje poreza za građane i smanjenje troškove. Unatoč ogromnim finansijskim sredstvima od oko bilion (1000 milijardi) dolara koji su potrošeni tokom dvije decenije njegove vladavine, zemlja je i dalje ovisna o gorivu, koje je još uvijek jedini izvor iz kojega dobija čvrstu valutu u zemlji, a čvrste rezerve valute pale su na 88 milijardi dolara posljednjih nekoliko godina, što znači da bi Alžir mogao biti primoran da ponovo posuđuje novac.
Nakon 20. godina Buteflikine vladavine i nakon što je uspješno neutralizirao svog starog protivnika, moćnog šefa alžirske obavještajne službe, generala Teufika, situacija unutar obavještajno-sigurnosnog aparata Alžira ne izgleda ni izbliza stabilno otkako je prošlog ljeta Buteflika proveo čistku poslavši nekoliko visokopozicioniranih generala u zatvor, te razriješivši šefove policije i žandarmerije njihovih dužnosti. Sve to ukazuje na postojanje velikih napetosti i sukoba unutar tih službi, pod predsjednikom kome nejgovo zdravlje i oronula starost ne dopuštaju da igra svoju političku ulogu i upražnjavanju njegovih ustavnih ovlasti.
