Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ove riječi uputio je kralj Fejsal bin Abdul-Aziz (1906.-1975.) direktoru naftne kompanije ”American Tapline” davne 1967. godine. I za razliku od svoga brata, aktualnog kralja Saudijske Arabije, Selmana bin Abdul-Aziza i njegovog sina, princa Muhameda bin Selmana, koji su zbog katastrofalne unutrašnje i vanjske politike doveli Saudijsku Arabiju u veoma tešku poziciju i učinili da ona izgubi vodeću ulogu na Bliskom istoku, te da njena budućnost zavisi od milosti američke administracije, kralj Fejsal ibn Abdul-Aziz, koji je vladao Saudijskom Arabijom od 1964. do 1975. godine, bio je izuzetno hrabar i odlučan, ali i vrlo mudar političar i diplomata. On je ulijevao povjerenje, kako muslimanima Saudijske Arabije, tako i muslimanima na cijelom Bliskom istoku i šire. To potvrđuje i njegov razgovor sa francuskim predsjednikom De Gaulleom neposredno pred tzv. Junski rat 1967. godine. (Rat između Izraela s jedne strane i Egipta, Jordana i Sirije sa druge strane.)
Naime, istaknuti sirijski političar i diplomata dr. Marouf al-Dawalibi (1909.-2004.), ostavio je iza sebe zapise ili sjećanja u kojima je opisivao neke važne i zanimljive događaje iz svoje bogate političke karijere. Između ostaloga, on je u svojim Sjećanjima opisao i susret između francuskog predsjednika, generala Charlesa de Gaullea i saudijskog kralja Fejsala bin Abdul-Aziza, neposredno pred rat 1967. godine.
Dr. Al-Dawalibi je o tome zapisao: ”Imao sam iskustva sa generalom De Gaulleom još od vremena razgovora o neovisnosti Sirije. Iako je bio okružen cionistima, De Gaulle je bio spreman promijeniti svoj stav nakon što mu se predoče stvarne činjenice. Zbog toga sam insistirao na susretu između njega i saudijskog kralja Fejsala bin Abdul-Aziza, jer je među njima bilo starih neriješenih računa. No, ja sam bio uporan i uspio sam dogovoriti njihov susret u Parizu, 1. juna, 1967. godine. Dvojica državnika vodili su razgovor u prisustvu prevodioca.
De Gaulle se obratio kralju Fejsalu riječima: ‘Vaše visočanstvo, ljudi govore da vi želite Izrael gurnuti u more, a Izrael je postao stvarnost i niko na svijetu ne može uklonuti tu stvarnost.’
Kralj Fejsal odgovorio je: ‘Vaša ekslencijo, iznenađen sam Vašim riječima. I Hitler je bio okupirao Pariz, njegova okupacija postala je stvarnost i cijela Francuska se predala, osim Vas. Vi ste se povukli zajedno sa engleskom vojskom da bi se nastavili boriti protiv te stvarnosti sve dok je niste pobijedili. Ni Vi ni Vaš narod niste se mirili niti ste prihvatili postojeću stvarnost koja je bila u znaku okupacije vaše zemlje. Zato sam iznenađen što od mene sada tražite da se pomirim sa stvarnošću okupirane Palestine. Uvaženi predsjedniče, teško slabom ako ga okupira jaki. Vi se, izgleda (u slučaju Palestine), rukovodite pravilom da je okupacija, ako je postala stvarnost, postala i legitimna.’
De Gaulle je bio zapanjen brzinom intuicije, pronicljivošću i mudrim zaključcima kralja Fejsala, pa je promijenio ton i način govora, rekavši: ‘Vaše visočanstvo, Židovi govore da je Palestina njihova izvorna domovina i da je njihov pradjed Izrael (Jakub, a.s.) rođen tamo.’
Kralj Fejsal rekao je: ‘Uvaženi predsjedniče, ja se, zaista, čudim Vama, jer Vi se deklarišete kao vjernik (kršćanin) i nesumnjivo je da čitate Bibliju. Zar niste pročitali u Bibliji da su Židovi došli iz Egipta kao osvajači koji su spalili gradove, ubijali žene i djecu?! Kako možete reći da je Palestina njihova zemlja kad ona pripada Kan'ancima, tj. Arapima?! Židovi su došli kao kolonizatori u Palestinu i Vi želite da se, nakon četiri hiljade godina, vrati okupacija i da se na taj način Židovi nasele u Palestini. Pa, zašto onda ne želite da se po istom principu vrati kolonijalizacija Francuske od strane Rimske imperije koja se desila prije samo tri hiljade godina?! Hoćete da mijenjate kartu svijeta u korist Židova, a nećete u korist Rimljana. Osim toga, poznato vam je da smo mi Arapi boravili dvije stotine godina na jugu Francuske, a Židovi su u Palestini proveli svega sedamdeset godina, a zatim su protjerani.’
De Gaulle je na to rekao: ‘Vaše visočanstvo, ali oni kažu da je njihov pradjed rođen u Palestini.’
Kralj Fejsal je odgovorio: ‘Čudno! Vi imate stotinu i pedeset ambasada u Parizu i većina ambasadora rađaju djecu u Parizu. Ako bi ta djeca postala šefovi svojih država i došli tražiti svoje pravo rođenja u Parizu, šta bi bilo sa jadnim Parizom? Kome bi pripao i ko bi njime vladao?’
De Gaulle je zašutio, a onda je rekao: ‘Sada razumijem palestinski slučaj. Ovoga trenutka zaustavljam isporuku oružja Izraelu.’ U to vrijeme Izrael je bio naoružan francuskim, a ne američkim naoružanjem.
Na kraju svoga sjećanja, Al-Dawalibi je zapisao: ”Dočekali smo kralja Fejsala u Dhahranu, kad se vratio sa tog sastanka. Sljedećeg jutra, dok smo još uvijek bili u Dhahranu, kralj Fejsal pozvao je direktora kompanije ”American Tapline”, i rekao mu: ‘Ako samo kap nafte ode Izraelu, mi ćemo vam prekinuti isporuku nafte.’ A kada je saznao da su, i nakon toga, Sjedinjene Američke Države slale pomoć Izraelu, kralj Fejsal je zaustavio isporuku nafte Americi. Zbog toga su u Americi održane demonstracije u toku kojih su se demonstranti okupljali i zaustavljali na benzinskim pumpama i uzvikivali: ‘Želimo naftu, ne želimo Izrael!”’
Tako je kralj Fejsal, na osnovu rezultata razgovora sa De Gaulleom i herojskim stavom prekidanja isporuke nafte Americi, pokazao kako se vodi politika i kakvi bi trebali biti muslimanski državnici i političari.
Kralj Fejsal poginuo je u atentatu koji je na njega izvršio njegov rođak, princ koji se također zvao Fejsal, 25. marta 1975. godine u prijestolnici u Rijadu dok je kralj Fejsal primao goste. Pravi motiv princa Fejsala da ubije kralja Fejsala ostao je do danas misterij. Postoje razne teorije o tome, a najviše se spominje ona da je CIA organizirala taj atentat kako bi uklonili nepodobnog kralja.
Jedna od izjava kralja Fejsala je i ova: ”Mi i naši preci živjeli smo na hurmama i mlijeku, i vratit ćemo se takvom životu.”
Vrijeme će pokazati da li je kralj Fejsal bio u pravu.
