Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hazreti Ebu Bekr, r.a., nije bio mučen kao što su bili mučeni Habab ibn Eret, Bilal ibn Ebi Rebbah, Sumejja i Jasir, ali je Ebu Bekr bio bolji od njih.
Hazreti Ebu Bekr, r.a., nije teško ranjavan u bitkama kao Talha ibn Ubejdullah, Ebu Ubejde el-Džerrah i Halid ibn Velid, ali je Ebu Bekr bio bolji od njih.
Hazreti Ebu Bekr nije poginuo kao šehid kao hazreti Hamza, Mus'ab ibn Umejr, Sa'd ibn Muaz i Omer ibn Hattab, ali je bio bolji od njih.
Šta je onda tajna Ebu Bekrovog uspjeha i njegove nedostižne vrijednosti kod Allaha u odnosu na spomenute i nespomenute ashabe i ostale muslimane?
Govoreći o Ebu Bekru i njegovoj vrijednosti, poznati tabiin Bekr ibn Abdullah el-Muzenijj, rekao je: ”Ebu Bekr nije pretekao druge ashabe mnoštvom namaza i posta, već onim što se učvrstilo u njegovom srcu.”
Dakle, to su djela srca. To je ono čime je Ebu Bekr dostigao stepen koji, nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niko nije mogao dostići. Djela srca su učinila njegov iman takvim da, kada bi se njegov iman vagao sa imanom i vjerovanjem svih drugih muslimana, prevagnuo bi Ebu Bekrov iman.
Naučili smo da se iman ili vjerovanje sastoji od vjerovanja srcem, svjedočenja jezikom i potvrđivanja djelima ostalih organa.
Međutim, mi smo se trudili i trudimo se oko forme dobrih djela i ibadeta, oko njihovog broja, izgovaranja i učenja jezikom i izvršavanja tjelesnim organima, zapostavljajući često puta suštinu imana, a to su djela srca.
Svaki ibadet ima svoju formu i svoju suštinu. Forma namaza je stajanje u namazu, učenje Kur'ana, ruk'u i sedžda, a njegova suština je skrušenost.
Forma ili vanjska manifestacija posta je ustezanje od jela, pića i spolnog odnosa sa suprugom od zore do zalaska sunca, a suština ili duša posta je postizanje stepena istinske bogobojaznosti i pobožnosti.
Forma hadža je oblačenje ihrama, tavaf oko Kabe, stajanje na Arefatu, boravak na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića na džemretima na Mini, sa'j između Safe i Merve, a suština hadžskih obreda je poštivanje šerijatskih propisa i potpuna pokornost Allahu, kao što dolazi u ajetu: ”Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 32.)
Forma dove je podizanje ruku prema nebu i izgovaranje jezikom određenih dova, a suština dove je priznanje i osjećaj naše stalne potrebe za Allahom i Njegovom pomoći.
Forma ili vanjska manifestacija zikra je izgovaranje riječi: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber, i drugih vrsta zikra, a suština zikra je istinsko veličanje Svevišnjeg Stvoritelja, ljubav prema Allahu, strah od Allahove kazne i nada u Njegovu milost i oprost.
Stoga, ne zaboravimo da su djela srca ispred djela ostalih organa.
Jer, sutra ”kada budu ispitivane savjesti” (Et-Tarik, 9.), i ”kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima” (El-Adijat, 10.), neće se spasiti osim ”onaj koji Allahu srca čista dođe.” (Eš-Šu'ara, 89.), i neće ući u Džennet osim onoga ”koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.” (Kaf, 33.)
Ako se dunjalučki uspjeh i željeni cilj dostiže nogama, ahiretski cilj i uspjeh ostvaruje se srcem.
Svemilosni Allahu, ispuni naša srca ljubavlju prema Tebi i potpunom i iskrenom pokornošću samo Tebi. Amin!
