U kompleksu Al Aqse nije dozvoljeno moliti nemuslimanima od 1187. godine. Kao i muslimani diljem regije, a i svijeta, Hamad i 70 ostalih čuvara kompleksa, zaposlenih od strane Vakufa Al Aqse, smatra židovsku molitvu na tim mjestima kao snažnu uvredu.
Rizik većih konfrontacija, ipak, ostaje mali dok god su grupe koje vrše pritisak za pravo židova na molitvu u kompleksu, na relativnim marginama judaizma. Prije 10-ak godina, broj onih koji bi se pojavljivali svakog dana na ulazu u kompleks ne bi prelazio broj prsta na jednoj ruci. Pokušaji obavljanja molitvi su bili dosta rijetki. Glavni Rabinat Izraela je 2007. zabranio židovima da posjećuju lokaciju jer je previše sveta.
Ali zadnjih godina, radikalne judaističke grupacije postaju sve više i više izraelski mainstream te dobijaju podršku nacionalističkih i sekularističkih grupa, kao i brojnih političara, pa i onih u samom vrhu političkog odlučivanja u Izraelu. Preko 100 židova svakodnevno u grupama dolazi u kompleks džamije.
Yossi Farenti, šef policije u Jeruzalemu, je prošle godine izjavio da je broj židova koji posjećuju lokaciju narastao za 27% u prvoj polovici 2014. godine.
“Zaista postoji tendencija pogoršanja stanja u području Temple Mounta (kako Izraelci zovu kompleks) zadnjih godina. Nemoguće je to poreći, svi to vidimo, a i brojke pokazuju”, rekao je Farenti.
Sve veći broj rabina se oglušuje na preporuke Glavnog Rabinata navodeći da ne samo da se posjeta području ne treba zabranjivati, već se treba preporučavati jer je riječ o svetom mjestu.
Mnogobrojne grupe, od kojih su mnoge financirane od strane bogatih pojedinaca i organizacija iz židovske dijaspore, a prije svega iz Sjedinjenih Američkih država, sada vode javnu kampanju za otvoren pristup židovima kompleksu za kojeg se u judaizmu vjeruje da je mjesto odakle je Bog stvorio svijet, i mjesto Drugog židovskog hrama do 70. godine n.e.
Oni žele pravo da i židovi, kao imuslimani mole na tom mjestu, a neki se zalažu i za izgradnju Trećeg židovskog hrama.
Palestinski, kao i ostali muslimani iz regije i svijeta, se boje da im kontrola nad kompleskom Al Aqse polako izmiče iz ruku.
“Oni žele promijeniti pravila”, kaže Hamad.
Smješten na šetalištu istočnog ruba Starog grada u Jeruzalemu, sa Maslinovom gorom i Gestemanskim vrtovima u pozadini, ne postoji mnogo zemljišta od 35 hektara, a da oko njega postiji više sporova.
Ključni momenat u modernoj historiji je bila izraelska okupacija Starog grada u tzv. šestodnevnom ratu 1967. godine. Za izraelske židove, kontrola jeruzalemskog Starog grada je zaokružila njihove političke, vjerske i nacionalne težnje. Nakon pobjede, deseci hiljada židova su krenuli prema Zapadnom zidu za kojeg se vjeruje da je dio Drugog židovskog hrama, sagrađenog prije više od 2500 godina. To je bilo prvo masovno židovsko hodočašće lokaciji hramu nakon 2500 godina.
Ali samo par dana kasnije, sa dozvolom premijera, ministar obrane Moshe Dayan je otišao u posjetu imamima Islamskog Vakufa i predao im ključeve džamije.
“Rekao sam im da će izraelski vojnici napustiti kompleks i ostati van njega”, napisao je Dayan u svojoj autobiografiji. “Izraelske vlasti su ogovorne za generalnu sigurnost, ali Izrael neće intervenirati u privatne stvari muslimana zaduženih za njihovo svetište.”
“Nismo imali namjere kontrolirati muslimansko svetište, niti intervenirati u njihov religijski život.”
S vremenom, status quo je evolvirao pa je Izraelcima dozvoljen obilazak kompleksa ali ne i molitve unutar njega. Izraelska policija i vojska su pomagale u održavanju sigurnosti ali Islamski Vakuf je bio glavni administrativni organ.
I ranije su postojali pokušaji da se to promijeni. 1980. godine, mesijanistička teroristička grupa pod imenom “Židovsko podzemlje”, je planirala da ekslpozivom raznese Kupolu na stijeni, a da se na tom mjestu izgradi novi židovski Hram. Shin Bet, izraelska tajna služna ih je uspjela spirječiti u tom.
1990. druga grupa pod imenom “Vjerni Hramu” je pokušala postaviti kamen temeljac novog Hrama i isprovocirala nasilje u kojem su ubijena 22 muslimana.
Islamski Vakuf smatra da su se stvari počele drastično mijenjati od septembra 2000. godine, kada je Ariel Sharon, tada opozicioni političar, pred izbore posjetio kompleks praćen velikom delegacijom. Palestinci su to protumačili kao veliku provokaciju što je dovela do snažnih nasilnih protesta koji su prerasli u Drugu Intifadu, također poznatu i kao Al-Aqsa intifada. Druga Intifada je trajala oko 5 godina i u tom vremenu više od 3000 Palestinaca i 1000 Izraelaca je poginulo u sukobima i bombaškim napadima. U periodu Druge Intifade, pristup Al-Aqsi je bio snažno ograničen, i za muslimane, i za židove.
Zadnjih godina, grupe koje žele promijeniti status quo su promijenile strategiju i priskrbile si mnogo donatorskog novca, te političke i javne podrške.
Iako još postoje radikalne židovske grupe koje se često upuštaju u verbalne i fizičke konfrotacije sa muslimanima unutar Al-Aqse, organizovane grupe za promjenu statusa quo nastoje predstaviti situaciju kao pravo na religijsku slobodu argumentirajući kako bi židovi morali imati ista religijska prava kao i muslimani.
Najpoznatiji proponent ovog novog pristupa je Yehuda Glick, crvenobradi rabin rođen u Sjedinjenim Američkim Državama koji je 2007. osnovao Temple Mount Heritage Foundation i djeluje kao glasnogovrnik nekoliko organizacija vezanih za Temple Mount.
49-godišnjak, otac osmero djece, je postao javni simbol pokreta za promjenu statusa quo Al Aqsa kompleksa i često je fotografiran u društvu sa političarima iz desničarskih izraelskih stranaka, ili kako studira slike i nacrte novog Hrama.
2013. i 2014. je hapšen zbog konfrotacija sa muslimanima oko Al Aqse i dobio je zabranu posjete lokaciji. Podnio je tužbu i dobio presudu da može posjećivati kompleks jednom mjesečno uz blisku superviziju njegovih kretanja.
Prošlog oktobra, muslimani ljuti zbog prisustva židova na lokaciji, su pokrenuli višestruke nasilne proteste u Jeruzalemu, a jedan mladi Palestinac je upucao Glicka sa četri metka nakon što je ovaj završio jednu konferenciju u Izraelu. Nakon 10 dana kome, i operacije kojom mu je život spasio palestinski muslimanski kirurg, Glick je preživio i uspio se oporaviti.
“Poštujem pravo muslimana da obavljaju molitvu tamo”, rekao je Glick Reutersu. “Ali ne postoji nijedan razlog na ovom svijetu, da na najsvetijem mjestu za judaizam, židovi nemaju pravo obavljati molitvu.”
“Temple Mount je po Bibliji najsvetije mjesto na svijetu, i svi, židovi, kršćani i muslimani, bi trebali imati pravo da se mole tu.”
Agresija
Tako ne misli Mohammad Ahmed Hussein, Veliki muftija Jeruzalema, i predsjednik Islamskog Vakufa.
Kao nositelj pozicije koja postoji neprekidno od 12. stojeća, Hussein je neprikosnoveni vjerski autoritet Al-Aqse i čuvar ključeva džamije. Smatra da se presedan, uspostavljen prije više od 800 godina, ne smije ni u kojem slučaju dovoditi u pitanje.
“Nitko osim muslimana nema dozvolu da obavlja molitvu unutar kompleksa Al-Aqse”, smatra Hussein, striktno referirajući na cijeli kompleks, a ne samo isključivo džamiju.
“Židovske molitve unutar kompleksa Al-Aqse nisu toliko uvreda koliko su čin agresije”, tvrdi Hussein. “Ako židovi pokušaju obavljati molitvu unutar Al-Aqse, to će samo stvoriti dodatne tenzije u regiji.”
Za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, ovo je potencijalno veliki problem.
Netanyahu je više puta ponovio da dogovor postignut nakon okupacije 1967. godine neće biti mijenjan. Ali nakon što je pucano na Glicka, izraelske vlasti su privremeno u potpuosti zabranile pristup kompleksu svima, uključujući i muslimane.
Jordan, koji je sporazumom nakon 1967. dobio neku vrstu simbolične odgovornosti i suvereniteta nad Al-Aqsom, je iz protesta povukao svog ambasadora iz Izraela, prvi put nakon izraelsko-jordanskog sporazuma iz 1994. kojim je Jordan, uz Egipat, postao jedina država koja ima diplomatske odnose sa Izraelom.
Jordanska zabrinutost i ljutnja je bila podržana i od strane Egipta i Saudijske Arabije, važnih faktora na Bliskom istoku, što je kod Netanyahua stvorilo zabrinutost oko regionalne stabilnosti.
Netanyahu je povećao broj sigurnosnih snaga oko kompleksa što je kod mnogih Palestinaca izazvalo osjećaj da promjene oko statusa Al Aqse brzo dolaze.
Mala gesta prkosa
Šest mjeseci kasnije, situacija se malo smirila ali tenzije još postoje.
5 puta sedmično, osim petkom i subotom kada nemaju dozvolu, Židovi religijski nacionalisti se pridružuju grupama turista na Marokanskim vratima, jednom od 11 drevnih ulaza koje nemuslimani mogu koristiti.
Izraelske sigurnosne snage prate grupe od 10 židovskih posjetitelja, oduzimajući im religijske oznake i knjige za molitve za vrijeme posjete. Uskoro im se pridruže i čuvari Vakuf organizacije koji prate obilazak sa distance.
U jednom od nedavnih obilazaka, religiozni židovski teenager sa yarmulkom na glavi i kikama je kleknuo na pod radeći akt molitve. Policija ga je brzo podigla na noge i upozorila da će biti izbačen ako to ponovi.
Kad je grupa prolazila ispred Al-Aqsa džamije, policija ih je upozorila da ne prilaze suviše blizu. Nekolicina je ignorirala upozorenja i krenula prema trijemu na kojem muslimanski muškarci i žene ulaze odvojeno u džamiju.
Grupa žena sa velovima na glavama su ih primjetile i počele izvikivati Allahu Ekber (Bog je velik) u znak protesta zbog njihovog prisustva.
Kada se grupa židova odmaknula od džamije prema šumarku na istočnoj strani trga, pušteni su na miru da obave tajne molitve.
Efrem Goldberg, američki rabin je pisao o svom posjetu Temple Mountu, i kako je bio zastrašen od muslimana tamo.
“U maloj gesti prkosa”, napisao je, “nastavili smo molitve u našim srcima”
Treči hram?
Prošlog mjeseca, otprilike 30 000 židova, mašući izraelskim zastavama, je promarširalo Starim gradom, slaveći Dan Jeruzalema koji je obilježava na dan izraelske pobjede u 6-dnevnom ratu 1967. godine. Palestinski protestanti su se sukobili s njima dok su se približavali Zapadnom zidu.
Neki lijevo orijentirani Izraelci smatraju da je marš bio čista provokacija. Za ostale, marš je prilika za nametanje židovskog prisustva u Starom gradu.
U govoru tog dana, Netanyahu je rekao da samo pod izraelskom vladavinom može postojati religijska sloboda u Jeruzalemu. Vjernici se mole na svetim mjestima, ne unatoč našoj vladavini, već precizno, isključivo zbog naše vladavine u gradu.
Neki Palestinci vjeruju da je pitanje dana kada će oni u izraelskoj vladi koji podržavaju Temple Mount, pokret donijeti odluku o podjeli vremena za molitvu između muslimana i židova po kojoj bi se muslimani molili u određenim vremenskim razdobljima, a židovi u drugim.
Yehuda Glick smatra da Temple Mount pokreti konačno imaju momentum koji ide u samo jednom pravcu.
“Treći Hram, koji će biti kuća za molitvu svih nacija, bit će sagrađen vrlo brzo”, kaže Glick, ponavljajući mantru pripadnika Temple Mount pokreta.
Hamad, koji kaže da je primjetio konstantne promjene u zadnjih 10 godina, radeći kao čuvar Islamskog Vakufa, smatra da je kriza neizbježna.
“Stvari će eksplodirati”, govori 36-godišnjak. “Nema nikakve sumnje u to.”
