Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Islam je vjera koja je utemeljena na lahkoći, blagosti, samilosti i oprostu. Daleko od arogancije, odbacivanja ljudi, proklinjanja, nasilja i nepravde.
Olakšavanje je temeljna intencija Islamskog šerijata. Uzvišeni Allah je objavio: ”Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-Nisa’, 28.)
Zatim: ”I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav Zaštitnik!” (El-Hadždž, 78.)
Gornji ajeti objašnjavaju veličinu i lahkoću islama i dobrotu našeg Stvoritelja, Allaha, dželle ša'nuhu, prema Njegovim robovima. To je put islama i najčišća staza kojom trebaju da hode nosioci islama. Allah, Onaj Koji je objavio knjige i slao poslanike, negira teškoću ovoj vjeri, pa kako onda neko može predstavljati islam u drugačijem svjetlu od onoga u kojem ga je predstavio Onaj Koji ga je objavio.
Jedan od dokaza i jasnih znakova koji govore u prilog tvrdnji da je islam lahka vjera, jeste i taj što je Allah, dž.š., odlikovao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svojstvima uzvišenog ahlaka, tako da je on bio blag, samilostan, lahak i jednostavan u komunikaciji i radu s ljudima, a da je bio osoran i grub ljudi bi se razbježali od njega. Zatim je Knjigu koju je objavio učinio lahkom, prihvatljivom za svakog čovjeka, kao što dolazi u ajetu: ”Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.” (Merjem, 97.)
Govoreći o nadnaravnosti Kur'ana, imam Er-Razi je rekao: ”Ni jedna Allahova Knjiga koju je objavio poslanicima, nije učena napamet osim Kur'ana. Allah je olakšao njegovo učenje napamet kao i njegovo razumijevanje.”
Šerijat je utemeljen na izvanrednom ahlaku, na propisima i ibadetima u čijoj srži je rahmet i milost, olakšavanje i blagost.
Veličanstve primjeri lahkoće i olakšavanja
Allahova dobrota, oprost, neograničenost Njegove milosti i otklanjanje poteškoća od sljedbenika islama ogledaju se u tome što je naredio vjernicima mala i neznatna djela, a za to obećao ogromnu nagradu.
Naprimjer, šta je drugo tevba, već izgovaranje riječi kajanja, a Allah nakon iskrene tevbe i pokajanja oprašta grijehe kao da se nisu ni činili, makar ih bilo kolik’ morske pjene i makar dosezali do nebesa. Allah je učinio Kur'an uputom i lijekom, i svaki vjernik i vjernica se u to mogu lahko uvjeriti.
U lahkoće Šerijata ubraja se i mnoštvo dozvoljenih, a malo zabranjenih stvari. Osnova u Šerijatu je dozvoljenost svega osim onoga što je Šerijat eksplicitno zabranio, svejedno radilo se o međuljudskim odnosima, jelu i piću, odjeći i sl. A ono što je zabranjeno, zabranjeno je s razlogom, i da u njemu nema štete i opasnosti za čovjeka ne bi bilo zabranjeno, jer Allah nije ljudima zabranio ništa što je lijepo, dobro i korisno, već samo ono što je štetno po vjeru, zdravlje, razum i život općenito.
U Kur'anu dolazi: ”Reci: ‘Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ Reci: ‘Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih.”’ (El-A'raf, 32.)
Od lahkoća Šerijata je i to što je Allah naredio Svojim robovima da Ga dozivaju u dovama kako bi im olakšao životne probleme i što ih nije opteretio onim što ne mogu podnijeti, a zatim im je obećao uslišati dove, a jedna od dova vjernika je: ”Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti!” (El-Bekara, 286.) Dova vjernika da mu se olakša u životu je jedna od najvrjednijih dova.
Imam Tirmizi bilježi hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem dolazi: ”Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, ja želim na putovanje i treba mi opskrba za put.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Allah te opskrbio!’ ‘Dodaj još’, rekao je čovjek. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao je: ‘I oprostio ti grijehe!’ Čovjek je rekao: ‘Dodaj još’, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘I olakšao ti dobro djelo gdje god budeš!”’
Ko malo bolje razmisli o ahlaku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovim riječima i djelima, vidjet će da je kompletan njegov ahlak i ponašanje ispunjeno i obilježeno lahkoćom, uljepšano blagošću, ukrašeno oprostom, i ta lahkoća i jednostavnost se jasno vidi u svakom njegovom postupku. Lahkoća je bila obilježje njegovog ahlaka, ibadeta, njegovog pozivanja u islam, kao i njegovog odnosa prema ljudima, muslimanima i nemuslimanima, starima i mladima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o sebi je rekao: ”Allah me je poslao kao učitelja koji olakšava.” (Buharija)
O islamskom ummetu, o svojim sljedbenicima, rekao je: ”Vi ste ummet kojem se želi olakšati.” (Ahmed)
Uvijek je bio nasmijan i prijatan, vedrog lica, lijepe riječi, lijepog edeba i odnosa prema ljudima, pažljiv pri savjetovanju, iskren i u šali, blag i prema grješnicima i prema prijestupnicima.
Jedanput mu je došao neki čovjek i rekao: ”Allahov Poslaniče, ja sam učinio grijeh koji zaslužuje šerijatsku kaznu, pa izvrši kaznu nadamnom!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga pitao za grijeh koji je počinio, pa je nastupilo vrijeme namaza i klanjali su namaz. Nakon što su završili, onaj čovjek je ponovio isto, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zar nisi klanjao namaz sa nama?!” ”Da”, odgovorio je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ”Allah ti je oprostio grijeh.” (Buhari)
Prema vjernicima je bio brižljiv, blag, samilostan i mnogo je opraštao. Govorio je: ”O ljudi, čuvajte se pretjerivanja u vjeri, zaista je one prije vas upropastilo pretjerivanje u vjeri.” (Ahmed)
Upućivao je Allahu dove protiv onih koji otežavaju njegovom ummetu i čine im nasilje: ”Gospodaru moj, ko bude vladar u mome ummetu, pa im oteža, i Ti njemu otežaj, a ko im bude vladar, pa bude blag prema njima i Ti budi blag prema njemu.” (Muslim)
Govorio je: ”Džehennemska vatra je zabranjena je onome ko je blag, lahak i blizak ljudima.” (Tirmizi)
