Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poznati pakistanski pjesnik i filozof, Muhamed Ikbal, u svojim mnogobrojnim djelima i spisima ostavio nam je i jednu dirljivu i nadasve poučnu priču o njegovom ocu, u kojoj se otkriva sva dubina i snaga vjere (imana) u Allaha, dželle šanuhu, kod njegovog oca, kao i prefinjene metode islamskog odgoja.
Naime, Muhamed Ikbal, ispričao je: ”Jedanput je pred našu kuću došao prosjak koji je snažno pokucao na vrata, pa sam ja izašao (bio sam tada dječak) i udario ga štapom po glavi, tako da mu se prosulo sve ono što je bio sakupio od sadake koju su mu ljudi udijelili.
To je toliko teško palo mome ocu da je zaplakao, rekavši mi kroz suze: ‘Sutra, na Sudnjem danu, sakupit će se ummet najboljeg čovjeka i najodabranijeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pred Uzvišenim Allahom.
Sakupit će se svi ljudi iz ovog plemenitog ummeta: vladari, mudraci, učenjaci, šehidi, ali i grješnici, a doći će i ovaj prosjak koji će povišenim glasom vikati i žaliti se.
Sine moj, šta ću odgovoriti našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ako mi bude rekao: -Allah ti je poklonio i povjerio sina, a ti ga nisi odgojio mojim odgojem, čak nisi uspio od njega načiniti čovjeka, a kamoli dobrog vjernika.
Razmisli, sinko moj, o tom Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, ukoru i o mojoj sramotnoj poziciji i stanju između straha i nade. Pa, zar ćeš osramotiti svoga babu pred našim Gospodarom, Allahom, dželle šanuhu, i pred našim poslanikom, Muhammedom, Mustafom, sallallahu alejhi ve sellem?!
Stoga, sine moj, budi darežljivi dobročinitelj sa grane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, budi mirisni cvijet i blagi povjetarac njegovog proljeća, i uzmi za sebe barem dio njegovog odgoja i ahlaka.”’
