Nije Mustafa Busuladžić bio nikakva kontroverzna figura, kao što je objavljeno na Twiter profilu Američke ambasade u BiH, i nema razloga za izražavanje žaljenja što su kantonalne vlasti po njemu nazvale jednu školu. On je bio intelektualac, prosvjetitelj, musliman. A onda su ga ubili.
Da li je prihvatljivo da su u Ambasadi nasjeli na interpretaciju Busuladžićevog odlomka o Jevrejima u Sarajevu? Čitanjem njegovog djela vidljivo je da om brine o onima koji ne mogu kupiti robu na Čaršiji pa trgovce kritikuje zbog nabijanja cijena, kamatarenja, podvala, krijumčarenja. Kritike adresira i muslimanima.
Zašto su ga komunističke totalitarne vlasti ubile? Između ostalog i zbog knjige koju je komunistički režim kasnije rehabilitovao kada im je trebalo da ukažu na zločine Sovjeta. To znači da su ga ubili iz ideoloških razloga, jer se nije slagao sa komunizmom, nije ni sa imperijalizom, a bio je i protiv fašizma. Snažno i svakim slovom.
„Islam (je) prirodni protivnik i komunizma i fašističko-rasističkih shvatanja“, napisao je Busuladžić u spisu „Dužnost islamskih naroda“. Na istom mjestu Mustafa kaže kako treba da se „spriječi svaki komunističko-fašistički utjecaj među muslimanima“. Ovo su samo neki od antifašističkih i antitotalitarnih misli i poruka, a fašističke, ili bilo koje druge nehumane, nije potpisao.
Teško je zamisliti da ambasada zemlje kojoj nije teško doći do svih bitnih informacija iz cijelog svijeta, pa i izvan njega, ne zna za ove antifašističke retke. Da li je objašnjenje u propustu uslijed kojeg je neki neinformirani, a možda i zlonamjerni službenik sa pristupom Twiter profilu napisao neprihvatljivu kvalifikaciju? Ili je ovo zaista stav Ambasade, pa tako i Sjedinjenih Američkih Država, bez obzira što su im poznate činjenice o antifašizmu Busuladžića?
Nije prethodno pitanje suvišno jer su blagonaklono gledali na osobe koje, ne da su bile kontroverzne, već su dokazani zločinci. Ne želeći stvarati mučninu onima koji čitaju ove redove, izostavit ćemo postavljanje fotografija klanja, ubijanja koje su vršile četničke horde tokom Drugog svjetskog rata. Vjerujemo da je bespotrebno ukazivati na karakter tadašnjeg četničkog pokreta. Dovoljno je pogledati recidive te ideologije koju smo imali tokom rata u BiH, ali imamo je i sada, u miru, oličenu u Ravnogorskom četničkom pokretu. Upravo su SAD odlikovale njihovog vođu, Dražu Mihailovića. Da li je spašavanje američkih vojnika alibi i razlog da se pređe preko desetina hiljada ubijenih Bošnjaka i drugih iza kojih je stajao Mihailović?
S jedne strane imamo negodovanje zbog imena antifašiste, a sa druge šutnju zbog odlikovanja fašiste.
