Najmanje desetak američkih vojnih lokacija diljem regije Zaljeva toliko je oštećeno iranskom odmazdom na američke i izraelske napade da njihova prisutnost sada stvara znatno više ranjivosti nego koristi, tvrdi skupina stručnjaka za Bliski istok.
Izvorno otkriće o stanju baza prvi put je objavljeno u The New York Timesu prošlog mjeseca, gdje su opisane kao “gotovo nenastanjive”.
Trumpova administracija tek treba priznati razmjere pretrpljene štete.
“Ovo je fizička arhitektura američke nadmoći, a Iran ju je u biti učinio beskorisnom u roku od mjesec dana”, rekao je Marc Lynch, direktor Projekta za političke znanosti Bliskog istoka na Univerzitetu George Washington, na godišnjoj konferenciji Arab Centra Washington DC.
“Ne vidimo potpuno i tačno izvještavanje o razmjerama štete koja je nanesena američkim bazama u regiji”, dodao je.
Pristup tim lokacijama – od kojih su neke logistička središta, a ne nužno aktivne baze – strogo kontroliraju i Pentagon i same zaljevske države: Bahrein, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar i Oman.
Prošlog mjeseca zabranili su fotografiranje i širenje bilo kakvih videozapisa iranskih projektila na svom nebu.
Vođe Zaljeva prethodno su obećali da neće dopustiti SAD-u da koristi baze na njihovom teritoriju za rat.
“Moji prijatelji u regiji, poslat će mi slike baze u Bahreinu”, rekao je Lynch, misleći na pomorsku podršku na otoku, koja je dom američke Pete flote i u kojoj se nalazi oko 9.000 vojnog osoblja.
“Baze diljem regije trpe stvarnu štetu, i mislim da je vrlo malo vjerojatno da ćemo se ikada vratiti i ponovno smjestiti našu Petu flotu u Bahrein. Previše je ranjiva”, dodao je.
“Dakle, u određenom smislu, cijela svrha ‘Američkog Bliskog istoka’ se srušila i još nemamo alternativni način artikuliranja ili razmišljanja o tome šta bi ga moglo zamijeniti.”
‘Manje koristi, više tereta’
Ukupno postoji 19 lokacija kojima upravlja američka vojska širom Bliskog istoka – područja koje se proteže od Egipta do Iraka, i od sjeverne Sirije do južnog Omana.
Ove lokacije mogu obuhvaćati do 50.000 vojnika ukupno.
Raspoređivanje američkih trupa u regiji datira iz kasnih 1950-ih, ali trenutna veličina i opseg aktivnih baza u Zaljevu konkretno su se materijalizirali nakon Zaljevskog rata 1990. godine, u kojem je SAD intervenirao kako bi oslobodio Kuvajt od iračke okupacije.
Dogovor je bio zaštita u zamjenu za naftu i petrodolare.
Ali u svjetlu američko-izraelskog rata protiv Irana, ta transakcija nije tako dobro prošla za Zaljev, koji je ostao nezaštićen od iranskih napada na svoja energetska i druga strateška postrojenja.
Oslanjanje na SAD dodatno je otežano činjenicom da ovosedmični sporazum o prekidu vatre nije eksplicitno okončao iranske napade na imovinu SAD u zaljevskim državama, što je mnoge u Zaljevu navelo da izraze osjećaj izdaje.
“Te baze nisu bile odvraćanje od iranskih napada. Umjesto toga, postale su meta tih napada. Postale su magneti za te napade, i kao rezultat toga, oslanjanje na američki sigurnosni kišobran doista se čini razbijenim”, objasnio je Trita Parsi, izvršni potpredsednik Instituta Quincy.
Zaljevske zemlje su pred velikim izazovom kako izgraditi sigurnosni sitem i kuda se okrenuti. Pojedine zaljevske zemlje već vode kampanju da svoju sigurnost povjere Izraelu. Ako se to dogodi, jednog dana će ponovo svjesni kako su prevareni kao i u slučaju Amerikanaca i njihovih baza.
