Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opisujući nagradu koju je pripremio Svojim iskrenim robovima, Allah nam u Kur'anu otkriva veličanstven prizor u kojem meleki ulaze kod stanovnika Dženneta na svaka vrata, radosni zbog njih i obradovani njihovim stanjem, i žure da ih pozdrave riječima: ”Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!” (Er-Ra'd, 24.)

Kakva li je to samo nagrada i kakav veličanstven prizor!

Pred vjernicima koji su ušli u Džennet otkriva se stvarnost koja u nekoliko riječi sažima čitav njihov dunjalučki život. Završena su iskušenja, prestale su teškoće, nema više straha od onoga što dolazi, niti bola i tuge zbog onoga što je prošlo. A zatim meleki ulaze kod stanovnika Dženneta na svaka vrata, ne samo da im kažu da su spašeni, već da im u nekoliko riječi objasne cijeli njihov život: ”Zato što ste trpjeli.”

Tada postaje jasno da ništa od onoga što su pretrpjeli na Allahovom putu nije bilo izgubljeno. Ni bol čiju mudrost nisu razumjeli, ni dova čiji je odgovor ”kasnio”, ni strasti kojima su odolijevali, ni pokornost u kojoj su ustrajali. Sve ono što je u određenom trenutku izgledalo kao teret, zebnja, odricanje i čekanje dobija svoj puni smisao u trenutku kada čuju ove riječi: ”Zato što ste trpjeli.”

U tim riječima sadržana je potvrda da njihov trud nije bio zaboravljen niti je ijedan trenutak strpljenja na Allahovom putu prošao bez nagrade.

A kada bismo pokušali zamisliti veličinu tog susreta, dovoljno je da pomislimo kako bi se čovjek osjećao kada bi ga neki od velikana ovoga svijeta lično dočekao, posebno pozdravio i pohvalio, prije nego što ga uvede u raskošnu palaču koju mu je pripremio kao nagradu za ono što je učinio. Koliko bi mu značio taj pozdrav i koliko bi mu u tom trenutku izgledalo mâlo sve ono što je ranije podnio da bi zaslužio takvu počast.

A šta tek reći za trenutak kada vjernika u Džennetu dočekaju meleki i pozdrave ga riječima: ”Mir neka je vama zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”

Tada će sva dunjalučka uživanja izgubiti svoju vrijednost pred onim što mu je Allah podario: gledanjem u Allahovo Lice, blizinom vjerovjesnika i blagodatima koje nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho čulo i koje nijednom čovjeku nisu mogle pasti na um.

Zanimljivo je da meleki stanovnicima Dženneta ne čestitaju na onome što je u ljudskim očima najčešće mjerilo uspjeha. Ne kažu: ”Mir vama zbog onoga što ste posjedovali”, niti zbog ugleda koji ste stekli, niti zbog pobjeda koje ste ostvarili. Njihov pozdrav vezan je za jednu drugu osobinu: ”zbog onoga što ste trpjeli”. Time se ukazuje na istinu koju čovjek na dunjaluku često zaboravlja: put do Allaha ne određuje snaga početnog zanosa, nego ustrajnost i postojanost na tom putu.

Nije presudno s kakvim je zanosom čovjek krenuo, nego da li je ostao postojan sve do cilja. Važno je da je kroz iskušenja sačuvao srce od skretanja, ostao vjeran svome zavjetu i sačuvao svoj iman onda kada je bilo najteže.

Strpljivost ovdje ne znači pasivno podnositi ono što čovjeka zadesi, već snagu duše koja pati, ali ne skreće s Pravog puta. To znači ostati pokoran Allahov rob i u blagostanju i u teškoći; sačuvati srce od nezadovoljstva Allahovom odredbom, jezik od prigovora, ruku od harama a korak od posrtanja.

To je i ustrajnost na istini kada za nju nema mnogo pomagača i kada se iskušenje oduži. U svemu tome čovjek pokazuje da mu je Allahovo zadovoljstvo preče od vlastite udobnosti i trenutnih osjećaja.

Vrijedi ovdje zastati i kod riječi ”Mir” (selam). To je veličanstveni pozdrav kojim se završava vjernikov život ispunjen iskušenjima i otvara život u kojem više nema straha, tuge ni bola. Nema neizvjesnosti koja čovjeka uznemirava niti gubitka koji mu može pomutiti radost. To je mir nakon kojeg nema nemira i sigurnost koju više ništa ne može ugroziti. Tek tada čovjek potpuno razumije koliko je veliko ono što je na dunjaluku podnosio radi Allaha.

Tada će mu postati jasno da nijedna patnja nije bila uzaludna i da nijedna suza prolivena u samoći nije bila izgubljena. Allah zna za ono što ljudi nisu vidjeli, zna za borbe koje su se odvijale u ljudskom srcu i za trenutke u kojima je čovjek, iako slomljen teškoćom, izabrao pokornost. Ono što je na dunjaluku izgledalo kao dugo čekanje, odricanje ili gubitak tada će mu se pokazati u sasvim drugom svjetlu. Shvatit će da je iza mnogih iskušenja, čiju mudrost tada nije mogao razumjeti, stajala Allahova odredba koja ga je vodila prema ovom susretu.

Zato riječi kojima se završava ovaj ajet imaju posebnu težinu: ”Divno li je najljepše prebivalište!” Krajnja vrijednost čovjekovog puta ne mjeri se onim što je na njemu izgubio niti težinom iskušenja kroz koja je prošao, nego onim do čega ga je njegova pokornost Allahu na kraju dovela.

Put onih koji slijede istinu može početi u oskudici, a nastaviti se kroz umor, odricanje i iskušenja, ali njihov završetak je – mir. Nasuprot tome, život onih koji slijede zabludu može biti ispunjen snagom, izobiljem, ugledom i uživanjem, ali taj početni ”sjaj” nije mjerilo puta, već njegov kraj.

Ovaj ajet strpljivom vjerniku ne govori samo: ”Izdrži!” On mu govori da njegovo strpljenje ima svoj trenutak nagrade. Iza vrata koja su mu se činila zatvorenim čekaju vrata kroz koja će mu meleki ući i nazvati mu selam. Svaki put kada je Allahovo zadovoljstvo pretpostavio vlastitom komforu, napravio je još jedan korak prema tom veličanstvenom susretu i pozdravu: ”Mir vama zbog onoga što ste trpjeli!”

To je nagrada vrijedna svakog strpljenja i svake teškoće koju čovjek podnese na putu prema Allahu! Jer, doći će dan kada će nestati svaki umor, bol, tjeskoba i tuga ovoga svijeta, a u Džennetu će ostati riječi koje će vječno odzvanjati: ”Selamun alejkum!”