Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je: ”Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.” (El-Enfal, 11.)

Ovaj ajet objavljen je u kontekstu Bitke na Bedru, kada su muslimani bili malobrojni i suočeni s vojskom koja ih je nadmašivala i brojem i naoružanjem. Uz to, ni okolnosti na mjestu na kojem su se zatekli nisu im išle u prilog. Tlo je bilo pjeskovito i rastresito, vode je nedostajalo, a neke je obuzeo strah od onoga što ih očekuje. U takvom spletu okolnosti šejtanu je bilo lakše da stvarnu teškoću predstavi kao znak nadolazećeg poraza i povod za sumnju i malodušnost te da u njihova srca ubaci misli koje su raspirivale strah i nesigurnost.

Ali upravo tu, u takvim okolnostima, stigla je Allahova pomoć, i to ne u jednom obliku, nego kroz niz blagodati: san, smiraj, čišćenje, snagu i postojanost.

Allah u ovom ajetu najprije spominje san: ”Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete.”

I to nije bez razloga. Čovjek obuzet strahom teško može sklopiti oči. Njegova čula ostaju budna, misli se umnožavaju, a srce je uznemireno. Zato je san koji ih je obuzeo bio više od tjelesnog odmora. Bio je znak sigurnosti koju im je Allah podario. Kada su muslimani uoči Bedra osjetili pospanost, shvatili su da ih Allah nije prepustio njihovim strahovima i brigama, nego da ih obuhvata Njegova zaštita.

Zatim Allah kaže: ”I s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio.”

Allah je spustio kišu koja je imala sasvim stvarnu i neposrednu svrhu. Njome su se vjernici napili, uzeli abdest i okupali. Ono što im je bilo potrebno za tijelo Allah im je spustio s neba. Ali kiša nije riješila samo pitanje vode. Ona je uklonila i jednu od okolnosti kroz koju je šejtan pokušavao unijeti nemir u njihova srca.

Izraz ”ridžzuš-šejtan” – šejtanovo uznemiravanje – ovdje se odnosi na ono što je šejtan ubacivao u njihove duše od sumnji, zastrašivanja i uznemirujućih misli: Kako ćete se boriti kada nemate vode? Kako ćete tako malobrojni pobijediti mnogobrojnu i do zuba naoružanu neprijateljsku vojsku?

Tako šejtan čovjeku ne mora izmisliti nevolju; dovoljno je da mu ponudi očajničko tumačenje stvarne nevolje.

Međutim, Allah im je tada poslao kišu, pa je voda ugasila žeđ, omogućila čišćenje i uklonila ono na čemu je šejtan mogao graditi svoje sumnje i strahove.

Zatim slijede Allahove riječi: ”I da bi srca vaša jakim učinio.”

To znači da osnaži njihova srca strpljenjem i čvrstim uvjerenjem te da ih sačuva od rasula i nemira. Kada čovjeka obuzme strah, može izgubiti prisebnost i odlučnost. Allahovo učvršćivanje srca znači da im je podario smirenost i sačuvao ih od toga da ih sumnje i slutnje iscrpe prije nego što je sukob uopće počeo.

A nakon učvršćivanja srca dolazi učvršćivanje vjerničkih koraka: ”I njome korake vaše učvrstio.”

U ovom izrazu spojena su dva značenja koja se međusobno dopunjuju. Kiša je, s jedne strane, učinila tlo čvršćim i pogodnijim za kretanje i borbu. Ono što je bilo rastresito postalo je postojanije pod njihovim nogama. Ali značenje ovog ajeta obuhvata i širi smisao: Allah je kišom učvrstio njihove korake i u borbi. Tako je kiša istovremeno bila tjelesno učvršćenje na zemlji i duhovno učvršćenje u odlučnom trenutku.

Kako je samo zadivljujući redoslijed Allahove milosti u ovom ajetu!

Allah najprije spominje san, zatim kišu, potom čišćenje i odstranjivanje šejtanovog uznemiravanja, nakon toga učvršćivanje srca, a na kraju učvršćivanje koraka. Kao da se pred nama odvija put kojim čovjek izlazi iz unutrašnjeg nemira prema postojanosti: najprije se smiruje srce, zatim se čovjek priprema za ono što je pred njim, a onda dobija snagu da na tom putu ostane čvrst. Jer kolebljiv i nesiguran korak odraz je srca koje još nije pronašlo smiraj.

Muslimani su očekivali pobjedu, a prije nje stigao im je smiraj. Jer najveća pomoć nije nužno u tome da neprijatelj nestane pred tobom, nego da strah izgubi vlast nad tvojim srcem. Opasnosti koje te okružuju možda se u istom trenutku neće promijeniti, ali Allah može promijeniti tvoje stanje u odnosu prema njima. Može ti podariti srce koje ono što je jučer vidjelo kao razlog za strah i nemir danas vidi kao priliku da pokaže čvrstinu svoga uvjerenja.

U ovom ajetu na zadivljujući način susreću se materijalni uzroci i darovi vjere: kiša koja je pala oprala je njihova tijela, odagnala šejtanovo uznemiravanje i pridonijela učvršćivanju njihovih srca i koraka. Kada se Allahov bereket nečega dotakne, tada ono nadilazi svoju uobičajenu materijalnu funkciju. Voda više nije samo voda; ona postaje sredstvo čišćenja, smiraja i pripreme za suočavanje s neprijateljem. Kada Allah preuzme brigu o nečemu što naizgled djeluje malo i neznatno, On od toga može otvoriti čitav niz vrata Svoje milosti.

Ovaj ajet nas uči i tome da šejtan nastoji iskoristiti teške okolnosti kako bi u čovjeku oslabio pouzdanje u Allahovu pomoć. Žeđ mu predstavlja kao nagovještaj poraza, malobrojnost kao dokaz slabosti, a odgađanje olakšanja kao privid da je čovjek prepušten samome sebi.

Allahova milost, međutim, ponekad dolazi upravo s one strane kroz koju je ušla sumnja. Ako je šejtan u njihove duše ubacivao nemir zbog nedostatka vode, Allah je spustio vodu i njome poništio njegove vesvese, očistio njihovu vanjštinu i ojačao njihovu nutrinu.

Kako je samo lijep i smirujući izraz: ”da učvrsti vaša srca!” – ﴿وَلِيَرْبِطَ عَلَىٰ قُلُوبِكُمْ﴾

Čovjeku u času straha nije nužno potrebno da zna šta ga čeka niti kako će se iskušenje završiti. Potrebno mu je srce koje se oslanja na Allaha i koje ne može pokolebati neizvjesnost i strah od mogućih ishoda. Bitka može još trajati, ali strah više ne određuje njegove odluke. Put može ostati težak i neravan, ali on njime može koračati postojano, jer je Allah učvrstio ono od čega zavisi postojanost i čvrstina koraka – njegovo srce.

Ovaj ajet nas uči da pobjeda ne počinje tek onda kada protivnik padne, nego onda kada strah nestane iz srca. Srce je mjesto iz kojeg proizlaze njegove najvažnije odluke; kada njime ovlada strah, čovjek može imati snagu u rukama, ali mu može nedostajati odlučnost da je upotrijebi, može imati oružje, ali mu može nedostajati postojanost pred iskušenjem. Zato Allah najprije učvršćuje srce vjernika, jer od njegove čvrstine zavisi i postojanost njegovog koraka.

Allahova briga može prethoditi olakšanju kroz tihi san, kap vode ili smiraj koji Allah spusti u srce, a da čovjek i ne zna odakle je došao. Upravo onda kada pomisli da je na ivici sloma, Allah učvrsti njegovo srce i podari mu snagu da ustane, ne zato što je odjednom postao snažniji sâm po sebi, nego zato što je spoznao da nije sâm i da je Allahova pomoć blizu.

Gospodaru naš, spusti na nas smirenost i sigurnost kada nas pritisnu strahovi, očisti naša srca od uznemirujućih šejtanovih došaptavanja, učvrsti ih snagom uvjerenja i učini naše korake postojanim onda kada put pred nama postane težak i neizvjestan. Amin!