Vlada Sjedinjenih Američkih Država ga je stavila na crnu listu zbog Kingpinog zakona iz 2012. godine, jer tvrdi da on vodi sjedište kriminalne porodice odgovorne za trgovinu drogama preko Afganistana u Tursku i u Evropu. Ipak, kretanjem po cijeloj istočnoj Evropi, Kelmendi se pokazao kao nedostižna meta dok je proširivao svoju imperiju mafije na Balkanu, piše američki portal Gangsters Inc., specijaliziran za izvještavanje o globalnim mrežama organiziranog kriminala.
Hronika
Tekst o netom presuđenom narko-bossu Naseru Kelmendiju prenosimo u integralnom obliku.
Rođen 15. februara 1957. godine u Peći, Kosovo, etnički Albanac, navodi se da je Kelmendi vodio jednu od najmoćnijih kriminalnih porodica na Balkanu, regionu koji se proteže od srpsko-bugarske granice do Crnog mora ruta koja je poznata otprije kao ruta za šverc. Počeo je u Sarajevu početkom devedesetih a kasnije će u posao uvesti sinove Elvisa, Liridona i Besnika.
Prema podacima Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) i Interpola, on vodi veliku kriminalnu mrežu koja je uključena u iznuđivanje, kamatarenje i krijumčarenja većih razmjera preko Balkana, heroina, oružja i cigareta iz zemalja poput Afganistana i Turske u Evropu. Njegova protivzakonita dobit je uložena u bezbrojne legitimne poslove. Posjeduje hotele, poslove za prevoz robe. Biti vlasnik mnogobrojne imovine možete biti kad prometujete narkotike širom Evrope. Vlasti tvrde da je od 2000. god. do 2012.god Kelmendi kao rukovodilac klana „upravljao i usmjeravao kupovinu, pripremu, transport, prodaju i distribuciju velikih količina heroina, ekstazija, speeda i drugih droga, kao i prerađevina lijekova kao što je anhidridna kiselina, kroz dobro organizovane kriminalne mreže. Mreža je uključivala osobe zadužene za miksanje droge, planiranje prodaje i distribucije. Osoba koja je bila direktno zadužena za distribuciju droge između Turske, Balkana i Holandije, kao i pojedinaca koji su bili distributeri po Srbiji. Sva trojica kasnije će se okrenuti protiv Kelmendija i svjedočiti o zločinima koje su počinili po njegovim naređenjima.
Prije nego što se to desilo, oni su radili sa Kelmendijevim sinom Liridonom, koji je bio zadužen za distribuciju droge po Srbiji i drugim evropskim zemljama. Mehanović Haris koji je radio kao vozač i osobni zaštitar, Sead Akelić je bio drugi vozač, Željko Božić je bio automehaničar koji je pravio tajne odjeljke na autima u kojima je skrivana droga. Hakija Krlić i Ilijier Jastrati su bili kontakt osobe u Turskoj. Asmir Kalač je planirao isporuke droge.
Većina švercanja je obavljana korištenjem skrivenih odjeljaka u automobilima, kao što su modifikovane komore u rezervoarima, namještaj koji je se sastojao od šupljina, lažni donji podovi u kamionima, skriveni u voću i povrću ili odjeći, i korištenjem raznih drugih metoda. Putem dobro koordiniranih ruta krijumčarenja narkotika, velike pošiljke ekstazi pilula su ušle u Holandiju i prevezene u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, gdje su prepakivane i transportovane dalje prema Istanbulu u Turskoj, gdje je ekstazi zamijenjen za heroin i druge droge. Droga koja bi stigla u istanbul potom bi bila prevožena preko Bosne i Hercegovine i Kosova a potom isporučivana i prodavana dilerima i distributerima širom Evrope. S obzirom na to da je njegov uspjeh porastao, tako su se proširivale i rasle njegove veze. Navodi se da ima bliske veze sa nekim od vodećih kosovskih političara i nekoliko moćnih privrednika, uključujući Fahrudina Radončića, koji posjeduje najveće bosanske novine.
U tom trenutku, jednostavni mafijski šef pretvara u nešto mnogo opasnije: igrača u svijetu globalnog biznisa i politike. Nije ni čudo što ga je Ministarstvo trezora Sjedinjenih Država dodalo na svoju glavnu listu listu 2012. godine. Ubrzo nakon toga, Sud Bosne i Hercegovine izdao je potjernicu za hapšenje Kelmendija. Optužnica ga je teretila za trgovinu drogom i ubistvo bosanskog kriminalca Ramiza “Ćele” Delalića iz 2007. godine, koji se družio sa Kelmendijem i ostalim članovima podzemlja. Delalić je bio ratni vojnik bosanskih Muslimana koji je započeo karijeru u organizovanom kriminalu nakon ratova na Balkanu. Tužioci kažu da je Delalić ometao Kelmendijeve međunarodne operacije trgovine drogom u Sarajevu i širom regiona, time što je bosanskim organima za provođenje zakona davao informacije o Kelmendijevim kriminalnim aktivnostima. Kelmendi je Delalića smatrao odgovornim za ubistvo bliskog saradnika Selvera Lekića. Ako to nije bilo dovoljno, Delalić je navodno koristio stare ratne zamjerke i događaje za javno diskreditovanje drugih kriminalnih grupa, koje su vodili gangsteri drugih etničkih grupa, poput onog na čelu sa Darkom Elezom. Uprkos svim etničkim napetostima i nasilju tokom balkanskih ratova, lokalni klanovi uspjeli su da opstanu.
Rat je loš za posao, a posao je ono što svi imaju. Dok Delalić pokušava da raspiri stare vatre zasnovane na etničkoj pripadnosti, svi su se složili da ga je potrebno eliminisati. Prema optužnici, u 2006.godini Kelmendi je angažovao dvojicu poznatih srpskih ubica Strahinju Rašetu i Nebojšu Vukomanovića da ubiju Delalića. On i nekoliko drugih kriminalaca su im platili 100.000 evra. Da bi se stvari odvijale u skladu sa planom, Kelmendi je lično otputovao u Srbiju da preda novac posredniku koji bi ga proslijedio ubicama nakon završetka posla. Gotovo je bilo sigurno da će pogubljenje ići prema planu. Kako nije moglo? Rašeta i Vukomanović bili su hladnokrvne ubice i dio zločinačke porodice Rašeta.
Oni su pripadali zločinačkoj grupi pod vodstvom Milana “Sandokana” Ostojića koji je djelovao van grada Šapca u Srbiji. Ubistva su bila njihova osnovna djelatnost, policiji su saopštili informatori. Rašeta je obično bilo čovjek koji je povlačio okidač, a Vukamanović bi bio u blizini, pružajući pomoć kada je neophodno. Ostojić bi primao zahtjeve i dodjeljivao zadatke. Iskusni i hladnokrvni, muškarci su ispunili svoje ugovorne obaveze. U ljetnoj večeri u junu 2007. godine, oko 23:30, Rašeta je ispalio 27 metaka u Delalić sa svojim Heckler & Koch. Da bi se uvjerio, ušao je i pucao još nekoliko metaka u glavu palog šefa kriminala. Bilo je potrebno nekoliko godina da se stvari poklope, ali krajem 2012. vlasti su optužile Kelmendija da je stajao iza ovog brutalnog pokolja. Imali su ga.
Naravno, sa uticajnim čovjekom kao što je Kelmendi stvari nikad nisu jednostavne. Kada su vlasti krenule u potragu za njim, otkrili su da je njihova meta već pobjegla van zemlje. Izdali su međunarodnu potjernicu, što je rezultiralo hapšenjem Kelmendija 6. maja 2013. godine od strane policije u Prištini, na Kosovu.
Međutim, pošto dvije zemlje nemaju sporazum o izručenju, Kelmendi je već naredni dan bio slobodan. Još jedan nalog je izdat, ovaj put konačno ka Kelmendijevom pritvoru dok čeka na suđenje. 61-godišnji mafijski šef uporno je odbacio sve optužbe protiv njega. Na sudu je pronašao ljude koji su mu vjerovali. Oslobodili su ga optužbe za organizovani kriminal i ubistvo. Ipak, okrivljen je za trgovinu narkoticima. Kako nisu mogli, s obzirom na hrpu dokaza ? U četvrtak 1. februara 2018. osuđen je na 6 godina u kosovskom zatvoru. Neizvjesno je da li se njegova priča završava ovdje.
(Slobodna Bosna)
