Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti danas su obilježene 33. godine oslobađanja Mijatovića kose i pogibije ratnog heroja Safeta Isovića, zamjenika komandanta Druge viteške brigade, dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i odlikovanja za vojne zasluge sa “Zlatnim mačevima”.
Na spomen obilježju danas su se okupili članovi porodice, saborci i prijatelji kako bi još jednom odali počast čovjeku koji je svoje ime zauvijek upisao u historiju naše domovine.
Cvijeće je danas položio i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović kazavši kako su pokušali da unište jedan narod, ali Safetova djeca i unučadi su dokaz da i danas trajemo.
– Kada danas pogledamo među okupljene, vidimo djecu i unučad naših šehida i branitelja. Mnogi od njih nisu ni bili rođeni kada se vodila bitka za Mijatovića kosu.
Slobodu koju danas žive naslijedili su od onih koji su imali hrabrosti stati u odbranu svoje zemlje kada je bilo najteže.
Zato je izuzetno važno da im pričamo o Safetu Isoviću i svim herojima koji su svoje živote utkali u temelje Bosne i Hercegovine. Ne da bi živjeli u prošlosti, nego da bi razumjeli koliko je vrijedna sloboda koju danas imaju – kazao je ministar Osmanović.
Ministar se osvrnuo i na borbe koje danas vodimo na drugim terenima.
– Simbolično, upravo danas, dok obilježavamo ovu godišnjicu, naša reprezentacija nastupa na Svjetskom prvenstvu protiv Kanade. Na drugom kraju svijeta naši reprezentativci nose grb Bosne i Hercegovine na svojim prsima, baš kao što su ga prije 33 godine u svojim srcima nosili branitelji na Mijatovića kosi i svakom pedlju naše domovine.
Različite su utakmice, različita vremena i okolnosti, ali osjećaj ponosa, pripadnosti i ljubavi prema domovini ostaje isti.
Neka nam sve ovo danas bude trajni podsjetnik da se ljubav prema domovini ne mjeri riječima nego djelima – nekada na liniji odbrane, a danas na sportskim terenima, u učionicama, na radnim mjestima i svuda gdje se časno predstavlja Bosna i Hercegovina – poručio je ministar Osmanović.
Dvanaestog juna 1993. godine Safet Isović poveo je “vitezove” da oslobode Mijatovića kosu da bi se ublažio pritisak na naselje heroja Sokolje i da bi se ono moglo kasnije uspješnije braniti.
Vitezovi su u kratkom naletu, njih otprilike 120, za 20-tak minuta oslobodili ovaj prostor, odakle se sijala smrt po novogradskim naseljima.
Nažalost, u toj bici od minobacačke granate život je izgubio Safet Isović, kojeg su borci odmilja zvali Tigar sa Žuči. Safet Isović je poginuo u jeku oslobađanja ovog prostora, ne dočekavši vijest da je Mijatovića kosa oslobođena. U ratnom periodu od sedam dana Druga viteška ostala je bez komandanta i zamjenika komandanta brigade.
