Arapi uvjek zadnji saznaju šta se ”iza brda valja”

264
funny-arabs-29

Dr. Nasir el-Umer

Prijevod: Semir Imamović

Od svih geografskih karata, najpodložnije promjenama, stalnim prekrajanjima i prilagođavanju volji velikih sila i aktuelnom odnosu snaga na terenu su one političke, a opet, najpromjenjivija (najnesigurnija) politička karta je karta arapskog regiona, koji bez sumnje, predstavlja najtrusnije političko tlo i najmanje otporno na hegemonističke ambicije Zapada. Upravo u ovom trenutku, dok pišem ovaj tekst, velike svjetske sile provode novu strategiju u arapskom regionu, koja bi ga trebala dodatno oslabiti, umanjiti njegove odbrambene mehanizme i potencijale i spriječiti, više nego ikad, njegov povratak na stare staze slave. Naša je obaveza da, u ovom važnom historijskom momentu, ispravno i pravoremeno čitamo vizije i planove u čijem fokusu je naš arapsko-muslimanski region, ali mi nažalost, po starom dobrom običaju uvjek zadnji saznajemo šta se ”iza brda valja”, a u isto vrijeme, zbog naših unutrašnjih razilaženja i trvenja i nesposobnosti da iznađemo jedinstven ”umetski” stav o krucijalnim pitanjima, nismo u stanju na pravi način odgovoriti na ove izazove. Ono što je evidentno, i što bi svakako trebalo biti naše osnovno polazište u analizi aktuelnih političkih dešavanja kod nas i u svijetu, jeste da arapsko-muslimanski region iz dana u dan sve dublje tone u ambis, zbog unutrašnjih sukoba koji se šire poput pandemije, a iz kojih, teško da će iko, izaći kao pobjednik, bez obzira što su naše simpatije na ovoj ili onoj strani. Evo uzet ćemo za primjer sukob u Siriji: kakav god njegov ishod bio, od mogućih scenarija, on neće biti povoljan za islamski ummet. Ako bi se desila zapadna vojna intervencija, ona će biti usmjerena protiv Asada i njegovog propalog režima, a nakon što oni odu, plodove krvave, dvogodišnje borbe, neće ubrati oni koji su mubareć sirijsku zemlju natopili svojom čistom krvi, nego produžene ruke zapada koje se već pripremaju da kapitaliziraju tuđi trud, bol i iskušenje. Ako ne dođe do intrevencije, ubijanja i progoni će se nastaviti, a Asadov zločinački projekat će dobiti međunarodni imunitet (zaštitu) od bilo kakve krivične i političke odgovornosti, sličan onome kojeg uživa Izrael već decenijama. S druge strane Egipat, Tunis i Libija trpe ogromnu štetu, kao posljedicu duboke ekonomske krize, do koje su dovela unutrašnja neprijateljstva i sukobi između islamista i sekularista, kojima se na nezire skori kraj, što znači da će se trend iscrpljivanja i slabljenja spomenutih država, u režiji besposličara i šarlatana, nastaviti, na štetu svih, bez obzira koliko se svaka strana pokušala opravdati i odgovornost prebaciti na onu drugu. Ako se i desi da ove države nekada ”isplivaju” iz močvare međusobnih animoziteta i netrpeljivosti, vjerovatno će biti toliko ekonomski oslabljene i iscrpljene, da će prihvatiti bilo čiju finansijsku pomoć, pa i po cjenu gubitka vlastitog suvereniteta i potpadanja pod tuđi politički i ekonomski uticaj. Glavni profiteri u svemu ovome će, bez sumnje, biti Izrael i njegovi zapadni mentori. (Izvor: http://www.almoslim.net/node/189437)