Piše: Safet Kadić
Uz Europski dan jezika 26. septembra 2017. godine treba zabilježiti jedan nevjerovatan događaj, koji se, zapravo, nije ni dogodio iako je bio najavljen još u junu. Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti najavila je za 22. i 23. septembar održavanja Naučne konferencije o „principskim pitanjima Novog pravopisa bosanskog jezika“.
Od predviđenog termina do danas prošlo je već pet dana, a o tome vlada apsolutna šutnja. Niti je konferencija održana, niti je o razlozima neodržavanja obaviještena javnost, niti su o odkazivanju obaviješteni čak ni pozvani učestnici: izabrani članovi ekspertnih timova za njegovu izradu: Pravopisne komisije i Redakcionog odbora.
BANU je ostala gluha i nijema kao da se to nje nimalo ne tiče. Nezvanično se moglo saznati da je BANU šutke odustala od organizacije najavljene konferencije zbog nedostatka novca mada su pripreme vršene bezmalo godinu dana. Neshvatljivo je i neprihvatljivo da se takva institucija diletantski poigra sa jednim tako važnim pitanjem kao što je bosanski jezik i njegov pravopis i da nije bila u stanju za godinu, odkad je najavljen ovaj projekat i vršene organizacione pripreme, prikupiti nekoliko desetina hiljada KM kao inicijalna sredstva za njegovu realizaciju, što ostavlja prostora za nagađanja i spekulacije o pravim razlozima odkazivanja ovoga naučnog skupa.
Također je nepojmljivo i znakovito da se još niko od članova imenovane Pravopisne komisije i Redakcionog odbora nije javno oglasio tim povodom. Ono što je sasvim izvjesno je činjenica da će ova neviđena bruka i skandalozan postupak BANU ostati zabilježeni u kulturnoj povijesti Bosne kao čisti lingvosuicid.
Kao izabrani član Pravopisne komisije i Redakcionog odbora dužan sam javno kazati: Iako već osam godina imam stanoviti problem sa jednom glasnicom, još nisam izgubio dobar glas pa mi ljudska čast i dostojanstvo, profesionalni i stručni dignitet, ne dovoljavaju da ostanem nijem na ovu žalostnu činjenicu, a gluh i slijep svakako nisam, elhamdulillah.
Ostaje mi samo da ugluho jeknem sa žalostnom Sidranovom Hasanaginicom iz pjesme: „A onda će doći vrijeme“, koju je ovaj pjesnik 14. septembra postavio na svoj fb. profil. Evo te pjesme.
Abdulah Sidran
A ONDA ĆE DOĆI VRIJEME
a onda će doći vrijeme
kad našega naroda neće biti
neće biti onih staraca što pamtili su
jezik svojih staraca, ni onog posljednjeg od njih
što je pedeset godina tražio, i nije našao, dječaka
da ga pouči jeziku njegovih predaka, a ovaj ga,
kad i on postane starac, prenosi dalje
ni njih neće biti, ni jezika našeg neće biti
i niko na cijelome svijetu njime neće govoriti
samo će gore, među nebesima, gdje vrijeme
ne postoji, i gdje zvijezde bisernom vodom miju lica,
s rukama preko materinskih dojki,
još uvijek da jeca – hasanaginica
