Bivši komandant Oružanih snaga Jordana, Mashhoor Haditha, izjavio je u iskrenom svjedočenju:
“Jordanska vojska—poznata kao Arapska vojska—osnovana je da štiti britanske interese, a njena uloga je bila da čuva transportnu liniju od Irana do Egipta, te štititi naftovod (IPC) od Kirkuk polja u Iraku do Haife u Palestini, te rješavati sporove između beduinskih plemena, i štititi britanske kampove u Palestini i Jordanu.”
Mashhoor Haditha je dodao: “Vladala je raširena nepismenost među vojnicima, podoficirima, pa čak i oficirima, nedostajala im je široka kultura ili svijest o onome što se događalo u Palestini. Britanci su svakodnevno raseljavali Palestince kroz Jordan u Irak, a glavni čovjek u Jordanu bio je britanski oficir (Glubb), koji je bio de facto vladar Jordana.”
Haditha ističe da je ova situacija započela osnivanjem Jordana i nastavila se dugi niz godina nakon Nakbe 1948., točnije do Glubbovog protjerivanja.
Čak navodi primjer da je tokom ere kralja Huseina, po njegovom povratku iz Britanije 1956. godine, slučajno sreo Hanija Haddadina, koji mu je bio školski kolega na britanskoj vojnoj akademiji Sandhurst. Hani mu se požalio da nije unaprijeđen, pa mu je kralj dodijelio čin poručnika, ali Glubb mu je taj čin oduzeo i vratio ga na prethodni status.
Neki ljudi još uvijek vjeruju da su se arapske vojske borile 1948. godine protiv Izraela.
U istom kontekstu, Saad Eddin El-Shazly, načelnik štaba egipatske vojske i arhitekta rata 1973., rekao je jedne prilike: “Arapske vojske su u to vrijeme postojale u malom broju s ciljem zaštite režima i sprečavanja državnih udara protiv njih, a njihovo oružje bilo je skromno,” dodajući da su vježbali s bombama nacrtanim na papiru, a da ih nisu vidjeli u stvarnosti.
