Bogatstvo i vlast lišeni iskrenog vjerovanja vode u nepravdu, nasilje i smutnju

344

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Među najčešće spominjanim pričama ili kazivanjima u Kur'anu je kazivanje o Allahovom poslaniku Musau, a.s., od njegovog rođenja pa sve do faraonovog stradanja i utapanja u moru, kao i o onome što se događalo između faraona i Musaa, a.s., i njegovog naroda. Jedno od kazivanja koja se tiču Musaa, a.s., i njegovog naroda, a koje zahtijeva posebnu pažnju, svakako je kazivanje i priča o Karunu i njegovom odnosu prema Musau, a.s., i njegovim sljedbenicima.

Karun je bio simbol ekonomske moći u svoje vrijeme, što implicira da je imao i politički utjecaj i moć u faraonskoj palači, jer je posjedovao izvor snage, ugleda i utjecaja, i njegova riječ se slušala.

Musa, a.s., i njegovi sljedbenici predstavljaju vjerničku stranu koja je pozivala u vjeru u jednog Boga, Allaha, dž.š., lijepom riječju i savjetom, te podsjećanjem na Sudnji dan i susret sa Allahom, ne zaboravljajući pri tome ni svoj udio na ovome svijetu i uzimanje od njega onoliko koliko je čovjeku potrebno. Međutim, njihov poziv je naišao na snažno odbacivanje od strane faraona i Karuna, koji su se ponosili svojom vlašću, moći i bogatstvom, pa su završili onako kako su završili.

Uzviše Allah, objavio je u Kur'anu: ”Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!’ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – ‘i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.’

‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. ‘Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!’  – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovome svijetu – ‘on je, uistinu, presretan.’

‘Teško vama!’ – govorili su učeni – ‘onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.’

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sâm sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: ‘Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?'” (El-Kasas, 76.-82.)

Iz ovih ajeta zaključujemo da je Karun bio iz Musaovog, a.s., naroda, a u nekim predajma se navodi da su bili bliski rođaci, ali se Karun, obmanjen bogatstvom koje mu je Allah dao, pobunio protiv istine i vjere u jednog Boga, Allaha, dž.š., sa kojom je došao Musa, a.s.

Allah je Karunu otvorio vrata neizmjernog bogatstva u vidu zlata, srebra i drugog blaga.

Karun je posjedovao znanje o načinima zarađivanja i unapređivanja novca i drugog kapitala, i imao je skupine radnika i sluga koji su čuvali njegovo bogatstvo i ključeve njegovih hazni.

Spomenuti ajeti i kazivanje o Karunu ukazuju nam na to da je vlast jedan od razloga postizanja ekonomskog bogatstva, tako da predstavlja njenu glavnu polugu zajedno sa političkom polugom koja je bila u rukama faraona. Njih dvojica simboliziraju monopol nad tržištem i trgovinom, te monopol nad idejama i umovima naivnih masa koje su bile zadovoljne postojećom stvarnošću i robovskim statusom.

Na osnovu dijela ajeta: ”Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”  može se zaključiti da je među Musaovim, a.s., sljedbenicima bilo daija koji su podsjećali Karuna na Allaha i koji su pomagali Musau, a.s., i Harunu, a.s., u njihovoj misiji.

Pod njihovim riječima: ”Ne budi obijestan i nemoj se previše radovati”, misli se na to da ne bude obijestan i da se ne raduje previše bogatstvu poput onih koji prkose istini i koji zaboravljaju na Allaha, dž.š., te da ga ta radost zbog bogatstva ne odvede u tiraniju, ugnjetavanje, mučenje i proganjanje siromašnih i slabih.

Oni predstavljaju vjerničku skupinu koja diže svoj glas da bi se promijenila postojeća stvarnost i da bi se popravilo ono što je u društvu pokvareno.

Karun je toliko bio opijen i opsjednut svojim bogatstvom da je govori: ”Ovo što imam stekao sam znanjem svojim.” Ljubav prema bogatstvu blokirala mu je puteve zdravog i ispravnog rasuđivanja i učinila da zaboravi i zanegira Uzvišenog Stvoritelja, te da se hvališe i pokazuje svoju moć i veličinu pred ljudima, pred običnom svjetinom koju je uspio zavesti i obmanuti, tako da su, kad su vidjeli njegovo bogatstvu, rekli: “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” 

To je skupina koja postoji u svakom vremenu i u svim generacijama i oni, uglavnom, čine većinu društva. Njihova glavna nada, želja i cilj je da posjeduju ono što posjeduju i imaju bogataši, bez obzira na koji način su došli do bogatstva. I za razliku od prve skupine, skupine vjernika i iskrenih Musaovih, a.s., sljedbenika, ovu skupinu odlikuju slabo vjerovanje, kolebanje i nestabilnost u nedaćama i iskušenjima.

Iz kur'anskog kazivanja o Karunu možemo također izvući sljedeće pouke:

– Vlasnik bogatstva, pozicije i ugleda, ako nije vjernik u Allaha, sigurno će ugnjetavati ljude i činiti nasilje nad njima.

– ”Karuna” danas predstavljaju i simboliziraju monopolističke ustanove i kompanije, trgovačke i ekonomske organizacije koje otimaju i pljačkaju novac siromašnih i slabih pod lažnim izgovorima ili obećanjima da će im pomoći u teškim situacijama.

– Kroz ljudsku povijest, uglavnom su male skupine bogataša imale kontrolu nad bogatstvom miliona ljudi i one su sprječavale i sprječavaju da ljudi žive u sigurnosti i spokoju. Ono što danas vidimo u Africi i Aziji od stradanja, gladi, siromaštva i bolesti, nije prouzrokovao niko drugi osim bogate zemlje, korumpirane vlade i monopolističke kompanije.

– Bogatstvo, na direktan ili indirektan način, vodi u politiku i učešće u političkom i ekonomskom odlučivanju.

– Zaštita javnog novca i državnog bogatstva u ime javne ili nacionalne sigurnosti, ili u ime interesa naroda stara je spletka i obmana.

– Uvijek postoje ljudi koji brane tlačitelje i zulumćare, jer ih povezuju zajednički materijalni interesi.

– Znanje, bogatstvo i vlast lišeni iskrenog vjerovanja i pobožnosti vode u nepravdu, nasilje i smutnju.

– Karunov ponižavajući i zastrašujući kraj, utjerivanjem njega i njegovog dvorca i bogatstva u zemlju, pouka je i opomena do Sudnjega dana za svaku državu, pojedinca, kompaniju, vladu, stranku, diktatora i tiranina, koji svoje bogatstvo i vlast stiču i održavaju preko grbače naroda.